Priroda posvađala društvo

Prijedlog zakona o zaštiti prirode posvađao je društvo u Sabornici. Kamen spoticanja bila je ponajprije nacionalna parkovna agencija, na kojoj inzistira saborska zastupnica SDP-a i bivša nadležna ministrica Mirela Holy, dok aktualni ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović više i ne okoliša kolegici predbacivati da zalud troši riječi jer su, izgleda, izgubile političku težinu. Osjeća to Mirela Holy kojoj je sve nelagodnije u „koži” njezine stranke, a znaju to i oni koji bi rado vidjeli Mirelino dizanje sidra iz SDP-a, koji je više ne sluša kada je u pitanju zaštita prirode. No zato ju je branio Branko Vukšić iz Laburista ističući kako u moru agencija koje su same sebi svrha i ne rade ništa, ova Mirelina ne bi trebala biti problem. I HDZ je pokušao uzburkanu vodu navest na svoj mlin pa su njegovi zastupnici, namjerno promašujući temu, koncesioniranje turističkih usluga prozvali rasprodajom prirodnih bogatstava. A sve to manje zbog zaštite prirode, a više zbog toga što je Holy osnivanje parkovne agencije postavila kao uvjet ostanka u SDP-u.
Da se radi o političkom sukobu u SDP-u čitljivo je iz Zmajlovićeva sveznajućeg stava koji bi, kaže, rado uz ručak izložio svojoj nepotrebno tvrdoglavoj kolegici. No teško da će se Mirela pomiriti time da joj ministar servira jezikovu juhu.
Ako je Holy i pretjerala i ako se može zaštita prirode učinkovito provoditi u okviru postojećeg sustava, treba joj dati za pravo jer inzistira na vjerodostojnosti Plana 21 u kojemu se nalazi osnivanje nacionalne parkovne agencije. Čak indirektno optužuje svoju stranku da je gurnula u stranu platformu s kojom je dobila izbore, a to je ono što posebno boli. Holy je ostala usamljena u spominjanju Plana 21 koji vladajući više i ne spominju?! Postala je smetnja svima koji bi krišom kršili izborna obećanja pa se prometnula u političarku koja bi vrlo vjerojatno zasmetala i u drugim stranačkim okolišima.
Nije Holy samo povrijeđena ponašanjem svoje stranke prema njoj pa da joj se istupi mogu svesti pod uobičajenu taštu političku osveticu, ona djeluje kao netko savjestan i vjerodostojan, netko tko inzistira na polaganju računa građanima, a takvi su po prirodi današnje politike najčešće nepoželjni i nastoje se utišati.
Stranka na vlasti trebala bi shvatiti da joj odlazak Mirele Holy ipak ne bi dobrodošao, iako joj se ona u posljednje vrijeme čini „preteškom”.
Ne izgleda kao da bi zastupnica „zelenog” SDP-a napamet govorila da se ciljevi u zaštiti prirode koji se moraju ispuniti nakon ulaska u EU neće moći ispuniti ako se ne osnuje nacionalna parkovna agencija, kao jaki financijski instrument. Upravo suprotno, Holy, izgleda, zna o čemu govori pa joj je zaštita nacionalnog prirodnog blaga u okviru EU toliko važna da bez toga i ne vidi smisla biti u stranci koja je iznevjerila svoj Plan, a time i svoje birače.
Kako je sada struka procijenila da je agencija nepotrebna jer će se, istaknu, Zmajlović, rezultati brže postići unaprjeđenjem postojećeg sustava? Ili je to ispisnica za (pre)dosljednu zaštitnicu prirode, a bome i društva?