Zadarske zelene oaze

Boje jeseni u Parku Vladimira Nazora i Perivoju kraljice Jelene Madijevke u punoj su snazi. Jučer je, u povodu Dana grada, u dva navrata organizirano stručno i besplatno vođenje po parku i perivoju, no nažalost ovoj prilici da bolje upoznaju zelene dijelove svog grada odazvala se tek nekolicina naših sugrađana. Unatoč tome i južini, Mirna Petricioli, voditeljica sektora hortikulture tvrtke Nasadi d.o.o, uz laganu šetnju, zainteresiranima je ispričala brojne zanimljive priče.
U obilazak smo krenuli ispred upravne tvrtke Nasada, za koju smo već par trenutaka kasnije saznali da je, kao dio većeg kompleksa, za mletačke uprave služila kao vojarna, odnosno dio u kojem su bili smješteni konji.
U blizini te zgrade smješten je i natpis u kamenom bloku koji kaže da je park, pod nadzorom austrijske carske i kraljevske inspekcije nastao između 1888. i 1890. godine. Park se nekad prostirao na pet i pol hektara, a sad kada je izdvojen dio sa zgradom u kojoj je nekoliko zadarskih srednjih škola, njegova je površina oko četiri i pol hektara.
Dok hodamo kroz drvored čempresa i kraj neizbježnih lovora koji su nekad zasađeni kao grmolike biljke, a izrasli u stabla, vidimo i ostatke tulumarenja od večeri prije.
– Otkad imamo ove čvršće bandere, njih više ne oštećuju, ali one ranije bismo svako malo našli slomljene, klupe iščupane… Ima dosta trkača, rekreativaca koji trče po parku, ali neki se ne drže samo staze, već trče i po dijelovima gdje su grmovi i manje biljke, pa su neke potpuno pregažene. Razmišljamo i da uvedemo videonadzor kako se ovakve stvari ne bi događale, kaže Petricioli.
Dolazimo do dijela sa kamenim vratima koja su, dok je park bio sa svih strana okružen kanalima s morem, za vrijeme Venecije, bio ulaz za opskrbu, a podno tih vrata tada je bio mali mandrač, odnosno lučica. Nastavljamo do donedavno zapuštenog dijela parka u kojem su sad ljuljačke, tobogani i penjalice za djecu sa nedavno zasađenim kestenom i ukrasnom trešnjom. Potom se spuštamo na cestu i hodamo do Trga Pet bunara, s kojeg se penjemo u Perivoj kraljice Jelene Madijevke.
Tamo uz pogled na Fošu skušamo o raznim biljkama. Jedna od njih je i takozvani fratarski papar. Priča, naime, kaže kako su plodove te biljke žvakali fratri jer se vjerovalo da smanjuje seksualnu želju. Prolazimo kraj maginje, koja i cvjeta i ima plodove u isto vrijeme.
– U našem parku biljke više rastu u jesen, nego u proljeće. U proljeće, u ožujku, imamo marčane bure, a već mjesec dana nakon toga krenu vrućine, kazala je Petricioli.
Saznali smo i da se u parkovima i perivojima ne sade stabla koja imaju jestive plodove, jer bi brzo bila polomljena od prolaznika koji bi ih sa stabala brali.