Najvažnije je sudjelovati

U Posedarju, pored Zadra jedinom mjestu u Županiji koje je ugostilo natjecateljski dio Hrvatskih svjetskih igara, u ponedjeljak je započeo nogometni turnir druge po redu “Croolimpijade”. U stvari, po dekoru na stadionu Goran Demo, moglo bi se reći da se tamo odigravalo pravo malo svjetsko prvenstvo. Naime, asocijacija na najveću nogometnu feštu nije nedostajalo. Od reprezentacija željnih da u što boljem svijetlu predstave svoje zemlje, atraktivnih poteza, bučne podrške s odlično raspoloženih tribina, temeljito dotjeranog travnjaka…  Zapravo, jedino što se razlikovalo bili su suci na čije se dijeljenje pravde nitko nije žalio, a isti poslije utakmica nisu bili najčešće spominjani akteri. Suci, i umjesto roja, samo jedna vuvuzela.
Na travnjaku podijeljenom na dva dijela paralelno su se suprotstavili Hrvati iz Nizozemske i Crne Gore, dok su drugi par činile izabrane vrste Italije i druge momčadi Hrvatskih svjetskih igara. Već od početnih minuta vidjelo se da kredo o važnosti sudjelovanja za dvije reprezentacije neće biti dovoljan. Iako je prvo poluvrijeme trajalo tek 20 minuta, Crnogorci će službenog komentatora prisiliti da se šest puta uhvati mikrofona i objavi promjenu rezultata. I dok je simpatični nizozemski golman za loptom u mrežu posezao u šest navrata, njegov kolega iz tima HSI 2 isto će učiniti četiri puta. Crna Gora – Nizozemska 6:0, Italija – HSI 2 4:0 – do odlaska na odmor imalo se što za vidjeti. Doduše, navijači Nizozemske i HSI momčadi ne bi se baš složili.
– Tako i ja znam – očito zaboravivši već spominjano načelo, jedan je gledatelj dobacio ionako demoraliziranom Oranju.   
Osim povećanja prednosti za Hrvate iz Tivta i Kotora, u nastavku se ništa nije promijenilo. “Ljudi u crnom” ubrzo su označili kraj i konačnih 13:0. Nešto bolje prošao je tim HSI 2 koji u drugom poluvremenu uspio dva puta zatresti mrežu te sa 7:2 izvući manje bolan poraz.
– Nismo očekivali da ćemo baš ovako proći s Nizozemcima. Bili smo oprezni jer smo pretpostavljali da su nešto bolji. Sada ćemo otići do vrha – složili su se Crnogorci, još zadihani nakon dvoboja.
Kraj premijernih susreta iskoristili smo za spuštanje na travnjak i upoznavanje s junacima prvog dana nogometnog turnira. Što je sigurno, sigurno je – pribojavajući se jezične barijere, najprije se odlučujemo za razgovor s južnim nam susjedima.
– Mi predstavljamo zajednicu od osam tisuća Hrvata iz Boke Kotorske. Svi koji nastupamo za nogometnu reprezentaciju dolazimo iz Kotora ili iz Tivta – upoznao nas je Ilija Janović, dopredsjednik Općine Tivat i voditelj reprezentacije čijoj smo uvjerljivoj izvedbi uskoro otkrili glavni razlog.
– Više smo od rekreativaca, svi smo ili igrali, ili još uvijek aktivno igramo nogomet. Na primjer, u našem je sastavu Bojan Usanović. Čuli ste za njega, igrač Budućnosti s iskustvom igranja međunarodnih utakmica. Zatim i Uglješa Ukašinović koji nastupa za molonogometnu reprezentaciju Crne Gore – kaže Krsto Krstović, i sam svojevremeno član amaterske nogometne reprezentacije Crne Gore.
Nakon južnih, odlazimo i do prekomorskih susjeda. Pokazat će se da termin prekomorski u njihovom slučaju znači više od tek pukog pridjeva.
Naime, na HSI Italiju zastupaju Hrvati iz Molisea – stanovnici tri sela iz spomenute regije čiji su se preci, bježeći pred Turcima u 15. stoljeću, iz doline Neretve otisnuli prema obali Italije.
– Dobar dan, priča li itko od vas hrvatski – upitali smo tročlanu delegaciju.
– Da, ali morate polako. Mi ćemo tako sve razumit – odgovara Antonella d’Antuono nakon što smo joj dodijelili ulogu prevoditeljice.
Uistinu, Antonella je razumjela većinu pitanja i odlično priča hrvatski, no iz njenog smo govora teškom mukom razabrali nekoliko informacija. Kako ako odlično priča hrvatski? Iz razloga što su moliški Hrvati očuvali izuzetno zanimljiv i arhaičan jezik kakvim se na govorilo prije 500 godina.
Ipak, ulovili smo sljedeće: U njenom su društvu trener nogometne momčadi Giovani Marsilio i Manuele Donato, predsjednik sportske udruge Hrvatski moliški otok koja okuplja nogometaše iz tri sela u Moliseu, dok je gospođa d’Antuono tajnica Udruge. Na nogometnom turniru, kažu, došli su daleko dogurati jer imaju odličnu momčad. Vesele se svakom dolasku u svoju pradomovinu, a Zadar i Županija su prekrasni.
Privlačilo nas je slušanje hrvatskog „na našo”, no valjalo je krenuti dalje.
Na teren su sada istrčali Švicarci i Austrijanci, a s tribina se začuli uzvici oduševljenja i zujanje vuvuzele s početka priče. Iz švicarskog kantona Aargau stiglo je 45 sportaša, dok je polovica njih došla podržati svoje nogometaše.
– Osvojit ćemo zlato u košarci i tenisu. Najbolji smo – “skromno” će Mario Lovrić, predvodnik skupine podrijetlom iz Bosanske posavine.
Manje optimistična bila je Mirella Gudelj, odbojkašica na pijesku:
– Nismo toliko dobre jer nismo odavno igrale, no to nas ne brine. Došle smo se zabaviti. Na kraju, zaključili smo da je ipak najvažnije sudjelovati.

 HRVATSKI OTOK U MOLISEU

Moliški Hrvati nastanjuju tri sela – Kruč (Aquaviva Collecroce), Mundimitar (Montemitro) i Štifilić, ili kolokvijalno Filić (San Felice del Molise) u  talijanskoj regiji Molise, smještena s desne strane rječice Trigno i tridesetak  kilometara udaljena od talijanske Jadranske obale. Sva tri sela zajedno broje  oko 2.000 žitelja. Moliški Hrvati do danas su očuvali svoj izvorni jezik, “na  našu”, koji se naziva moliškohrvatskim.

 ŠAHOVNICA I HAJDUK U SRCU

Crnogorski Hrvati s ponosom ističu svoje porijeklo te kažu kako  nemaju problema kada ističu svoja nacionalna ili navijačka obilježja.
– Kada sam se ženio na kući je vijorila hrvatska zastava, a kada igra  Hajduk gradom se šetam noseći najdraži bijeli dres. Nisam imao nikakvih  problema zbog toga, a zašto i bih – reći će Krsto Krstović, nogometaš Crne  Gore.