Sudbury Valley škola – mjesto gdje djeca odlučuju

Učenicima je dana potpuna odgovornost za njihovo obrazovanje, a i sama škola se vodi prema principima direktne demokracije u kojima su učenici i osoblje škole jednaki. Tim više, kako je omjer učenika spram osoblja škole dvijestotinjak prema deset, posljednja riječ je redovito dječja

Direktna demokracija, k tome još u školi? Teško zamislivo u društvu, a kamoli u takvom jednom okruženju čiji cilj je oblikovati mlade naraštaje prema okvirima i očekivanjima društva. Ipak, takvo nešto postoji. Štoviše, zahvaljujući principu direktne demokracije u ovoj školi svaki učenik svojim glasom može otpustiti ili zaposliti nastavnika koji mu se (ne)sviđa, a i svoj svaki dan u školi provesti upravo onako kako želi. Jer, razredi ne postoje. Sve ovo hrvatskom čitatelju zvuči možda kao prava znanstvena fantastika, no takva škola uistinu postoji. I to u SAD-u, zemlji koja je u posljednje vrijeme, nažalost, pomalo dvojbena sa svojim primjerom demokracije.
Ipak, Sudbury Valley school u američkoj državi Massachusetts primjer je, a i nada, da čak i kada je u pitanju ne baš fleksibilan sustav poput školstva stvari ipak mogu ići prema naprijed. Ili prema natrag, jer prema tvrdnjama američkog razvojnog i evolucijskog psihologa Petera Greya upravo ovakav princip učenja, bio je prisutan (i uspješan) u lovačko-sakupljačkim društvima, poštujući djecu i njihove instikte.
Sudbury Valley School škola je koja je osnovana 1968. Godine u Framinghamu u Massachusettsu, no danas se već proširila na tridesetak svojih izdanja u SAD-u, Danskoj, Izraelu, Japanu, Nizozemskoj, Belgiji i Njemačkoj. Temelji se na dva načela – slobodi obrazovanja i demokratskom upravljanju. Njezini učenici sami odlučuju što će napraviti sa svojim vremenom, pa tako učenje dolazi kao nuspojava svakodnevnog iskustva, a ne kao posljedica boravka u razredima prolazeći kroz standardne kurikulume. Ukoliko će po cijele dane igrati, košarku, kompjuterske igrice, svirati klavir, ili debatirati – to mogu bez ograničenja. Dana im je potpuna odgovornost za njihovo obrazovanje, a i sama škola se vodi prema principima direktne demokracije u kojima su učenici i osoblje škole jednaki. Tim više, kako je omjer učenika spram osoblja škole dvijestotinjak prema deset, posljednja riječ je redovito dječja.
„Školski raj na zemlji”
Da je, gledano s dječje pozicije, „školski raj na zemlji”, Sudbury Valley School za klasičnim obrazovnim sistemima ne zaostaje niti statistički. U studiji „Legacy of trust” (doduše, koju je provela sama škola), iznose se podaci kako 80 posto njezinih učenika završava školu s diplomom, a prosjek učenika koji nakon toga steknu i onu svečilišnu, kreće se od oko 34 posto.
Ipak, akademski uspjeh nije glavni motiv za osnivanje ove škole, kazuju njezini osnivači. Želja im je bila, te davne ’68 kada se Amerikom proširio osjećaj oslobođenja u svakom segmentu; bilo društvenom, duhovnom ili emocionalnom, osmisliti najbolji princip za obrazovanje mladih ljudi:
-Djeca su, kao i svi ljudi, prirodno znatiželjna i prirodno žele raditi u svim stadijima svog života kako bi povećali svoje razumijevanje svijeta. Nije nam se činilo potrebnim da ih guramo, posebice zato jer se ljudi ionako tijekom života malo pomalo izlažu velikim količinama informacija. Dakle, nije da oni neće nikad naučiti aritmetiku za upotrebu novca, primjerice, ili da neće znati čitati kako bi pročitali neki znak, pojasnila je suosnivačica Mimsy Sadofsky u razgovoru na jednoj radio emisiji 2000. godine.
Oni uče jer to žele
S druge strane, Peter Gray se, početno kao roditelj čije dijete je pohađalo tu školu, a kasnije i kao znanstvenik koji je tu školu uzeo kao predmet proučavanja igre i samoodređujućeg učenja, i sam dao u istraživanje efekata Sudbury Valley škole kada je u pitanju akademska snalažljivost u daljnjem školovanju njezinih učenika.
Pitajući bivše učenike škole koji su se odlučili na daljnji studij o prilagodbi drugom obrazovnom sistemu, Grey kazuje kako su mu gotovo svi odgovorili kako su se osjećali bolje pripremljenima za studij od njihovih drugih kolega koji su pristigli iz tradicionalnih srednjih škola. No, ne zato jer su znali više, već zbog njihovog stava koji su imali prema učenju:
-Diplomanti Sudbury Valley škole smatraju da nije potrebno da idu na studij. Oni poznaju mnoge druge diplomante koji su oblikovali fascinantne karijere bez studija. Dakle, studij vide isključivo kao izbor i ukoliko tamo idu, to je zato što žele ići, a i znaju u što ulaze, pojasnio je Grey svojim čitateljima na internet izdanju Psychology Today. Štoviše, najčešća pritužba diplomanata Sudbury Valley škole koju su imali na studij bila je ta da su im se njihovi kolege čini nezrelima:
-Djelovali su se kao da ne žele biti na studiju, često se ponašajući neodgovorno, opis je koji su najčešće davali Greyu diplomanti te nesvakidašnje škole.
Po rejtingu – među najboljima
Nije, stoga ni čudo da Sudbury Valley School redovito pobire najviše ocjene na web stranicama koje prikazuju rejtinge američkih škola, a i njezine varijante pronalaze svoja mjesta u obrazovnim prostorima svijeta. Štoviše, Grey je toliko optimističan da kroz pedesetak godina od sada predviđa da će Sudbury Valley model biti predstavljen u svakom standardnom prosvjetnom udžbeniku te da će biti usvojen među mnogim javnim školama.
-Kroz pedeset godina, predviđam, na današnji pristup obrazovanju mnogi će gledati kao na barbarsku ostavštinu prošlosti. Ljudi će se pitati zašto je svijetu bilo potrebno toliko dugo vremena da prihvati jednu tako jednostavnu i očiglednu ideju, a prema kojoj je je osnovana i Sudbury Valley škola: „Djeca obrazuju sama sebe, mi to ne moramo činiti za njih.”, zaključio je Grey.

PROF. DR. SC. MIRA KLARIN: Sloboda u obrazovanju može biti pozitivna, ali i negativna

Sloboda kao imperativ razvoja – da, no uz djelomično strukturiranu okolinu, smatra prof.dr.sc. Mira Klarin, nositeljica kolegija Razvojna psihologija na Odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru.
Prema jednoj od najistaknutijih teorija razvoja spoznaje, teoriji kognitivnog razvoja Jeana Pageta, djeca posjeduju urođenu tendenciju za razumijevanjem, strukturiranjem iskustva i na kraju, prilagođavanjem u odnosu na okolni svijet, pojašnjava Klarin.
-Gledano iz tog kuta, razvoj je proces koji se događa spontano i u skladu sa zrelošću djeteta da razumije okolinu i prilagodi se njoj. To bi onda značilo i da obrazovanje treba graditi na djetetovoj prirodnoj radoznalosti i prirodnoj težnji da djeluje na okolinu s jednom svrhom, a to je razumijevanje. Ipak, unatoč slobodi koja bi trebala biti imperativ razvoja, sredina u kojoj dijete uči trebala bi biti makar djelomično strukturirana, upozorava Klarin, dodajući kako su iskustva Sudbury Valley škole vrlo su dojmljiva, ali i ujedno teško razumljiva, osobito iz kuta našeg iskustva.
Danas među razvojnim psiholozima prevladava kao i uvijek – zlatna sredina. Uvažavanje djetetovih bioloških predispozicija, ali i djelomično strukturiranje okoline, karakteristični su za novije pristupe, a i strukturiranje znanja i takvo njegovo prezentiranje olakšava samostalno povezivanje, rješavanje, a time i pronalaženje kreativnog rješenja, pojašnjava Klarin, dodajući i to da treba imati na umu i razlike među pojedincima u smislu motivacija za djelovanjem. Neki pojedinci vrlo se dobro snalaze u nestrukturiranoj okolini, dok drugi preferiraju strukturiranu (predvidivu) okolinu.
-Moglo bi se reći da ovakva sloboda u obrazovanju može imati pozitivne posljedice za neke pojedince u određenoj kulturnoj sredini dok bi za neke druge mogla imati samo negativne posljedice. A i obrazovni proces treba promatrati u kontekstu specifičnosti, kako djeteta tako i sredine, kazuje Klarin.
Ipak, ovakav sustav obrazovanja lišen je negativnih iskustava poput straha od negativne procjene, natjecanja, frustracije zbog neuspjeha koja djeca često u klasičnim školama doživljavaju. Također, takva iskustva vode ka smanjenom samopoštovanju, školskim fobijama, brojnim problemima u prilagodbi, poput depresije, agresivnosti, delikventnog ponašanja, ovisnosti, dodaje Klarin, uz napomenu da demokratska škola, unatoč tome što postoji za učenike, ne bi trebala biti ustrojena na način da učenici u potpunosti odlučuju:
-Pojam demokracije uključuje dogovaranje, pregovaranje, pristajanje i odustajanje. To su vještine koje dijete uči tijekom suživota s drugima i koje mu omogućuju prilagodbu i zadovoljstvo sa samim sobom, zaključuje.

PROF. DR. SC. IGOR RADEKA: Alternativne škole korigiraju školski sustav, ali njime nikad neće zavladati

Danas kada našom školom dominira nastavni sadržaj kojeg je značajno više nego što se može kvalitetno obraditi i kada se favorizira obrazovanje enciklopedijskog tipa koje nije kvalitetno, prirodno je da su u tim okolnostima alternativni pristupi privlačni, kazuje prof.dr.sc. Igor Radeka, nositelj više kolegija iz povijesti pedagogije te didaktike na Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru.
Odgoj je pritom posve zanemaren, nastavlja Radeka, no baš kao i cijelo XX. stoljeće, koje je obilježio razvoj čitavog niza alternativnih škola, takvi pristupi školstvu ostat će korektiv postojećeg školskog sustava bez stvarnih izgleda da njime zavladaju, zaključuje.
-Sudbury Valley school jedna je u nizu alternativnih škola, među kojima su Škola po mjeri djeteta Edouarda Claparedea, Slobodna škola Summerhilla Alexandera Sutherlanda Neilla, Kvalitetna škola bez prisile Williama Glassera i drugih. Zajednička obilježja alternativnih škola individualiziran je pristup učeniku i sloboda učenika u kreiranju vlastita učenja. Krajnji rezultat takvog rada više je odgojni nego obrazovni, pojašnjava, dodajući i to kako rješenje ipak nije u krajnostima, bez obzira na to kakve one bile i koliko nam se činile privlačne.
-Hrvatska škola opterećena je nizom problema zbog kojih je sve manje privlačna učenicima, sve je teža za rad nastavnika, a rezultati koje postiže zaostaju za razvijenim zemljama svijeta, što najbolje pokazuju rezultati PISA projekta. Nužna je strateška reforma školskog sustava kojom će se tradicionalno obrazovanje zamijeniti konceptom cjeloživotnog obrazovanja, kazuje Radeka, dodajući kako je suština te reforme, u okviru formalnog i inicijalnog obrazovanja, razvoj interaktivnog odnosa između učenika i nastavnika koji će se temeljiti na suvremenim načinima poučavanja i učenja.
-Tu nije riječ o lijepim željama (niti o brzim rješenjima) nego o dugotrajnom procesu koji treba stručno voditi, i to kompetentnom prosvjetom politikom, zaključuje Radeka, navodeći pritom primjere školskih sustava u Skandinavskim zemljama koji funkcioniraju upravo na taj način.