Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

U Zadru su najvažnije riječi na k – kariola, kacavida i kaciola

19.02.2017. 23:00
U Zadru su najvažnije riječi na k – kariola, kacavida i kaciola


Restoran Kaštel zadarskog hotela Bastion prema Tripadvisoru najbolji je restoran u Zadru u kategoriji Fine dining. U prvih dvadeset kritika restorana koje pišu gosti, u njih čak petnaest spominje se konobar Marko kojeg hvale na sva usta.
“Marko, volimo te”, “Naš konobar Marko bio je vrlo prijateljski raspoložen i profesionalan”, “Posebna zahvala ide Marku koji je imao pozitivan stav”, “Pohvala u superlativima ide Marku za njegovu uslugu i šarm”, “Marko je najbolji konobar u Hrvatskoj, dao nam je puno dobrih savjeta i bio je jako duhovit, odradio je odličan posao”, samo su neke od pohvala, većinom na engleskom jeziku, od turista koji dolaze sa svih strana svijeta.
Svi gosti jednaki
Do Marka Boškovića smo došli na njegovom radnom mjestu, u restoranu čiji je voditelj. Ovaj tridesetogodišnjak iz Vinkovaca je došao 2013. godine. Nakon završetka studija u Zagrebu, na kojem je stekao diplomu inženjera zaštite na radu, vratio se u Vinkovce s pitanjem – što dalje?
– Pozvao me prijatelj, rekao mi da se u Zadru oslobodilo mjesto konobara u restoranu Tramonto u bivšem hotelu Zagreb. Djevojka je tada još studirala u Zadru i nisam se puno dvoumio, već sljedećeg dana bio sam na putu za jug, priča Marko Širokog osmijeha.
Upravo s tim osmijehom na licu najčešće dočekuje goste i, kaže, nikad mu nije došao netko s kim se nije mogao sporazumjeti, pa makar ga nakon toga boljele ruke i noge.
– Ljudi vole kad im priđeš i malo proćakulaš, posebno Nijemci koji su u braku preko 30 godina i najčešće jedu u tišini, njih volim animirati, a i njima to bude drago.
Kaže kako su mu svi gosti jednaki.
– Isto razgovaram s konobarom i čistačicom i mislim da to tako treba biti. Ne patim od nekog prevelikog strahopoštovanja prema gostima, a pristojnost i dobra usluga ono je što svatko od njih cijeni, kaže Marko.
U Zadru mu teče četvrta godina, a naučio je najvažnije riječi na k – kariola, kacavida i kaciola.
– Dobro se osjećam ovdje, kroz posao sam upoznao puno ljudi i nije mi nimalo žao što ne radim u struci. I u Zagrebu sam radio uz studij tako da sam se uvijek više družio s ugostiteljima, nego s ljudima od struke.
– Kad vidim goste koji nam dođu, moja je odluka da im uljepšam dan i da im posjet našem restoranu, u kojem ih dočekujem kao da dolaze kod mene doma, bude jedno od najpozitivnijih iskustava toga dana. Zato s posla doma dolazim prilično iscijeđen i umoran, ali i to je ok, posebno preko ljeta, kaže Marko i dodaje da se u Kaštelu “sezona” rastegla na cijelu godinu te kako je pauza samo od Božića do Tri kralja. Van visoke sezobne više nema rupa jer tada većinom dolaze gosti kojima sunce i kupanje ne znače previše u životu, a to su većinom stariji Europljani koji putuju u jesen ili proljeće, te Azijati svih dobnih skupina.
– Istina je najveći smijeh, a ja gostu pristupam kao čovjek koji lovi ribu – ako se ulove ulove, ako ne, idemo dalje bez puno kontakta i uplitanja. Česti su nam takvi gosti među poslovnim ljudima koji traže mir, tišinu i minimalno uplitanje.
Marko naglašava kako u ugostiteljstvu osoba stalno uči nešto novo, a ističe pomoć svojih vrijednih kolega, među kojima se, kad mu treba neki savjet, čuje s Marijom Čepekom, vanjskim suradnikom Kaštela.
Kolegama sam davno rekao da sam stalno na raspolaganju, mobitel mi nikad nije stišan i mogu me uvijek nazvati, ali dobro funkcioniramo kao tim i ti pozivi su sve rjeđi, kaže Marko koji je u restoranu većinom za vrijeme ručka nakon čega ode doma na Smiljevac, a vrati se i u vrijeme večere. Ljeti, kaže, nema problem s parkiranjem na Poluotoku jer na posao većinom dolazi – biciklom.
Humor naslijedio od oca
– Gostima volim preporučiti mjesta za izlazak ili neke stvari koje u Zadru svakako trebaju posjetiti, a koje su i mkene oduševile kad sam ovdje došao. Nije rijetko ni da im preporučim druge zadarske restorane poput Foše, Bruschette ili Kornata koji su nam na papiru konkurencija, ali smo zapravo u jako dobrim odnosima.
– Jako mi je bitno povjerenje koje sam dobio na mjestu na kojem radim i ovdje se jako dobro osjećam, kaže Marko i otkriva “tajnu” svojeg humora.
– Većinu humora pokupio sam od oca koji je omiljen i u društvu uvijek vodi glavnu riječ. Vuče me i povratak u Vinkovce, roditeljima sam sin jedinac i moj otac i dalje ne odustaje od ideje da bih se jednog dana mogao vratiti kući i tamo otvoriti svoj restoran. U Zadru sam kao doma, iako se zbog udaljenosti od obitelji katkad osjećam kao gastarbajter, ali ta ideja ipak mi nije sasvim strana…