Izravna prodaja poljodjelskih proizvoda

Kakvi su to prodajni puti izravne prodaje poljodjelskih proizvoda, ljubopitljivo će Grgurica na Vincro u Polači.
Pa to su ti, primjerice dostava u stan, prodaja s gospodarskog dvorišta, samoberba, ugovaranje proizvoda, iznajmljivanje proizvodnje, seoska trgovina, gradska trgovina seljačkim proizvodima, točionice, vinske ceste, srdelarske prodajne točke, maslinarske ceste itd.
Svi ti oblici imaju svoje zakonite forme i posebice velike prodajne mogućnosti obiteljske poljodjelske proizvodnje.
U Austriji, Italiji i Grčkoj, posebice su razvijeni izravni prodajni kanali i veliki dio prodaje poljodjelskih proizvoda, ide upravo preko njih.
Nažalost, ovi prodajni kanali u nas su nerazvijeni, premda zakonske mogućnosti za neke od njih i postoje.
Zanimljivo je, da nabrojani izravni prodajni kanali, koje sam spomenuo, za divno čudo, postoje, ali u ilegali, u sivoj gospodarskoj zoni.
Sivo, crno ili nezakonito izravno tržište silno se razvilo u doba nesloboda, koje su rađale neslućene mogućnosti malog posjeda, okljaštrenog mjerama pljačkaške nacionalizacije hrvatskih kulaka.
Umjesto da te nesumnjive gospodarske potencijale iskoristimo i privedemo normalnoj gospodarskoj aktivnosti, u našoj neovisnoj domovini, državna birokracija i svemoćne institucije zakočile su njihov razvitak, onemogućujući procvat zakonite izravne prodaje poljodjelskih proizvoda.
Više sluha, moj Grgurica, za ovaj problem, značilo bi bolju zaposlenost, više novaca našim poljodjelcima, a nama zdraviju i kakvonosniju prehranu.
Vaš Bage