U Šopotu cijene stari kućni prag

Skićući županijom put vas može ndovesti u Šopot nadomak Benkovca, a najprije se mogu uočiti kuće koje su bile izgrađene tako da su omogućavale praktičan život u gospodarskom smislu, uključujući prostore za domaće životinje koje su bile osnova egzistencije. Pomoćni objekti, konobe, pojate, torovi, sve je skladno sačinjavalo jedan krug u kojem se živjelo i privređivalo. Mada su ih životne, povijesne ili prirodne okolnosti tjerale iz mjesta, kako doznajemo, ljudi u Šopotu su im se uvijek odupirali i cijenili kućni prag.
Stare ploče s natpisima
– Vodilo se računa i o suncu, vjetru i oborinskim vodama, govori 74- godišnji Mirko Kvartuč pok. Šime, čiji je pradjed, poštar Ante Kvartuč, početkom prošlog stoljeća, točnije 1911. godine, u Šopot doselio iz Nadina.
Obiteljska kuća prije neophodne adaptacije imala je sve karakteristike tipične stambene arhitekture na vratima Ravnih kotara i Bukovice. Kuća i dvorište od puta su odijeljeni kamenim zidom. Na ogradnom zidu je i ploča, spomen obilježje s uklesanim likom osobe iz obitelji Kvartuč te natpisom tko je i zbog čega dao to napraviti.
– Tijekom Domovinskog rata okupatori su je htjeli rafalnom paljbom srušiti, nisu uspjeli, govori Kvartuč dok njegova supruga Zorka preko puta u vrtu bere zelen za večeru.
Kuća Kvartuč zanimljiva je i po tome što je jedna od nosivih greda kamena stijena, ploča teška, tvrdi, čak oko 3,5 tona.
– To je bio posao, takvu kamenu gromadu prije 100 godina dignuti na preko dva metra visine, čudo Božje, ističe se Mirko dok objašnjava najvjerojatniju tehniku s kojem je podignuta ta kamena ploča.
Osnovni materijal za gradnju bio je kamen. I onda je, kao i danas, kuća kazivala o bogatstvu vlasnika. No sve je bilo nekako praktično i svrsishodno.
– Nijedna od tih starih kuća nije bila trn u oku, sve je bilo u skladu s prirodom, krovovi su zbog vjetra bili umjereno iskošeni, zidovi debeli, u kućama je ljeti bilo hladno, zimi toplo. Kamen je bio prirodni izolator, navodi.
Početkom prošlog stoljeća u građevinarstvu se počeo koristiti beton i cement kao vezivno sredstvo. No i te, danas stare kuće, bile su skladne.
“Školovana” i seljačka vina
– Počeli su se žbukati unutarnji i vanjski zidovi, prozori su postajali veći, u prostorijama je bilo više svjetla. Na prozore su kao zaštita od sunca postavljane škure ili grilje, na krovove umjesto kamenih ploča dalmatinski crijep, priča Kvartuč.
U suterenu su ostavljane terase ili balkoni, sadila se loza ili bršljan za zaštitu od ljetnih vrućina. Svaka kuća je imala vrt i okućnicu koja se uredno održavala.
– Sad se rade prave vile, grade ih naši domaći ljudi koji žive ili su živjeli i radili negdje u inozemstvu. Svaka čast, samo neka se gradi i radi, neka se što više čuje dječji smijeh, skika i vika. Neka nas ima, jer bez djece i mladih ljudi nema ni života ni sela, poželio je Kvartuč rekavši kako Šopot broji oko 280 stanovnika.
U Kvartuča “vina ka suza”, podrum je pun i mirisan. Vino se ispija uz domaće delicije, sir, pršut, meso i kruh ispod peke.
– Svi govore o “školovanom” vinu, ali nema do seljačkoga vina učinjenog uz poneke dobronamjerne savjete stručnjka. Koliko popili da popili od mog vina ne boli glava, ponosno će Kvartuč.
Šopot kroz povijest ništa nije moglo slomiti i prelomiti. Ni Mlečani, Turci, kuga, jedna od najvećih pošasti čovječanstva, svojedobno nazvana i “crna smrt”, glad, prvi i drugi svjetski rat, poraće ni ubojstva i razaranjima u Domovinskom ratu.
– U Šopotu je tijekom Domovinskog rata ubijeno čak 11 mještana. Imena su zauvijek upisana na spomen kapelici sv. Nediljice i u srcima obitelji, rodbine i mještana, dirljivo će Mirko Kvartuč.
Ljubavi i gostoljubivosti kod žitelja Šopota je u izobilju. Stoga i ne čudi da su nekad u Šopot rado svraćali i prosjaci jer su znali su da će se tu i najesti i napiti.