Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Svatko može biti sam svoj kuhar

Autor: Mario Padelin

19.09.2012. 22:00
Svatko može biti sam svoj kuhar

Foto: Mario PADELIN



Kuhajte jednostavno i zdravo i bit će lakše i vama i vašem obiteljskom liječniku
Malo po malo došli smo do  kraja priče o kuhanju, a za  kraj ćete dobiti ono najljepše, ono što ste i zaslužili  jer ste bili dobri i strpljivi.  Dat ću vam neke savjete i  recepte, nakon čega više  nećete htjeti jesti ništa drugo  osim onoga što vam ja preporučim. Čovjek koji jednom proba neki moj specijalitet više ne može jesti  nikakvu drugu hranu, sve  odbija i naočigled kopni i  vene. Zato samo oprezno i u  malim dozama.
TRIDESET JELA – SASVIM  DOVOLJNO
Kao što smo već rekli, recepti su se nekada skupljali  po raznim bilježnicama, blokovima i rokovnicima, a  većini je bilo zajedničko to  da se malo od toga obilja  stvarno kuhalo. U mojoj jednoj, jedinoj bilježnici ima  sve skupa tridesetak recepata i to je normalnom čovjeku dovoljno da svaki dan u  mjesecu jede novo jelo. Kada  kažem jelo, ne mislim naravno na gluposti tipa jaje na  oko, kajgana, frigani krumpir ili hrenovke. Ne kažem  da treba kuhati punjen žirafin vrat ili slavujeve jezike u  saftu od avokada, ali nekakav nivo ipak treba imati.  Napravim ja ponekad i nešto  komplicirano, nešto za što  mi treba pet i po sati mukotrpnog rada i pola zaliha iz  marketa… i svi budu zadovoljni, ali nikada više to ne  ponovim. Jer tko će se opet  cijeli dan zafrkavati kada  ima jednako dobrih, ali jednostavnijih stvari.
MAMINI SINOVI I KĆERI  KOJI NE ZNAJU SKUHATI  NIŠTA
Maloprije smo spomenuli  hrenovke i ostalo smeće. To  su jela za nesposobne ljude  koji se nisu u stanju brinuti  sami o sebi, kojima jako nedostaje mamica koja ih nije  naučila da se sami pobrinu  za sebe, već ih je iz rodne  kuće ispratila kao debile koji  ne znaju iskrižati pomidor i  začiniti salatu (ima i takvih  glupača kojima je muško  svetinja i koje skaču oko stola da mužu ili sinu natoče  piće u čašu).
Nekima je ogroman kulinarski doseg kada uspiju  spremiti juhu iz vrećice. Misle – to je tekuća hrana, to je  zdravo, a zaboravljaju nesretnici da je to čista kemija i  sol. Dalje slijede jaja na sto  načina, a omiljeno im je jelo  pomfrit koji dobro posole i  umaču u majonezu, kečap i  da ne kažem u što sve ne.  Razna gotova jela su samo  substitut koji se može pojesti  jednom godišnje kada zbog  snježne mećave ne možeš  izaći iz kuće, ali više od toga  nikako ne. Ragui i hašei (e,  to s hašeom nikada nisam  razumio) potpuno su suvišni, jer svatko tko ima malo osjećaja za logiku i red  može napraviti šug za  paštašutu, podijeliti je u porcije i zalediti, te vaditi po  potrebi.
SAVJETI ZA SAMCE,  SAMICE, NAPUŠTENE I  OSTAVLJENE
Postoji jedno ustaljeno  vjerovanje da samci ne znaju  kuhati, da se hrane nedovoljno i nezdravo i da samo  gledaju gdje će, kod nekoga,  nešto ćalabrcnuti što sami  nisu u stanju pripremiti. Istina je, ima i takvih, ali ništa  više nego kod drugih  društvenih skupina, čak i  manje rekao bih. Čovjek koji  živi sam kuha za jednog, a to  je mali problem jer je postupak isti samo u manjim  količinama. Vrijeme koje se  utroši je skoro pa jednako  kao kada se kuha za troje-četvero, kuha se u istom  loncu, potroši se ista količina struje i opere se neznatno manja količina posuđa. Svatko u svojim zalihama mora imati svježeg  voća i povrća i svega ostalog  neophodnog za dobro kuhanje. Suha hrana, sendviči,  instant jela i fast foodovi  vode u propast i nezdravlje i  treba ih izbjegavati. Gluposti tipa, “primo piatto” i deserte treba također izbjegavati. Niste na piru. Jedno jelo  je dovoljno i eventualno  juha. Sve drugo je debljanje.
TJEDNA PONUDA – SVAKI  DAN DRUGO JELO
Nije nikakva mudrost osigurati sebi svakodnevnu  kvalitetnu hranu. Evo moj  tjedni prijedlog:
Ponedjeljak – ubacite u veliku teću 1/2 do 1 pilića,  selena, kapule, mrkve, paprike, krumpira, pokoji pomidor, kuhate koliko treba  (za to vrijeme čistite stan, ili  čitajte Zadarski list), a onda  u manju tećicu stavite “šubjotine”, malo salse od pomidora i imate juhu za par  dana. Piletinu (koja se sigurno raspala) odvojite, a od  krumpira i mrkve mikserom  naparavite pire. Ostatak  spremite u frižider.
Utorak – ubacite u teću  ribu srednje veličine, krumpira, mrkve, petrusimena,  zrno papra, kap maslinovog  ulja i jedan oguljeni limun.  Dok se kuha, opet čitate Zadarski, a kada je kuhano,  radite isto što i sa piletinom,  osim što u juhu stavite rižu.
Srijeda – prerađeni ostaci  od ponedjeljka
Četvrtak – prerađeni ostaci  od utorka
Petak – petkom pravi  kršćanin posti, a ja jedem  sirovo povrće
Subota – subotom imate  vremena i za tjesteninu, za  leću i slanutak koje također  možete jesti nekoliko dana i  za druga, malo kompliciranija jela.
Nedjelja – pa valjda imate neku tetku ili strinu koja jedva čeka da dođete na nedjeljni ručak.
KAKO UKLONITI SUVIŠNE  STVARI IZ HLADNJAKA I  SMOČNICE?
Postoje jela koja su  odlična za čišćenje kuhinje,  onda kada vam se učini da  nečem prolazi rok trajanja i  slično. Čovjek kupi zdravog  voća i povrća, a onda ga  slabo jede jer mu je jednostavnije spremiti nešto “na  brzinu” i nezdravo. Ajmo dakle na posao. Uzmete malo  kaula (ako je počeo venuti to  očistite nožem, a isto važi i  za brokulu) čije korijene pojedete onako sirove jer je to  zdravo, a u teću dodate  krumpir, mrkvu (gnjile djelove odstraniti), biže (ako su  bili zaleđeni koristite nos za  procjenu – jesu li za bacanje  u lonac ili u kantu za smeće),  malo kukuruza, fažolina, pa  sve to provrtite na malo kapule i dodate vode (tu je  naravno i taj famozni “temeljac” za kojeg se misli da  ga svako domaćinstvo drži  litru dvije u frižideru, više  onako za svaki slučaj) i u to  onda malo tjestenine (kratke) i pustite da se malo kuha,  dok nije dovoljno mekano za  konzumaciju. Na kraju ubacite jedno jaje i malo parmezana. Nešto vitamina i  vlakana je ipak ostalo, dakle  može se reći da je i zdravo, vi  ste ispraznili zalihe (i  možete kupiti novo povrće  da trune) i imate taj lijep  osjećaj da ste pojeli nešto  prirodno umjesto nečeg što  kupite na kiosku, držite u  ruci i zubima odgrizate zalogaje.
ČEGA U KUHINJI MORA BITI
Poželjno je u kuhinji uvijek imati neke stvari potrebne za pripravu osnovnih jela,  tek toliko da ne morate za  svaku glupost ići u dućan.  Važno je i imati dobre susjede od kojih možete posuditi ono što vam nedostaje  kada, poput mene, kuhate u  kasnim noćnim satima.  Stvari poput krumpira, kapule (koju na tv-u zovu luk  pa nastaje zabuna), luka  (češnjaka naravno) su obavezne i ne treba ih svaki čas  kupovati jer se ne kvare tako  brzo. Treba imati maslinovog  ulja i malo kvasine, a sojino  vam ulje skoro da i ne treba.  Što će vam sojino ulje osim  za friganje, a tko još friga?  Nezdravo je, a isprljate cijelu  kuhinju. Tu su i neizostavni  selen i petrusimul te neki  drugi začini kupljeni u  vrećicama. Tjestenine i riže  postoji milijun vrsta, ali one  najosnovnije morate imati  za svaki slučaj. Možda i malo  slanine za osnovnu pripremu nekih jela, ali nikako ne  za zapršku. Tko još radi zapršku. Ako ste možda primjetili da rijetko spominjem  sol, dobro ste primjetili. Soli  nema. Što će vam sol?
NEKADA I SADA
Kada smo već spomenuli  sol, zapršku i slično, moram  skrenuti pažnju na to da još  uvijek postoji običaj nezdravog masnog i presoljenog  kuhanja. Često je pogrešno  mišljenje kako su naše bake  bolje i zdravije kuhale. Moja  doduše jeste, ali to je nešto  drugo. Činjenica je da se u  mnogim jelima radila zaprška, da se solilo preko svake mjere, da se radilo na  masti i loju, sigurno ne ide u  prilog teoriji o nekadašnjem  zdravijem kuhanju. Ako sada pogledate neke starije (30  i više godina) priručnike,  primijetit ćete da se radilo  svega i svačega. Čak se i u  “dalmatinska jela” stavljalo  svašta, a ponajmanje maslinovog ulja koje je zadnjh  godina ušlo u modu, toliko  da ga se sada gura svugdje.
Tu je i fama kako se na  otocima kuha bolje i zdravije. Malo blitvice, boba, koja ribica uz maslinovo ulje i  slično, i zato su boduli kao  zdravi i čili za razliku od  vlaja koji samo jedu janjetinu i režu pršutinu. Ne  znam baš točne podatke, ali  nekako mi se čini da tu nema  neke ogromne razlike. Istina  je da onaj u Lepuru ili Radošinovcima sigurno jede  manje ribe od nekog starog  ribara kornatara, ali to su  izdvojeni slučajevi i mislim  da se i jedna i druga skupina  (ionako ih dobar dio sada  živi u gradu) namirnicama  opskrbljuju u trgovačkim  centrima.
I to bi bilo to. Sada će oni  mnogobrojni koji su imali  priliku uživati u mojim specijalitetima reći da sam sebično za sebe zadržao recepte za tortu od sira, zapečeno povrće s tjesteninom, plodove mora na zeleni  način, moje varijacije kineske kuhinje i druge lijepe  stvari, ali onda bi se ovaj  članak protegao do sljedećeg  broja, a mi u Zadarskom listu već imamo jako dobar  kulinarski prilog. Važno je  da svatko shvati da može  naučiti kuhati, jednostavno i  zdravo i da ne treba bježati  od kuhače i špahera samo  zbog ustaljenih predrasuda i  običaja. Netko će pak reći da  nisam rekao ništa novo, da  su to poznate stvari i imat će  pravo, ali je činjenica da postoje mnoge stvari, kako pozitivne, tako i negativne, koje su nam tu pred nosom, a  mi ih ne primjećujemo. Zato,  na posao! Kuhajte jednostavno i zdravo i bit će lakše i  vama i vašem obiteljskom  liječniku.
[email protected]