Da Bijela ne postane Smeđa

Preljevna jama na kolektoru nije ni približno dovoljna za cijelo naselje, a umjesto da je voda pročišćena, iz jame se izlijevaju fekalije, nalaze put do raskrižja, tamo stvaraju lokve i teku dalje u rijeku Bijelu koja se ulijeva u Karinsko more, govori Alardović, dodajući da je to još veći problem od nesnosnog smrada
Stanovnici Karina već neko vrijeme trpe neugodan miris fekalija koje cure iz biopročišćivača na raskrižju između Gornjeg i Donjeg Karina. Kako kaže Ivan Alardović, tajnik Udruge obnovitelja Gornji Karin, taj kolektor ima preslab kapacitet.
– Preljevna jama na kolektoru nije ni približno dovoljna za cijelo naselje, a umjesto da je voda pročišćena, iz jame se izlijevaju fekalije, nalaze put do raskrižja, tamo stvaraju lokve i teku dalje u rijeku Bijelu koja se ulijeva u Karinsko more, govori Alardović, dodajući da je to još veći problem od nesnosnog smrada koji je još jači ljeti kad puše jugo.
Najveći problem nastaje, kaže Alardović, za vrijeme velikih kiša.
– Grad Obrovac je uz cestu napravio betonsku barijeru koja samo usmjerava fekalije direktnije prema rijeci, zbog čega se više ne stvaraju tolike lokve po cesti. Koliko ja znam, to je jedina mjera koju je Grad poduzeo, ističe Alardović.
Ipak, Gordana Renić, pročelnica jedinstvenog upravnog odjela Grada Obrovca, kaže da već niz godina pokušavaju riješiti taj problem.
– Prije četiri godine Ministarstvo regionalnog razvoja je investiralo u izgradnju infrastrukture na ovom području i pritom izgradilo ovaj biopročišćivač. Odmah smo uočili da postoje nedostaci na njemu i nismo ga htjeli preuzeti. Formalno ga nismo preuzeli ni dan-danas, a stalno ga održavamo, govori Renić i dodaje da je to za Grad Obrovac dodatni trošak, a biopročišćivač ne funkcionira dobro.
– Biopročišćivač je potkapacitiran, stalno se događaju kvarovi, začepljenja na pumpama. Nije dobar ni položaj bunara. Osim toga, problem predstavljaju i nedisciplinirani ljudi pa nalazimo i krpe, pelene, mnoge stvari koje se ne bi smjele bacati u odvode. Često nemamo dovoljno opreme pa zovemo Odvodnju iz Zadra da nam pomogne. Nekad bude i vikend pa trebamo hitne intervencije. Osim toga, fekalije se izlijevaju na državnu cestu, tako da ni položaj biopročišćivača nije dobar, a cijela situacija nama i građanima zadaje probleme, priča Renić.
Ipak, nazire se pozitivan kraj ove priče.
– Uspjeli smo uvjeriti Ministarstvo da biopročišćivač ne funkcionira, tako da smo nedavno potpisali sporazum o sufinanciranju izmještanja, to jest novog tehnološkog postupka. Trenutačno prikupljamo ponude idejnih rješenja i nadamo se da će se to uskoro riješiti tako da se zadovolji i kapacitet i specifičnost područja, kaže Renić, dodajući da to jest i ekološki problem.
Ali, kako ističe, u cijeloj Hrvatskoj veliki dio kanalizacijskog sustava istječe baš u more, a tek se odnedavno podiže svijest pa se sve više gleda da sva tehnološka rješenja budu i ekološki prihvatljiva.