Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Lijepo je u gradu sresti dobrotu

Autor: Katina Vrsaljko

19.05.2010. 22:00
Lijepo je u gradu sresti dobrotu

Foto: Zvonko KUCELIN



Samo mi se zamračilo pred očima, pao sam u nesvjest i razbio nos i glavu. Bilo je iza 21 sat i u blizini nije bilo žive duše. Odjednom su mi ususret dotrčale dvije djevojke. “Barba, barba, što vam je?”, vikale su. Uzele su me svaka za jedno rame, podigle me i posjele na kolonu za vezivanje brodova, priča 91-godišnji Zadranin
U ponedjeljak 10. svibnja jedan je stariji Zadranin u večernjim satima, kao i svakog dana, krenuo u šetnju zadarskom rivom. Nakon što je prošetao oko cijele rive, došao je nadomak mosta kad mu je pozlilo.
– Samo mi se zamračilo pred očima, pao sam u nesvjest i razbio nos i glavu. Bilo je iza 21 sat i u blizini nije bilo žive duše. Odjednom su mi ususret dotrčale dvije djevojke. “Barba, barba, što vam je?”, vikale su. Uzele su me svaka za jedno rame, podigle me i posjele na kolonu za vezivanje brodova, priča 91-godišnji Zadranin.
Cijela gungula potrajala je skoro pola sata. Djevojke su odmah izvadile maramice da mu obrišu krv. Nazvale su Hitnu pomoć, a potom i njegovu kćer. U međuvremenu su došle i do salveta koje su namočile i stavljale ih na vrat unesrećenom čovjeku kojeg nisu poznavale.
Samo dan nakon u Zagrebu je s prozora snimljeno kako čovjeku, kojeg je na pješačkom prolazu udario automobil, nitko od prolaznika nije pomogao niti da ustane. Nedavno je čovjek u Americi na smrt iskrvario jer mu nitko od prolaznika nije pomogao.
Izgleda da su se toliko ljudi međusobno otuđili da je postalo čudno i neuobičajeno kad nepoznatom čovjeku u nesreći netko pomogne. Baš zato je ovaj Zadranin odlučio ispričati svoju priču i dokazati da ima mladih ljudi koji su spremni pomoći nepoznatom čovjeku u nevolji.
Htio bi s njima stupiti u kontakt da im se još jednom zahvali za svesrdnu pomoć koju su mu pružile. Tko zna što bi bilo da nisu baš one u tom trenutku naletjele.
– Nakon što su me obrisale, dva puta zvale Hitnu pomoć, nazvale moju kćer i pružile mi veliku podršku, djevojkama sam pružio ruku i zahvalio. Tek kad sam stigao u bolnicu sjetio sam se da ih nisam pitao niti kako se zovu. Neizmjerno sam im zahvalan. Djevojke su isto tako mogle misliti da sam pijanac, prestrašiti se i pobjeći, umjesto toga dotrčale su k meni. Zato bih ih volio upoznati, s njima porazgovarati i zahvaliti još jednom, rekao je on te dodao da se nada da će se djevojke javiti u redakciju Zadarskog lista kako bi stupile s njim u kontakt.
Humanim činom mladih djevojaka, ovaj je Zadranin oduševljen i ne želi spominjati i neke obrnute situacije u kojima je ljudskost zakazala.
Ovaj put je imao sreće da su naletjele djevojke, koje spadaju u onaj, reći će naši stari sugrađani, dio lijepo odgojene mladeži. Ako bude još malo sreće, djevojke će se javiti i zapečatiti jedno osobito lijepo međugeneracijsko prijateljstvo.