Tuđe pogreške, zajednički teret

NIJE BILO GLADIOLA
Inače više i ne pratim “Večeru za 5” s obzirom na to da na svojim programima RTL kombinira nove epizode, reprize i reprize repriza, pa se čovjek u svemu tome lijepo izgubi, ali sam u petak ipak slučajno pogledao finalnu emisiju nove serije koja se izgleda snimala u Zadru.
I kako je bilo? Bilo je baš simpatično, a i prvi put se među kandidatima nisu nalazili neki mrgud ili neka “nadžak baba” kojima sve smeta, već sve neki veseli ljudi koji su se očito došli zabaviti, a ne jedan drugome podmetati gluposti tipa -“hrana je bila dobra, ali u cvjetnom aranžmanu nije bilo gladiola i zato sam dao tri ocjene niže”. Konkretna je kritika kada 3 od 4 kandidata kaže da je biskvit u desertu bio suh, kao što su to ovi napravili. Svakojakih se idiota može naći u ovoj emisiji, ali to u Zadru ipak nije bio slučaj. Inače, da ne mislite da je tu lako sudjelovati, moram vam reći da kandidatu kod kojeg se taj dan snima, već u ranu zoru u stan upadne desetak ljudi s kamerama i reflektorima, i da cijela stvar traje sve do noćnih sati, pri čemu ne smije raditi ni klima, ni grijanje, tako da je to jedan od glavnih razloga zbog kojeg sam odustao od prezentiranja svojih legendarnih specijaliteta u javnosti. A znam da bih sigurno pobijedio. i I bez gladiola u cvjetnom aranžmanu.
U PARTIJI, BEZ DJECE
Ponekad ponedjeljkom okrenem na HRT1 zaboravljajući da više nema “Latinice” čijim je ukidanjem HRT pokazala svoje shvaćanje demokracije. Jučer sam opet napravio isto, ali nisam s kletvom na usnama ugasio televizor, već sam s radošću shvatio da su u taj termin stavili reprizu legendarnih “Gruntovčana”. Ova je serija uistinu nešto izvanredno, nešto što bi trebalo puštati bar jednom svake sezone, jer se takav briljantan prikaz pokvarenosti, moralne truleži i svega ostalog što se može vezati uz ljudsko biće, rijetko može vidjeti. Sve te spletke, podmetanja i pohlepa tako krasno opisuju našeg čovjeka da je užitak pogledati još jednom. Ali primjetio sam ja nešto neobično u ovoj seriji. Ni u jednom trenutku ne možete vidjeti ni jedno dijete, i ni jednog svećenika ili časnu sestru. U Gruntovcu nema djece, ni predstavnika crkve. Dobro, crkve u tom selu nema, jer su svi bili u partiji, ali gdje su im djeca? Djece nisu imali. Valjda su zato i izumrli.
ODGOJ MALIH TIGRIĆA
Iako sam negativno pisao o novim TV kanalima, malo sam ipak pretjerao. Nije sve tako grozno. Eto, ovoga vikenda je na RTL2 bilo baš zabavno. Od zore do sumraka kuhanje, crtani filmovi i životinje. Prvo pet epizoda “Večere za 5”, pa par crtanih filmova, ali onih dobrih, ne japanskog smeća nego “Looney Tunes”. Onda imamo pet epizoda kuhanja “Punom parom”, preko dva sata, a onda čak tri sata “Divljeg boravka” u kojem gledamo kako se divlje životinje snalaze u stanovima i kućama. Onda satima idu emisije “Mijau, vau” i “Veseli mladunci” za koje uistinu nije potrebno objašnjavati o čemu se u njima radi (meni se najviše svidjela epizoda s patkom i pačićima, odgojem malih tigrića i malim lisičićima – siročićima). I tako cijeli dan. Ali, sve je to meni super. Nema politike, tamburaša, dalmatinske “pisme”, reality-ja i sličnih gluposti. Baš za mene. Kuhanje i kućni ljubimci.
NOVA PORCIJA NERVIRANJA
S obzirom na to da su mi liječnici strogo zabranili nerviranje, izbjegavam gledati vijesti i politiku općenito. Ne zanimaju me mnoge stvari o kojima se danas priča, ne škripim zubima jer sam ih svojevremeno dobro istrošio, u vrijeme dok su mnogi govorili dijametralno suprotno nego sada, ali nećemo o tome. Slučajno sam upalio TV kada je jedan visokopozicionirani, meni slabo poznat političar, govorio o tome kako je istina da je kriza, ali da smo svi za nju krivi i da svi zajedno, svatko od nas, mora snositi taj teret. E tu sam totalno popi… poludio! Ne razumijem, za što sam to ja kriv!? Nikada nisam bio član ni jedne političke organizacije (osim Saveza pionira, ali to su svi živi bili), nikada nisam ništa ukrao (osim čokoladice kada sam imao 5-6 godina), nikada nisam bio na bolovanju (osim kada sam izvadio slijepo crijevo), nemam povlaštenu mirovinu, pošteno radim svoj posao, a to važi za sve članove moje uže i šire obitelji i uski krug preostalih prijatelja, i što je najvažnije – nikada moj glas na izborima nije pridonio pobjedi nijedne političke opcije koja je obnašala vlast. I sada, neka mi netko objasni – u čemu je moja krivica i zbog čega bi ja to trebao snositi odgovornost za tuđe greške? Ako je i od jednog političara – previše je!
VALENTINOVSKA ČESTITKA
I za kraj, riječ – dvije o meni omiljenom prazniku Danu zaljubljenih – Valentinovu. Već i sama pomisao da postoje ljudi toliko neinteligentni da nasjednu na podvale trgovačkih lanaca i troše novac na gluposti, kod mene izaziva gađenje i mučninu. Može sada netko primijetiti da sam stari mrgud koji nitko ne voli (što ipak nije istina), ali zbilja ne razumijem da netko može biti toliko glup. Bljak!