Otkako je priča izašla u javnost – iz Nadbiskupije muk

Obitelj Donata Mike koja, po nalogu Zadarske nadbiskupije treba iseliti iz stana u kojem Donat živi od 1964. još uvijek ne zna kakva je sudbina očekuje. Otkako je priča da ih Nadbiskupija želi iseliti iz stana u Ulici don Ive Prodana izašla u javnost, nitko mu se, kaže Donat, iz Nadbiskupije nije javio.
– Oni vjerojatno žele da se ova bura stiša, dodaje Donat.
U više navrata, podsjeća on, u Nadbiskupiji su upozoravali kako je krov pred urušavanjem, ali nitko nije ništa želio poduzeti, a krov se nakon nekog vremena i urušio. Sreća u nesreći je da nitko od članova njegove obitelji nije tada bio kući, a dugo vremena su kroz urušeni krov gledali nebo i zvijezde. Vlastitim sredstvima, uz kredit te nešto posuđenog novca, Donat, supruga i dvoje djece krenuli su u obnovu krova i renoviranje jako derutnog stana, a tada su se javili iz Nadbiskupije. U obavijesti su im naložili kako stan pripada njima, potreban im je za pastoralne svrhe te kako iz njega moraju iseliti.
Nikoga nije zanimalo što je ovoj obitelji to jedina nekretnina, koju je davne 1967. godine Donatov otac dobio na korištenje od tadašnje Općine Zadar.
U cijeloj priči, Donat navodi kako ga je posebno neugodno iznenadilo ponašanje don Srećka Petrova, ekonoma Zadarske nadbiskupije i izjava “Što bi Nadbiskupija trebala čekati dok sve Mike ne izumru da uselimo u svoj prostor?”
– Ne osporavam da je stan vlasništvo Nadbiskupije, iako ni u toj priči, čini mi se, nije sve kako treba. Naime, pokojni nadbiskup Ivan Prenđa 1994. godine došao je kod mene i tražio da od mene otkupe dio stana. Zbog čega bi to tražio ako su se uknjižili na stan kao vlasnici, pita se Donat.
On je čak zatražio od Nadbiskupije da mu priznaju status zaštićenog najmoprimca, ali ne žele.
– Preostaje nam daljnja borba, kratko je komentirao Donat.
Službenu izjavu o cijelom slučaju, odnosno njegovu daljnjem raspletu zatražili smo od Zadarske nadbiskupije, ali do zaključenja broja nisu odgovorili na upite.