Zbog prireza idemo u ilegalu?!

Uvođenje prireza je bezobrazno, a morali su ga uvesti, ni zbog čega drugog nego zbog vlastite nesposobnosti. Sve poskupljuje – PDV, gorivo, struja… I onda se čude što cvjeta šverc. Sigurno će ljudi sad prijavljivati prebivalište po selima, što znači da opet idemo u ilegalu, rekao je umirovljenik Berković

Sutra će Gradsko vijeće Grada Zadra podizati ruke za i protiv jednog od nameta kojeg smo u Zadru godinama bili lišeni. Nesretni prirez koji je gradonačelnik Zvonimir Vrančić najavio na posljednjem kolegiju, danima je glavna tema Zadrana i to najčešće u kontekstu sveopćih poskupljenja. O tome se jučer razgovaralo i na zadarskoj tržnica, koja je, kažu trgovci, u neimaštini sve praznija.
Stanka za ulaganja
Snalažljivost je u krizi potrebnija nego ikad pa mnogi sežu za sivom zonom i već traže načine kako izbjeći plaćanje prireza.
Umirovljenik Damir Berković rekao je da je uvođenje prireza bezobrazno.
– Naravno da je bezobrazno, posebno zato što su na lokalnim izborima obećali da neće uvesti prirez. A morali su ga uvesti, ni zbog čega drugog, nego zbog vlastite nesposobnosti. Previše je to. Još jedan nemali udar na građane. Zbog dva posto većeg PDV-a, cijene su narasle za 20 posto. Poskupljuje gorivo, struja… I onda se čude što cvjeta šverc. Sigurno će ljudi sad prijavljivati prebivalište po selima, što znači da opet idemo u ilegalu, rekao je Berković.
Umirovljenica Marija Matić kaže da joj je drago kad se ulaže u Zadar, kad je sve čisto i lijepo, a i da je važno održati socijalni standard.
– Ali sad kad je ovakva situacija, trebalo bi se malo stati s time, barem na dvije godine. A ne krenu nešto raditi, kao što je ono kod crkve sv. Šime pa su spori, odugovlače, a doći će turistička sezona… I sad taj prirez. To više nije normalno. Svaki dan neko novo poskupljenje. I taj Plan 21 je postao sasvim nešto drugo. Jako sam razočarana u obje vlasti. Dok ljudi nemaju od čega živjeti, oni se samo prepucavaju u saboru, govori ova umirovljenica.
Pita se kako da živi od mirovine od 1.850 kuna, a sve još i poskupljuje.
– Imam bolesnog sina starog 46 godina i on ne može raditi. Nikad nisam imala kredit, imam namještaj star 40 godina i nikad nisam živjela izvan svojih mogućnosti. Sve račune obavezno plaćam redovito, ali kad platim režije, ostaje nam 1.000 kuna za život. Mi smo polugladni. Kako da nas dvoje živimo od 1.000 kuna mjesečno, a sve je još i poskupjelo, pita Marija Matić.
Grad košarke
Anka Perović, trgovkinja na zadarskoj tržnici, kaže da je prirez dodatno opterećenje uz sve drugo što poskupljuje.
– I to veliko opterećenje. Sve poskupljuje, a ljudi ionako nemaju novca. Kupci mi se stalno žale, neki i pretjerano ‘kukaju’, ali točno vidim koji su od njih baš gladni. Rijetko tko danas živi dobro, ali ima ljudi koji su stvarno gladni. Ne mogu onda da im nešto ne darujem, koliko je u mojoj moći. Ova situacija nas svih kvari, ljudi su jedni prema drugima sve lošiji. Kaže jedna izreka da, koliko god da je gladan, vuk vuka nikad nije zadavio. A čovjek čovjeka itekako jest. Ako izgubimo sve, barem da ne izgubimo ljudskost i dušu, govori Anka Perović.
Jedna je prolaznica na tržnici rekla da prirez sigurno Zadranima nije trebao, ali ukazala i na drugu stranu priče.
– Nije ni meni trebala ovako mala mirovina, štošta nam nije trebalo. Ja živim u Sv. Petru i neću plaćati prirez, ali zato nemam čak ni kanalizaciju, kazala je ova umirovljenica, pokazujući da “bogatija” lokalna samouprava ipak može napraviti nešto važno i korisno za javno dobro.
Ipak, većina građana se boji da će priljev u gradsku blagajnu od prireza biti potrošen za krpanje rupa zbog gradnje Dvorane Krešimira Ćosića i pomaganja KK Zadru. Boje se da Zadar zaista živi (i umire) za košarku.