Psihološka priča neopterećena ideološkim podilaženjem

Zadarski ljubitelji sedme umjetnosti će od 21. do 25. listopada moći uživati u dijelu bogatog programa ovogodišnjeg Zagrebačkog Filmskog Festivala. Između nekoliko novih ostvarenja koja se prikazuju u Callegru, ističe se i jedan hrvatski film – dobitnik Zlatne arene za režiju, za najbolju mušku sporednu ulogu (Nikša Butijer) i Zlatne arene za ton. “Crnci” Gorana Devića i Zvonimira Jurića po mišljenju mnogih kritičara je jedna od najboljih hrvatskih cjelovečernjih priča na temu rata, ali i psihološka priča neopterećena ideološkim podilaženjem, čestim pratiteljem domaćih ratnih filmova. Dević uz Jurića potpisuje režiju i scenarij “Crnaca”, a ovo mu je prva, i odmah zapažena tranzicija iz svijeta dokumentarnog u igrani film. Uoči zadarske projekcije, razgovarali smo sa Goranom Devićem.
Po čemu se “Crnci” razlikuju od ratnih tema koje su posljednjih godina obilježile hrvatske autore?
– Teško mi je govoriti o vlastitom radu, stoga bih volio da publika nakon filma odgovori umjesto mene. Svaki redatelj posjeduje sebi karakterističan diskurs, pa tako Zvonimir i ja. Radeći na filmu, najprije smo odabrali glumce pa onda, sukladno njima, pisali uloge prilagođene konkretnim ljudima. To mi je, iako je u pitanju obrnuti redoslijed, bilo lakše nego napisati scenarij pa se onda dati u potragu za glumcima.
Je li transformacija iz dokumentarnog u igrani film bila teška?
– Sve je to film, a ja osjećam jednako strahopoštovanje prema bilo kojem svom radu. Stoga, za mene nije riječ o nekakvoj posebnoj transformaciji. Sve ostale forme također su pravi filmovi, no kod nas postoji kriva percepcija koja govori da je film samo onaj igrani. Mogu čak i reći da mi je bilo lakše raditi “Crnce”.
Što je po Vama razlog slabom interesu domaće publike za hrvatski film?
– Smatram da je tu u igri više faktora. Od loše reklame, činjenice da u današnje vrijeme sve manje ljudi ide u kina, kvalitete pojedinog filma… Ali ja nisam od onih koji vole kukati, svi moji dosadašnji filmovi zabilježili su iznadprosječnu gledanost.
Radite li trenutačno na nekom novom projektu?
– U zagrebačkom hotelu Sheraton prije nekoliko godina organizirao se nesvakidašnji tečaj koji je učio ljude kako u što kraćem vremenu zavesti ženu i odvesti je u krevet. Kako imamo 56 sati snimljenog materijala, trenutačno smo u fazi montaže spomenutog dokumentarca. Zatim, snimam i dokumentarni film o željezari Sisak, a kad mi vrijeme dopusti, bavim se i prosvjetom. Uvijek volim istovremeno raditi na više polja.
 

Filmografija

2009. Crnci, igrani film
2009. Sretna zemlja, dokumentarni film
2008. 3, dokumentarni film
2008. Park u izgradnji, dokumentarni film
2007. Ma sve će biti u redu, kratki igrani
2006. Nemam ti šta reći ljepo, dokumentarni film,
2004. Jesam li se zajebo?, dokumentarni film
2004. Uvozne vrane, dokumentarni film
2004. Knin 2004, dokumentarni film

Biografija

Goran Dević je rođen u Sisku 1971. godine. Filmsku i TV režiju završio je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, gdje je angažiran kao umjetnički asistent. Osnivač je i producent produkcije Petnaesta Umjetnost. Crnci, za koje je napisao scenarij i režirao sa Zvonimirom Jurićem, prvi mu je dugometražni igrani film.