Večeras u Gradskoj loži “Prizori s jabukom”

U Gradskoj loži Zadar večeras se s početkom u 19 sati otvara  izložba zadarske Zagrepčanke Blanke Katunarić Ivanine pod nazivom Prizori s jabukom. Izložba ostaje otvorena do 28. ožujka.
Blanka Katunarić Ivanina, slikarica s osobnim stavom prema svijetu i slikarstvu dočarava ih u zajedničkoj kompoziciji u kojoj mašta i stvarnost surađuju u izgradnji ljepšeg i boljeg svijeta.
Da se radi o zakrivenom svijetu, izvan našeg osjetilnog dohvata, čiju moć odjednom uvećava i uvodi u poseban svijet slikaričina animistička jabuka, prikazuje nam niz od osamnaest slika na ovoj izložbi.
Svijet je na svojoj boljoj strani bajkovit, uvijek mlad i sretan i nema završetka. Slikaričin istodobni svijet, ovostrani i onostrani, izrastao je u Zadru, u kojem je slikarica odrasla i čuvala svoje najdraže uspomene u dvostrukom izdanju, realno viđenom i izmaštanom. Vizije nikada ne stare, ali se njezini izražajni oblici neprestano mijenjaju u toj mjeri da sada mašta određuje dimenzije stvarnog u slici. Iz tog rakursa nastaju prizori s jabukom. Umjesto realizma pamćenja, ovdje se nudi optimizam pamćenja postmodernističkim prijelomom slike, jukstapozicijama različitih stilova u prostoru slike. Uz pomoć jabuke, koja zauzima mitsko mjesto muza, slikarica preobražava upamćene prizore neprolazne prirode, dugovječnosti izgrađenog prostora i prolaženja ljudskih likova.
Veliki prasak boja
Kao na svečanosti stvaranja svijeta, prisustvujemo Velikom prasku boja. Blanka ih preslaguje tako da jedna prestiže i ukrašava drugu da bi potom zamijenile mjesta i tako stvarale nove kolorističke cjeline. Ta kozmički intonirana likovnost slavi uzajamnost kao načelo izgradnje održivog svijeta, a imaginacija slikarice dodaje snažnu notu radosti kao bilo punog života u svakoj slici, kemiju ljubavi među slobodnim elementima i uvezanim u cvjetne bukete koji se, opet uobičajenom slobodom i slučajnošću, prebacuju s jedne na drugu stranu vjenčanja. Zahvaljujući bdijenju jabuke nema prekida životvornoj uzajamnosti ni kada su prizori prikazani tako diskontinuirano, od rojeva sličnih zvjezdanoj prašini koja se mogla vidjeti golim okom u ljetnoj noći nekadašnjeg Zadra, kada je i njegov svijet bio mlad, pa do jesenjeg pljuska kiše u tmurno predvečerje.
 Slikaričin likovni jezik, unatoč dobrom ugođaju na svim slikama, nema jedinstveni ductus i, dapače, namjerno izbjegava i druge konvencionalne dimenzije. Jedino simetrično uprizorenje je alogično i ironično, diptih s Gracijama u Rubensovim i manekenskim obličjima, kao posveta misteriju ženskog tijela i ženskom načelu. U pozadini su piramidalne strukture brda koje podsjećaju na arhitektonske strukture faraonske vlasti, izraziti oblik drevnog patrijarhata, koje ženska budućnost, moć ljepote u zagrljaju sa svijetom, ostavlja u sve daljoj prošlosti.
Umjetnost kao izraz radosti življenja
  Prvorazredno sredstvo dočaravanja slikaričinog dobrog raspoloženja čine boje: rojevi zvijezda i leptira svijeta koji se rađa (Uoči preobrazbe 1 i 2), kombinirane u kristalnoj jasnoći u snopovima (Iz albuma), kišom okupane ulice (Pod kišobranom), istkane u plavo-zelenim tonovima (U parku), ispletene u proljetnim grmovima (Immanuel), žarkih odsjaja (plavog žutog i crvenog u slici Škrpina), duhovnog spleena ekstaze (Molitva), sublimne putenosti pod krošnjom stabla i svodom neba (Meditacija), zagrljajâ ružičastih cvjetova i tamnozelenih listova (Oleandar mlađi).
Boje su najupečatljivije iskorištene u uprizorenjima motiva prirode koja se podjednako lako i razigrano preobražava u vlastitim i fantastičnim krajolicima. Dapače, kao da nestaje pred našim očima. Ova je izložba podsjetnik na umjetnost kao izraz radosti življenja, onog viška htijenja koji nas potiče da koračamo uspravno i ponosito. Prve obrise takvog životnog prostora i njegova razumijevanja slikarica je ponijela iz Zadra i sada ih dovršene kao dar vraća svom Zadru.