Zgrabljić-Rotar: Budem li ravnateljica, jačat ću povjerenje javnosti u HRT

Radila sam 25 godina na HRT-u i stekla radno iskustvo, vodila sam i uređivala emisije na radiju i na televiziji, magistrirala sam i doktorirala s istraživanjima programa HRT-a, pokrenula sam s kolegama znanstveno stručni časopis o medijima… Smatram da su to reference koje me kvalificiraju za kandidata, a Programsko vijeće HRT-a donijet će konačnu ocjenu

Uz natječaj za glavnog urednika Informativnog programa Hrvatske radiotelevizije, ovih se dana na Prisavlju bira i glavni ravnatelj HRT-a. Za mjesto nasljednika smijenjenog Vanje Sutlića pristiglo je 15 valjanih kandidatura, a među prekjučer obznanjenim imenima nalazi se i Nada Zgrabljić Rotar. Dojučerašnja zamjenica pročelnika Odjela za informatologiju i komunikologiju Sveučilišta u Zadru, odluku programskog Vijeća javne radiotelevizije saznat će u roku od 45 dana. Do okončanja spomenute procedure, sa Nadom Zgrabljić Rotar razgovarali smo, između ostalog, o motivima prijave na natječaj te o promjenama koje bi uvela u slučaju da dobije mjesto u uvijek užarenoj ravnateljskoj fotelji HRT-a.
Što Vas je navelo na odluku da se kandidirate na mjesto glavnog ravnatelja HRT-a?
– Javila sam se na to radno mjesto zbog toga jer smatram da mogu pokrenuti brojne procese neophodne za u jačanju društvene uloge javnih medija na korist građana. Najvažnije je kako će o tome odlučiti Programsko vijeće nakon što pregleda moju dokumentaciju koju sam priložila prijavi i moj Plan i program rada i kada se vide i prijave ostalih kandidata koji također imaju uvjete za obavljanje ovoga posla. Postoji neko mišljenje da na tome mjestu treba prvenstveno biti profil menadžera. Prije nego što sam se kandidirala, dobro sam o tome razmislila i mislim da je za HRT u sadašnjem stanju dobro da na tome mjestu bude netko tko pozna medije iznutra i može djelovati pozitivno i integrativno na sve dijelove, što znači da može okupiti sve vrste profesija na HRT-u u zajedničkom cilju i viziji HRT-a kao i javnost. Bavim se medijima već 30 godina i samo medijima, praktično i znanstveno. Radila sam 25 godina na HRT-u i stekla radno iskustvo, vodila sam i uređivala emisije na radiju i na televiziji, te sam radila godinama kao spiker i slično. Zatim sam magistrirala i doktorirala s istraživanjima programa HRT-a. Pokrenula sam također 1995. godine, s mojim kolegama, znanstveno stručni časopis o medijima Medijska istraživanja i glavna sam urednica. To je iznimno složen i težak projekt kojega nije bilo lako održati do danas. Govorim nekoliko jezika te predajem medije i novinarstvo već niz godina u Zagrebu i Zadru te u Mariboru i u Ljubljani. Smatram da su to reference koje me kvalificiraju za kandidata, a kao što sam rekla, Programsko vijeće HRT-a donijet će konačnu ocjenu na temelju njihovih kriterija i uvida prioritete za tu funkciju. Mene to veseli, radujem se što ću imati priliku razgovarati s članovima vijeća.
Kakvo je po Vama trenutačno stanje na HRT-u i što bi promijenili u slučaju da budete izabrani?
– HRT prolazi kroz teško razdoblje. Složena je i velika institucija, nedovoljno integrirana, s manjkom entuzijazma i nedostatkom vizije. S jedne strane javni mediji su posvuda u svijetu u krizi jer se moraju boriti za opstanak u komercijalnom medijskom i društvenom okruženju koje zahtijeva profitabilno poslovanje, pa moraju tražiti novu formulu opstanka. Prema toj formuli, ne smiju se natjecati s komercijalnim televizijama, a ipak moraju biti gledani i slušani. To znači dakle da moraju gledatelje privući kvalitetom svoga programa i da moraju emitirati program od javnoga interesa. Društveno odgovorne sadržaje, raznovrsne i korisne svim skupinama kako za informiranje tako i za edukaciju, ali i za zabavu.
Drugi problem pred kojim se nalazi HRT jest proces digitalizacije, odnosno nove tehnologije koje zahtijevaju da ih baš javni mediji na najbolji način primijene u interesu javnosti. Nove tehnologije nameću nova medijska pravila i nove društvene i tržišne odnose u medijskom okružju, pa će se i tu mnoge stvari mijenjati za javnu televiziju. Na redu je donošenje novoga zakona o HRT-u tj. Zakona o audiovizualnim medijskim servisima, što znači da će se morati izvršiti usklađivanje s Direktivom o audiovizualnim medijskim servisima. U tom procesu će se mnoge stvari za javnu televiziju morati promijeniti.
Pitate me što ću promijeniti ako slučajno budem izabrana? Osnovnom misijom smatram jačati povjerenje javnosti u HRT kao instituciju i jačati novinarsku profesiju. Novinari su najvažniji, oni su nositelji sustava, oni su snaga društva. Ne postaje se lako profesionalni novinar, to je težak posao, a društveno neizmjerno važan i ugrožen zbog trendova komercijalizacije medija i tržišnih zakona. U poslovnom smislu, provela bih na HRT-u racionalizaciju, reorganizaciju i modernizaciju poslovanja. Informativni program HRT-a je najvažniji za građane, reorganizirala bih ga i integrirala redakcije odnosno desk radija i televizije, sukladno novim tehnologijama i zahtjevima novih tehnologija a po uzoru na druge javne servise u svijetu, jer će se morati odgovoriti potrebama različitih platformi za distribuciju medijskih sadržaja pa će se i profil novinara morati prilagođavati tome. Zalagala bih se više kulturnih sadržaja u programu HRT-a, za proeuropsku orijentaciju, za edukativne sadržaje, sadržaje koji štite prava djece, jačaju ravnopravnost spolova i izražavaju širinu svijeta i svjetonazora.
Što bi u tom slučaju bilo s Vašim ostalim (brojnim) obvezama, a između ostalog i s mjestom docenta na Odjelu za Turizam i komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zadru?
– Ako me Programsko vijeće izabere za glavnu ravnateljicu HRT-a, to će značiti da me očekuje u životu opet ogroman posao. Ja sam naviknuta mnogo raditi, naviknuta sam da se ciljevi ne ostvaruju brzo ni lako, i da su za visoke ciljeve potrebi čvrsti temelji a to su odgovornost, moralnost i znanje. Svi brojni poslovi koje sam radila do sada, morat će malo pričekati. Zadržala bih samo doktorske studije i svoje studente kojima sam mentor jer potičem njihovo i svako drugo znanje i učenje i mislim da je to jedini izlaz iz situacije u kojoj se danas nalaze mediji.
Stanje u hrvatskim medijima općenito?
– Stanje u hrvatskim medijima na žalost još uvijek nije dobro, ali s obzirom da se druge stvari kreću na bolje, vjerujem da će se i to uskoro početi mijenjati. Situacija je trenutno teška i za medijske korisnike, dakle nas građane jer nemamo dovoljno dobre medije, ali i za profesionalce, pogotovo za novinare. Odnos prema novinarima je dramatičan. Još uvijek padamo na ljestvici novinarskih sloboda Međunarodne organizacije Reporteri bez granica (RSF), moramo nešto učiniti da se to promijeni. Novinari su izloženi pritiscima raznih vrsta, izloženi su brojnim psihičkim i fizičkim napadima, mobinzima, otkazima, ugrožavaju se njihova temeljna radnička i ljudska prava, cenzurirani su. Novinarska je profesija u krizi, ali i sami mediji su krizi. Iz takvoga stanja, ne mogu se očekivati kvalitetne novine, niti kvalitetni televizijski programi. Na društvenoj razini zaokupljeni smo egzistencijalnim pitanjima i osobnim interesima, pa je jako malo ljudi spremno sudjelovati u tim problemima i tražiti sustavna rješenja što znači dijalog, usuglašavati interese, kreirati neke vizije i zajedničke planove koji će pomiriti tržišne interese menadžera, interese profesije i interese javnosti.