Upijamo kao spužve priče ljudi oko nas

Bilo bi suludo bacit stvar na slavonskom ili istrijanskom naglasku kad nismo okruženi tim ljudima svakodnevno i ne razumijemo njihovu priču. Zato inspiraciju tražimo u svome dvorišću. Smisliš nekog lika, njegovu životnu priču, staviš ga u određenu situaciju i tekst dolazi sam od sebe. Sjećam se legendarne priče o čovjeku sa sela koji je imao sina koji se odao porocima i noćnom životu. Sin je u svojoj sobi u škabelinu držao amfetamine koje je njegov otac glede glavobolje pronašao jednog dana i ćao. Baba se diže u 3 ujutro a rođo ispilao sva drva i prekopao vrt. I eto teme za pjesmu
O Davoru Valčiću, ključnom akteru zadarske grupe Postolar Tripper već se dosta toga zna. Zajedno s Darkom Predragovićem prije nekoliko godina osnovao je danas već osmeročlanu grupu, a u sklopu emisije „Generacija Ex”, na valovima zadarskog radija 057 po prvi puta u eter plasirani su njihovi prvi radovi. Uslijedila su potom i dva autorska albuma. Sve ostalo čitatelji su pak posljednjih tjedana imali prilike pitati putem portala Zadarskog lista. Kad će se ženit’, gdje živi, kad će se obrijati – samo su neka od postavljenih pitanja, a čij odgovore donosimo u nastavku teksta.
* Jeste li mislili s kime napraviti pjesmu sa zadarske alter scene, primjerice sa SexyMotherFuckersima, Alergijom il Trn u oku? Mario
– Krasno je ovo što se događa sa zadarskom scenom zadnje vrijeme, lijepo je gledati scenu kako se budi sa nekolicinom stvarno kvalitetnih bendova. SMF su počeli rasturati, Alergija vlada od malih nogu, Trn U Oku se vratio sa stilom, Rising Dream proživljavaju dječačke snove s EU turnejom, itd. Ima u Zadru još puno kvalitetnih bendova koji tek trebaju isplivati. Stotine bendova je marširalo gitarijadama i samo su najuporniji opstali i malo pomalo daju plodove rada i gladi za stageom. Vrlo bismo rado surađivali s nekim od navedenih, ali takve se stvari događaju spontano, s vremenom.
* Kako je bilo u ZG na Made in Zadar? Rade
– Moglo je biti bolje, promotor nije obavio svoj dio posla i taj je koncert bio poprilična nepoznanica u Zagrebu. Mi smo nastupom bili zadovoljni, bilo je razdraganih te rasplesanih ljudi a izvođači su bili gladni i žedni. Pretpostavljam da je dio budžeta izostao ili možda otišao na neke nebitne stvari, pa je ostao gorak okus u ustima. Znali smo da nećemo biti plaćeni za svirku ali smo bar očekivali hranu i piće. Šank u Tvornici naplaćuje cugu kao da se radi o Sheratonu. Pa smo se pomalo nezadovoljni vratili doma s minusom na računu. Ali glede zabave i ekipe bilo je i više nego veselo.
* Odakle crpiš toliku dozu folirancije? Frane Vidić
– Iz wc školjke i Kalelarge.
* Pošto živim na selu u zadarskom zaleđu dosta su mi zanimljive ove vaše priče – pjesme u kojima glavni junak priča vlaškim naglaskom (Koga, čega?, pa ovaj Pobro sad itd.) Zanima me odakle vam inspiracija jer ste dosta dobro skinuli taj mentalitet, dobro se nasmijem svaki put? Batigol 
– Upijamo kao spužve priče ljudi oko nas, gdje god da idemo uvijek se trudimo doznati lokalne priče i naglasci nas posebno vesele. Bilo bi suludo bacit stvar na slavonskom ili istrijanskom naglasku kad nismo okruženi tim ljudima svakodnevno i ne razumijemo njihovu priču. Zato inspiraciju tražimo u svome dvorišću. Smisliš nekog lika, njegovu životnu priču, staviš ga u određenu situaciju i tekst dolazi sam od sebe. Sjećam se legendarne priče o čovjeku sa sela koji je imao sina koji se odao porocima i noćnom životu. Sin je u svojoj sobi u škabelinu držao amfetamine koje je njegov otac glede glavobolje pronašao jednog dana i ćao. Baba se diže u 3 ujutro a rođo ispilao sva drva i prekopao vrt. I eto teme za pjesmu, falio je refren. Onda je Koga, čega? uletio ko budali šamar. I onda netko kaže da se rugamo. Kakvo ruganje, tu se veliča meso nad drogama.
* Je li istina da se bez Stipe Jurasa ne bi čulo za vas po Hrvatskoj, da je on najzaslužniji za nominaciju Porin? Lemmi
– Čekaj, tko je snimio album? Stipe Juras ili mi? Nikakve veze on nema s nama što se tiče benda, promocije ili Porina. Ako si stvarno to čuo, ne vjeruj svakome. Jedini ljudi koji su vjerovali u nas su Elemental, i sve dugujemo njima. A za sve ostalo oko svirki po Hrvatskoj, Porina i sl. smo zaslužni sami jer otkad je Popravni ugledao svijetlo dana svakog petka sviramo negdje po državi i sve nas više ljudi sluša i živimo za to. To je ono nešto što me čini sretnim, vidjeti ispred sebe ekipu u publici koja pjeva tekst koji smo napisali me podsjeća da nisam bezvrijedan, i da ima nekog smisla to što radimo. A Stipina domena su Rising Dream, na tom planu je i više nego uspješan.
* Koliko često posjećuješ rodni Lazaret? Bodul1911 
– Otkad je baba umrla rjeđe. Ali kad mi treba mjesto za pobjeći od svega onda letim na trajekt. I otkad sam stalno zaposlen onda čuvam godišnji za odlazak na moj raj na zemlji preko ljeta. Tek kad sam odrastao sam shvatio što imam u bodulima i cijenim to i zahvalan sam Bogu što se pobrinuo za mene na tom planu, i ako doživim starost znam gdje će mi srce hrliti.
* Svaka čast! Kad ćete svirati u Biogradu opet? Ante 
– Hvala što si nazočio! Bila je ogromna čast dijeliti stage s klapom Kampanel, Intradama i Belanom. Bilo je super iskustvo družiti se s tim ljudima koji cijene to što radimo, a priznanje od strukovnih velikana nam puno znači. I publika je bila glasna za vrijeme našeg nastupa i hvala za to. Dolazimo čim nas netko pozove iz Biograda prvom prilikom!
* Zašto misliš da si nešto više nego što izbliza nisi? Nije mi jasno… Ti nisi hrvatski ‘celebrity’ i da jesi bilo bi još gore. Glazba ti je koma, ‘styling’ ti je koma, nemaš karizmu, ponašaš se ka’ vlajo itd. itd. Ajde raditi na bauštel bit će bolje svima nama! Hvala uvijek vaš najvjerniji čitatelj i najiskreniji kritičar. Ante 
– Uh, toliko mržnje u tako malo redova. Zašto misliš da ja mislim da sam više nego što izbliza nisam? Mislim da ti ne bi škodila jedna duhovna obnova, jer ako na ovaj način sudiš nekome koga ne poznaješ, kako li tek sudiš svoje bližnje. U tom slučaju mi je drago da nas život nije spojio na neki način. Moram priznati da imam i ja ljudi sa scene koji mi ne odgovaraju, ali ne odvajam svoje vrijeme kako bih istresao svoje frustracije na njima. Ovdje se nazire i tvoje degradiranje ljudi koji rade na bauštelu, zar nemaju vrijednost kao ti recimo? Glede mojeg ponašanja mislim da ti priča ne drži vodu, jer samo tvoje pitanje nema nikakvog doticaja s pristojnošću. Jer ako ovakva pitanja postavljaju kulturni ljudi, onda mi je drago da me etiketiraš za vlaju. U svakom slučaju,ono što ja radim na stageu-ti radiš pred ogledalom. A za izići na stage treba hrabrosti i rada. I sve što mi preostaje je da ti kažem…e moj Ante.
* 1) Kako se zvala amaterska predstava u kojoj si glumio devedeset i neke s Krešimirom Krolom…? I gdje je sad Krolo? 2) Je li Dabi jako sramežljiv na sceni ili se samo tako čini? 3) Jesi li uživao u nošenju revije na trgu prije 10-ak godina? 4) Kaš’ se ženit? 🙂 Gioia
– Hehe, đe ga nađe!? Baš smo bili deca. Evo i odgovora. 1) Dalmatia Now. Drveni je uspio u životu za razliku od mene, radi kao profešur u priv. gimnaziji mislim 2) Dabi je najbolji čovjek na svijetu, nije sramežljiv, samo nije vrckast. On je cooler za razliku od mene. Dakle, samo ti se čini. 3) Uživao sam radeći u Parizu i Londonu. Da nije bilo manekenstva sumnjam da bih ikad financijski mogao potegnut u svjetske metropole i tamo živiti neko vrijeme. Bilo je zabavno, ali revije sam mrzio. Drago mi je što je to bilo prije sveg ovog manekenskog prezentiranja po televiziji, bilo je u sjeni i zato sam uživao. 4) Nije do mene 🙂
* Davore, mnogi smatraju da ste promijenili identitet radija 057, i to na loše. Vrtite mnogo glazbe koja se na radiju prije nije smjela svirati, a ljudi stjeću dojam da zadovoljavate ukus samo određenih “alternativnih” krugova grada. Smatrate li da na određeni način privatizirate 057? Đovani 
– Pretpostavljam da i ti Đovani pomalo privatiziraš svoje radno mjesto, i želiš se tamo osjećati kao doma. Tako je i kod nas, mijenjaju se vremena i glazbeni pravci, i teško je zadovoljiti svačiji glazbeni ukus. Već sad ima toliko radijskih postaja i sve se natječu sa komercijalnom glazbom kako bi se približili slušateljstvu i sponzorima. Meni je već pomalo muka od glazbe koju čujem na radijima, sve su to skladbe preslušane milijardu puta a ima toliko dobre glazbe koju nećeš čuti na lokalnim radijima osim na 057. Trudimo se vrtiti svu glazbu osim one koje se čuju po pirevima i nekim radijima „zabavnog” karaktera na kojima nećeš čuti alternativnih pravaca. Ne želim da se utopimo u mediokritetu radija kao medija, pa tako svaki dj na radiju daje nešto svoje jer nismo roboti na traci, i ne slažemo popis pjesama dan unaprijed kao što rade sva ostala radija u gradu. Ako je sutra kiša cijeli dan, a dan prije u program je uvršten popodnevni reggae set… To gubi svaki smisao. Možda si jednostavno ostario pa ti uho prima samo lake note. Ali držim da se nije puno promijenilo osim povremenih intervencija i eksperimentiranja s glazbom.
* Jedan prijedlog; budući da sam veliki obožavatelj Rade i Mile hoće li ikad svjetlo dana ugledati kompilacija njihovog “Štrajka”? 
 – Uh, jedini je problem što su oni aktualni s postojećim trenutnim događanjima, pa su to sad neke stare priče. Ali ako su ti već dragi, naleti do radija pa ti zapržim sve uradke na dvd. Imamo ih arhivirane uredno po pe-esu. Preko njih dvojice izražavamo svoje dojmove i uglavnom nezadovoljstvo s postojećom situacijom tako da su i meni dragi. Njurgali su neki da samo na vlaškom komentiramo, pa smo kako bi zadovoljili i gracki đir privremeno uposlili Mešija i Bilbu, ali Rade i Mile će se vratiti.
* Di živiš? Pinky 
– Di će sirotinja nego u podstanare.
* Kada se misli obrijati? Ovako izgledaš kao taliban. Toma 
– Što je muškarac bez brkova ili brade?
* Koliko Pave može pojesti? Rodijak 
– Dvi zdile kolača, a na kraju bi i zdilu pojeo.
* Vode li HDZ-ovi političari vode ovaj grad u zemlju sreće? I kakve su šanse Rena Sinovčića na lokalnim izborima kao kandidata HDZ-a ako bi se kojim slučajem u budućnosti želio kandidirati za dogradonačelnika grada Zadra? Ili mu to ne treba jer HDZ ima bolje kandidate od njega za dogradonačelnika? N.K. Zadar 
a) A valjda HDZ ZNA pa njih pitaj.
b) pitaj učitelj’cu.
* Što misliš o Sexymotherfakersima? Jackoo
– Next big thing! Čovjek se pita di su bili do sad!? Uskoro će postati neoboriv stup ZD scene! Stvarno o njima sve najbolje. Sjećam se kad su na radio donijeli svoj materijal, i čim sam preslušao sam pomislio Čovječe, pa ovo su kultne stvari koje će za tjedan dva pivati cili Zadar, a uskoro i cila država!!! I drago mi je da smo im pružili mjesta u eteru 057 radija prije svih. I kao osobe su presmiješni zabavni, i ono što me posebno veseli je da su iz Zadra!
* Kad si počeo pivati?
– Zar sam počeo pjevati?:)

 BRATE, BRATE, GOSPOĐO

* Znaš li tko je izvorni autor veličanstvene fraze: “Brate, brate, gospođo” i u kojem kontekstu je izgovorena ta historijska sentenca? Proversa 
– He, radi se o jednom lokalnom džaneru kojem se nemogu sjetiti imena trenutno. Bačko (perkusionist) je jednom prilikom u studiju u Zagrebu prosuo „Sjećate li se one spike kad je babi pala borša na ulicu, a džanki je ispraznio pa vratio i rekao… brate, brate gospođo! Pala van je borša, a nema ništa u njoj!”. I tako je odmah pao refren. Izvornom autoru nažalost ne znam ime jer sam načuo par verzija tko bi mogao biti, ali u svakom slučaju mu hvala na inspiraciji (ako je još živ:)

 BODULI I VLAJI

* Iako ismijavaš i vlaje i bodule, zašto su vlaji ti koji u tvojim pjesmama se ismijavaju više i na bezobrazan način, dok u pjesmama s bodulskim motivom to nije slučaj? Ante 
– Život ne doživljavam u ozbiljnim okvirima, u svemu tražim smiješnu stranu, pa je to i ovom slučaju. Ne radi se o ismijavanju, naše zaleđe i otoci su toliko bogati raznim pričama i akcentima, i neiscrpno su vrelo koji me inspirira. Vlaški naglasak je toliko moćan i uvjerljiv da je šteta ne iskoristiti ga. Zar bi rekao da je Hamlet u Mrduši Donjoj izrugivanje sa seljanima? Otočani su isto na tapetu. Poznate su vrijednosti koje njeguju boduli i vlaji, s jedne strane je riba, a s druge janjetina, i s treće gradske strane leži zavist, natjecanje i podmetanje nogu pa inspiraciju tražim radije u zaleđu. Na tome počiva sva naša plitka filozofija. I bodule i vlaje držim kao svoje, pod njihovim krovom spavaju naše priče, a na Kalelargi osim banaka te zlatarni ne leži nikakva priča. I ovaj odgovor moram završiti sa… e moj Ante.