Sonja Valčić: Još pamti Mladićev prsluk “ukrašen” bombama (GALERIJA)

Nikada neću zaboraviti kada je Mladić ušetao u prostoriju u prsluku “ukrašenom” bombama. U jednom je trenutku jedna od tih njegovih “modnih detalja” tresnula na pod. Ja se u tom trenutku nisam sjetila da bomba mora biti otkočena da bi eksplodirala, ali znam da mi je gotovo u sekundi pozlilo od straha, sjeća se Valčić

Često se može vidjeti u điru Kalelargom njezine mladosti. I danas zrači posebnom osobnošću i svojim izgledom plijeni pozornost kao što je nekada, za svog radnog vijeka uvijek uspijevala zadržavati pozornost studenata kojima je predavala američku književnost.
Sonja Valčić danas je sveučilišna profesorica u mirovini koja je na katedri za engleski jezik predavala niz kolegija, a slovila ja kao iznimno stroga i zahtjevna, ali pravedna profesorica.
No, ono što je manje poznato o ovoj poznatoj Zadranki jest činjenica da je bila jedna od rijetkih ratnih prevoditeljica koja je za vrijeme Domovinskog rata prošla prve crte bojišnice, više puta zamalo izgubila glavu i sjedila za istim stolom s onima koji su tukli njezin grad. Znala je sve vojne i pregovaračke tajne.
– Danas kad o tome razmišljam sve mi se čini kao san ili pak, bolje rečeno, ponekad kao noćna mora. Kao da se sve to događalo nekome drugome, a ne meni. A, bilo je jako teških, iscrpljujućih pa i opasnih trenutaka – priča ova sveučilišna profesorica.
Bila je, naime, jedini tumač i službena prevoditeljica za engleski jezik Europske promatračke misije u RH i to jedina u Zadru sve do 1993. godine, a radila je još i nakon Oluje kad je za to postojala potreba.
Kao prevoditeljica sudjelovala je na svim važnijim pregovorima bilo da je bilo riječ o primirju, o razmjenama zarobljenika, o zatočenim i nestalim, a pregovori su znali trajati satima.
– Najteže bi nam bilo kada pregovori ne bi uspjeli. I danas su mi još živa sjećanja pregovora u Žitniću s Ratkom Mladićem. S njim su uvijek pregovori najteže išli i uvijek je dugo trajalo. Nikada neću zaboraviti kada je jednom zgodom Mladić ušetao u prostoriju za pregovore u prsluku “ukrašenom” bombama. U jednom je trenutku jedna od tih njegovih “modnih detalja” tresnula na pod. Ja se naravno u tom trenutku nisam sjetila da bomba mora biti otkočena da bi eksplodirala, ali znam da mi je gotovo u sekundi pozlilo od straha. No nisam bila jedina, iako sam bila jedina žena u prostoriji, svi su se ukočili i sjećam se da su i promatrači kada smo se vratili u hotel, svi redom “drmnuli” po konjak – priča Valčić.
Magistrirala je u SAD-u gdje je provela gotovo sedam godina te je kako bi se uzdržavala jedno vrijeme radila u Odjelu za meteorologiju i klimatologiju te je na sveučilištu u Seattlu na Odjelu slavistike predavala hrvatski jezik.
Mislila je da će u Americi ostati, međutim splet životnih okolnosti i obiteljske prilike početkom 70-tih godina prošloga stoljeća, vratile su je doma.
A, njezin je dom Preko na otoku Ugljanu gdje je provela predivno djetinjstvo uz oca koji je doktorirao pravne znanosti u Beču, majku domaćicu, sestru koja je u životu krenula očevim stopama i danas kao pravnica radi u Bruxellesu te brata koji je danas također u mirovini, a radni je vijek proveo u Švicarskoj kao liječnik – radiolog.
– Godinu dana u vrijeme Drugog svjetskog rata proveli smo u zbijegu na jugu Italije, legendarnim brodom Bakar, sjećam se, vratili smo se u Zadar. Otac je jedno vrijeme nakon rata radio kao sudac, a onda je prešao u odvjetnike. Nismo ni u čemu oskudijevali, ali nije bilo ni izobilja. Sjećanja na djetinjstvo i ranu mladost su kupanje na drvenom kupalištu, igranje nogometa s dečkima, a ja sam uvijek bila vratar, picigin i mladost na Kalelargi- priča.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU