Dijete u zadarskoj bolnici umrlo pri porodu zbog liječničkog nemara

Na Općinskom sudu u Zadru prošlog tjedna je donesena nepravomoćna sudska presuda protiv zadarske Opće bolnice, zbog nemara medicinskog tima tijekom porođaja, uslijed čega je došlo do smrti dječaka. Šest godina od podnošenja zahtjeva za naknadu štete zbog smrti djeteta, roditeljima je nakon vještačenja tima Medicinskog fakulteta u Zagrebu, koje su zatražili njihovi odvjetnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, potvrđeno kako postoji uzročno-posljedična povezanost pogreške koju su učinili djelatnici Opće bolnice u nadzoru porođaja tužiteljice. Zadarska bolnica prema ovoj presudu roditeljima mora isplatiti po 145.000 kuna svakome od njih kao naknadu štete “zbog smrti bliske osobe, odnosno s osnova povrede prava osobnosti”.
Kada je 27. lipnja 2010. godine K. Z. stigla na porod u zadarsku bolnicu, u njenom domu u Benkovcu sve je bilo spremno za doček trećeg djeteta, maloga Jure. Liječnici su je primili i zakazali carski rez, no ono što se tada dogodilo zauvijek će ostati u srcima roditelja, te brata i sestre koji malog brata nikada nisu dočekali. Nakon šest godina spora s Općom bolnicom i izvođenja nekoliko vještaka, sud je potvrdio najgore – da je majka porođena nakon prvog pregleda CTG-om, koji je upućivao na patološko stanje, mali Jure bi danas bio živ. Ovako, porod je uslijedio nakon novog nalaza CTG-a, no nažalost, dijete je već bilo mrtvo.
– Ono što sam proživio onih prvih mjeseci nikada nisam pokazivao nikome jer sam vidio što moja žena prolazi i ne bih to poželio ni najgorem neprijatelju. Sjećam se kada sam išao na Odjel patologije nositi robicu za dijete kako bismo ga pokopali. Bili su to teški dani za nas jer to je dijete trebalo biti naša radost – ispričao nam je Ž. Z. iz Benkovca. Njegova supruga i majka još dvoje njihove djece, K. Z., kazala nam je kako je na dan kada je primljena u bolnicu trebala biti porođena carskim rezom.
– Sjećam se, bilo je 15 do 9 kada me je žena zvala da će ići na carski rez i ja sam otišao kući, jer su djeca bila u školi i morao sam im pripremiti ručak, nakon čega bih se vratio u bolnicu. U meni je bio neki nemir, pa sam je oko 12 sati zvao i pitao je: “Što više radiš na aparatima”, krenuo sam prema bolnici, ali sam tamo i dalje čekao. Sestre su izlazile, a ja sam vidio da se nešto događa. Nakon nekog vremena ušao sam kod nje u sobu jer sve je bilo gotovo, a ona je pitala: “Gdje je moje dite?”. Pitao sam medicinsko osoblje što da napravim, a oni su mi rekli kako će oni pokopati dijete. Htio sam da se napravi obdukcija, iako su me od toga odgovarali – ispričao nam je Ž. Z.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU