Gibonni: Od oca sam naučio da slijedim srce

“Ako Bog da i ako se desi da se pojavi neki momak s 20-22 godine kovrčave kose koji bi došao i nastavio se baviti s tim što je Ljubo radio, dobro je da ima institucija kojoj se može obratiti”, ukratko je pojasnio novinarima pjevač Zlatan Stipišić Gibonni značenje suradnje nastale između njegovog oca Ljube Stipišića Delmate i Gradske knjižnice Zadar
“Mi smo vam sad u zasjedi. Ako Bog da i ako se desi da se pojavi neki momak s 20-22 godine kovrčave kose koji bi došao i nastavio se baviti s tim što je Ljubo radio, dobro je da ima institucija kojoj se može obratiti”, ukratko je pojasnio novinarima pjevač Zlatan Stipišić Gibonni značenje suradnje nastale između njegovog oca Ljube Stipišića Delmate i Gradske knjižnice Zadar.
Bez obzira što se prikupljanjem glazbenog narodnog blaga njegov otac bavio dugih 55 godina, institucijska podrška stigla je tek pred kraj, što zbog okolnosti, ali i odluke njegovog oca da do kraja “ostane svoj”, kazao je Gibonni:
-Krajem osamdesetih kad se pojavila mogućnost da on za to sve dobije priznanje od nadležnih institucija koje su ga ignorirale sve to vrijeme on je znao da bi njegov pristanak bio zapravo smokvin list na njihovu sramotu i to je odbio. Familija je radi toga imala posljedice ali mi smo smatrali da njegova djela nisu samo pjesme nego je i jedno od najvećih djela njegov život. To što ne ide nikome niz dlaku i to što je svoj, to je trebalo ispoštovati i to smo svi ispoštovali.
Uslijedila su potom ratna vremena, a to su “macho” vremena koja nisu dobra za kulturu, nastavio je Gibonni, pa Ljubo opet nije instituciju. Ipak, sada je ona ustanovljena, zaključio je pjevač:
– Sada kada bi se pojavio novi Ljubo, imao bi gdje pozvoniti i pokucati. Tako da, mi smo ustvari u zasjedi i čekamo ga, zaključio je.
Ravnatelj knjižnice Ivan Pehar proveo je Gibonnija duž cijele ustanove počevši od odijela za odrasle, ureda, čitaonice, pa do dječjeg odjela, gdje je pjevač osjetio najviše energije i gdje se, kaže, najbolje osjećao. Za stvaranje mu je također potrebno posebno okružje, doznali smo kasnije u razgovoru.
– Možda je to autosugestija, možda čovjek ima talent bez obzira gdje sjedi, ali ja nekako iracionalno doživljavam svoje zanimanje i mislim da treba bit negdje gdje se čovjek osjeća osamljenim i da može doći sa sobom u harmoniju. No, ovo pričam samo za svoju vrstu glazbe, pojasnio je. Doma to teško nalazi, kaže, jer je tu ‘totalno bez pravde’, kaže:
– Djeca igraju Playstation, televizija non stop “gori”, buka i galama, svi zvone, nešto odlaze, dolaze… Doma ne mogu raditi. Moram se povući, obići neki dalmatinski otok. Dođeš sa svima se upoznaš i za tri dana već si domaći. I onda iznajmiš nešto izvan sezone, malo radiš dok ne središ te ideje, dok one ne nađu neki smisao. Takav mi je i otac bio. On je isto bježao biježao iz Splita u Stobreč, na Rab… On je isto imao potrebe ići u manja mjesta da bude u miru sa sobom, kazao je Gibonni.
Njegov otac utjecao je jako i na njegov rad danas, kaže.
– Nismo razgovarali na način “Sine ovako se piše pjesma, a ovako se ne piše”. No ono što sam naučio od njega jest da isključiš ‘racio’, da muzika treba biti ono što ti osjećaš da treba biti i da znaš da je dobra onda kada se naježi koža. Kada imaš reakciju na nju, to je onda dobra muzika. Sad normalno, kada se sudi o takvoj muzici onda ona nosi epitet da je patetična, ali i ljubav je patetična, jer kad se zaljubiš nije racionalno, pojasnio je pjevač. Od oca Ljube naučio je da slijedi srce, kaže:
Drago mi je da sam naučio da naša dužnost nije da se sviđamo ili dopadamo. Sad, kada se dogodi da u međuvremenu i jedan veliki broj ljudi to voli, to onda izgleda namjerno, ali nije. Namjerno je samo to da ugodiš svojim potrebama, nutrini i to kažeš i zbog toga si zadovoljan. Sad ako postoji pet ili pedeset tisuća ljudi kojima će se to dopasti, to je reakcija na to. Ali, ne podilaziti i ne ići nikome niz dlaku. Ako sam išta naučio od svog oca to je da pišem pjesme za sebe. A lijepo je još i kad to veliki broj ljudi prepozna, zaključio je Gibonni, dodajući ipak da su se on i njegov otac željeli dopadati, obojica bi bila šlager autori.