Znam da ću posrtati, ali nikada neću posumnjati u Božju ljubav

Putokazi sreće – Blaženstva i svjedočanstva vjernika, naslov je knjige koja je sinoć promovirana u multimedijalnoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević. Riječ je o knjizi na 300 stranica koja broji 16 autora i 77 suradnika iz cijele Hrvatske, ali i susjedne BiH.
Promotori knjige bili su dr.sc. Elvis Ražov, Damir Sikirić i glavni urednik knjige prof. Ivan Vajić.
Na početku, govoreći o o ovom djelu dr.sc. Elvis Ražov je naglasio kako je riječ o knjizi koja je plod srca i uma, a još više ozbiljne meditacije skupine ljudi koji su Isusovim blaženstvima otkrili zakopano blago evanđelja, njime obogatili svoj život i učinili ga sretnijim.
I u Predgovoru knjizi stoji kako je ona napisana da se čovjek može njome lako služiti te kako je čitati i meditirati.
Među autorima iz Hrvatske i BiH, našlo se i ime jedine Zadranke Elvire Katić koja je inače, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti, diplomirana knjižničarka te stručna suradnica – savjetnica u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II., a i sama piše poeziju. Ona je napisala svoje iskustvo o tome koliko joj je vjera pomogla u najtežim i najbolnijim trenucima života, kada je 15. rujna 1991. godine na samom početku Domovinskog rata – izgubila supruga. Napisala je kako nije godinama nakon tragedije uspijevala naći svoj mir. Išla je i na duhovne obnove, ali je “živjela kao robot, bez osjećaja, emocija, kao klupko živog mesa u liku žene”. Preokret se dogodio tek četiri godine nakon pogibije supruga, kada su je 1995. godine pozvali da dođe raditi u sjemenišnu gimnaziju.
– Osim što je zaprepastilo mene, zaprepastilo je i sve one koji su znali da sam u mlađim danima imala neke ideološke stranputice, članstvo u Savezu komunista. Nikada se nisam u potpunosti odrekla Boga, ali što zbog radnog mjesta u Općinskom komitetu, što zbog suprugove službe jer je bio milicajac, nisam ispovjedala svoju vjeru, nismo išli u crkvu – piše svoje svjedočanstvo u knjizi Putokazi sreće, poznata Zadranka Elvira Katić.
Na putu ozdravljanja od boli zbog gubitka supruga, Katić piše kako su joj pomagale Bogu posvećene osobe s kojima se svakodnevno susretala i s kojima je radila. Shvatila je da mora dalje jer je trebaju djeca, roditelji, prijatelji te da i ona treba samu sebe…
– I dalje ću posrtati, znam. I dalje ću se pokatkad ljutiti, biti nestrpljiva prema sebi i drugima. I to znam. Ljudsko sam biće od krvi i mesa sam. Ali nikada neću posumnjati u Božju ljubav – piše među ostalim na kraju svog svjedočanstva Elvira Katić.