17 °C
Online izdanje
Srijeda, 29.ožujka 2017.
Vi ste ovdje:  Home » Prilozi » Panorama
RSS feed
Današnji broj
Panorama
Povratak
U malom prognaniku s loptom prepoznao budućeg nogometnog velikana
Piše: Bernard Paleka
Foto: Fabio ŠIMIĆEV

Upoznao sam Slavka Pernara u - Zagrebu. Davno, sredinom devetoga desetljeća prošloga stoljeća u situaciji koja nije imala nikakve veze sa sportom u kojemu smo poslije godinama izvrsno surađivali. Riječ je bila o jednom od tada uobičajenih okupljanja i natjecanja hotelijerskih i turističkih radnika u hotelu Panorama u Zagrebu. Tamo sam se zatekao slučajno, a Slavko Pernar bio je dio zadarske ekipe, organizator, koordinator...

- Uvijek mi je ležala neka od uloga u osmišljavanju, organizaciji ili koordinaciji različitih skupova, okupljanja, natjecanja - kaže Slavko.

Danas umirovljenik, cijeli radni vijek proveo je u turizmu.

- Zaposlio sam se na Pagu davne 1964., a umirovio se 2010.

Početak i kraj radnog vijeka u svom mjestu. Početak na recepciji, kraj u ulozi i u uredu direktora paške Turističke zajednice.

- U Pagu sam poslije prvoga posla na recepciji polako napredovao do direktora hotela Bellevue. Godine 1981. došao sam u Zadar, u poduzeće Jadera na mjesto direktora hotela Zagreb.

Hotelske izložbe, koncerti

Igrom slučaja tad je Slavko malo čvršće zagazio u sportske vode.

- Ma, bio sam i prije u sportu, uvijek u nekakvoj logistici. Godine 1981. došao mi je u hotel pokojni Mate Vulić, on je tad bio u upravi NK Zadar, pitati me možemo li na smještaj uzeti Damira Kneževića koji je u Zadar došao iz Orijenta. Jadera i hotel Zagreb izašli su rado klubu u susret pa me Vulić, ne budi lijen, predložio u upravu kluba i tako sam, eto, došao u priliku na različite načine pomagati NK Zadar.

Poslije ćemo o Slavkovu angažmanu u nogometu, a prije toga valja malo rasplesti priču o njegovoj struci, o tomu što se poslije 1981. zbivalo u hotelu Zagreb...

- Jadera je željela taj hotel osvježiti, podignuti mu standard, učiniti ga privlačnim ne samo turistima. Uložen je novac u obnovu, u sobe su uvedene sanitarije i napravljeno je još niz zahvata. Do tada je hotel bio po inerciji odredište tzv. slučajnih gostiju, nekih iz poslovnog svijeta, ponekog turista i slično. Sjećam se da smo jednom u sredini srpnja imali svega 17 gostiju, a hotel ima 214 postelja.

Slavko je postupno uveo u hotelsko poslovanje niz novosti.

- Za ljetnih mjeseci oživjeli smo terasu glazbenim programom, uvijek je bila krcata. U hotelu smo organizirali izložbe, koncerte, pa su se građani navikli dolaziti. I studentska populacija posjećivala je hotel, a dobro se sjećam da smo bili posebno oduševljeni reagiranjem građana nakon što smo oživjeli karnevalske plesove.

Turizam i ugostiteljstvo nisu samo postelje, sunce i more, a baš je Slavko bio idejni tvorac nekad čuvene Varoške fešte.

- U tomu mi je puno pomogao i Zoran Galošić, uspješni ugostitelj, jer je odmah uvidio da je Varoška fešta nešto što može odmah postati brend, kako se to danas kaže.

Sad ćemo ponovno malo o nogometu jer je podosta svoga slobodnog vremena Slavko trošio na aktivnosti oko kluba.

- Nogomet volim još od dječačke dobi, ali nisam nikad ozbiljno igrao. Bio sam se usmjerio na obrazovanje, najprije u Opatiji, pa u Zagrebu, te nakon određenog vremena i na ekonomiju u Osijeku. Uglavnom, u NK Zadar bio sam dosta u ulozi određenog prijatelja kluba, a godine 1993. postao sam i direktor i to sam bio do 1997. Klub se tad zvao NK Zadarkomerc.

Bilo je to veoma uspješno rezultatsko razdoblje, klub je tada nešto značio na hrvatskoj nogometnoj karti.

Dječarac s balunom

- Nije bilo jednostavno, još je bio rat, uvjeti u Zadru nikakvi. Išli smo i vani kad smo mogli, tu smo koristili poznanstva i prijateljstva ljudi iz vani, snalazili smo se. Nama je u klubu tada uvijek bilo najbitnije da su tribine pune, da ljudi dolaze, te da klub u svim segmentima funkcionira najbolje što je moguće.

Tada je Ante Jurjević, čelnik tvrtke i kluba, osmislio i proveo i nagradne igre za publiku s automobilima kao glavnim nagradama.

- To su bili pravi spektakli. Tribine uvijek krcate, nestrpljivo iščekivanje imena i prezimena dobitnika.

Zanimljivo je da je NK Zadar u zadnjoj godini Pernarova direktorskoga mandata dobio organizaciju za sad jedine međunarodne službene utakmice.

- Hrvatski nogometni savez vodio je računa i nastojao pomoći i odredio nas je za organizatora kvalifikacijske utakmice mladih reprezentacija za EP. Ugostili smo Švicarsku, sve je bilo besprijekorno. Čak smo i padobranca angažirali da u svom doskoku donese loptu. Nažalost, Hrvatska je izgubila 0:1.

Došao je i trenutak kad je Slavko dijelom izišao iz nogometa.

- Puno posla u turizmu, sve više obveza, a još smo u hotelu imali i prognanike...

Punih 11 godina hotel Zagreb bio je prognanicima dom.

- Nažalost, ružne okolnosti su dovele do toga. Bilo je to vrijeme kad smo se svi u hotelu, kao i svugdje, dodatno angažirali. Ljudima je trebalo pomoći kako god se moglo i to smo zdušno i radili.

Hotel Kolovare isto je bio napučen prognanicima. I sad, oko hotela Kolovare počela se zbivati priča za koju će se s vremenom ustvrditi da je - velika priča.

- Hoteli Zagreb i Kolovare dio su tvrtke Jadera, svi smo pomagali gdje je trebalo, po nekoliko puta dnevno išli amo - tamo... U jednom od svojih mnogobrojnih takvih odlazak/dolazaka na parkiralištu Kolovara ugledao sam dječarca kako se igra nogometnom loptom.

Zapravo, ništa neobično, ali...

- Dječak kao dječak, no vidio sam da je onako sitan, mršav, krhak na balunu veoma spretan. Prišao sam mu, zapitao kako se zove i bi li želio ići na treninge u NK Zadar.

Dječarac je pomalo sramežljivo rekao ime i prezime, a u prvi mah nije znao odgovoriti bi li išao u klub.

- Kazao je da je Luka Modrić, da je obitelj u hotelu, a da treba pitati tatu hoće li ga pustiti u klub.

Slavko je brzo doznao kako se tata zove i s njim stupio u kontakt.

- Tata je Stipe Modrić, a malo je i on bio iznenađen, u prvi mah rekao je da Luka baš i nema opremu.

Brzo se to riješilo.

- Tada je NK Zadar dobivao neke donacije iz inozemstva i na Višnjiku u jednoj prostoriji bilo je dosta opreme. Odveo sam Luku iz Kolovara na njegov prvi 'pravi' trening kod Željka Živkovića. Odmah mu je pronašao odgovarajuću opremu i tako je, eto, sve s Lukom počelo.

Danas 'sitan, mršav, krhak dječarac' igra u Realu iz Madrida, kapetan je hrvatske reprezentacije...

- Hvala Bogu da je tako.

U lovu s generalom Markačem

Usporedo s direktorskim poslom u Jaderi Slavko je i dalje djelovao u sportu. Godine 1998. dopala ga je još jedna direktorska uloga.

- Zadar je dobio SP u podvodnom ribolovu. Bio sam počašćen ponuđenim direktorskim mjestom toga velebnoga događaja. Sa sjajnim ljudima surađivao sam na obostrano zadovoljstvo i držim da smo tom prilikom uspjeli u svim segmentima, organizacijskim oko natjecanja, do uspješne promidžbe Zadra u cijelom svijetu. Tu je možda i klica intenzivnog razvoja sportskoga turizma o čemu se danas govori kad se u tom kontekstu s pravom spominje budućnost oplemenjenog SC Višnjik i ostalih planiranih sadržaja.

Pernar je desetljećima aktivan i u djelovanju turističkih zajednica, gradske u Zadru i županijske, često i danas putuje na sajmove i slična događanja.

- Uvijek, baš uvijek, trudim se promicati Zadar kao cjelinu, našu prelijepu županiju, sve što je moguće. Imamo puno toga i na razvoju turizma stalno i ustrajno treba raditi. Zahvaljujući turizmu i ugostiteljstvu upoznao sam mnoge drage ljude, uspostavio prijateljske odnose, pomogao da naša mjesta budu odredišta brojnih skupina i pojedinaca, kulturnih i drugih udruga i slično. Nisam se umorio, još pomažem.

Kad nije bio na poslu, kad nije bio u nogometu ili s obitelji, Slavko je jurio u - lov.

- Strastveni sam lovac desetljećima. To je zanimljiva aktivnost, povezana s dobrim ljudima, prirodom, a lovci i sustavno skrbe o životinjama.

Na Pag dolazi u lov i general Mladen Markač.

- Izvrstan čovjek, nenadmašan u svemu. Pravi prijatelj, velikan kakvog kao društvo možemo samo poželjeti.

Krajem prošle godine TZ Zadarske županije, uz ostale, nagradila je za veliki doprinos razvoju turizma, i Slavka Pernara. Treba li uopće reći da je (i) ta nagrada došla u prave ruke.

Trenutno nema komentara

Komentiranje više nije dostupno
Copyright © 2008. Zadarski list Uvjeti korištenja | Zaštita privatnosti | Impressum | Marketing
Powered by Sitestudio.hr