Smeće pod morem – spomenik ekološke neosviještenosti

Stanje u našem podmorju je prilično loše, a sve što se čisti, čisti se na malim lokacijama. Sve je to premalo, u odnosu na ono što se godinama nakupljalo. Trebalo bi omasoviti akcije čišćenja, da se uključe udruge, pojedinci i da se što više posla napravi. Bilo bi dobro da obiđemo naše otoke, počistimo jedan po jedan porat, govori ronilac Ivica Šoša

Uživanje u pogledu na našu prekrasnu obalu i plavo more može pokvariti smeće koje svako malo odnekud izroni. Još je gore što se smeće najčešće skriva u podmorju, gdje godinama “preživljava” i čini veliku štetu ekosustavu.
Najviše štete ekologiji je napravila ljudska ruka, koja sad to pokušava i ispraviti. Kako kaže ronilac Ivica Šoša, koji s Klubom “Sv. Roko” često sudjeluje u akcijama čišćenja podmorja, nekad se čini da su naše ruke premale da bi sve to pokupile.
Pod morem bombe, gume, olupine…
– Stanje u našem podmorju je prilično loše, a sve što se čisti, čisti se na malim lokacijama. Sve je to premalo u odnosu na ono što se godinama nakupljalo. Eto, pet-šest godina je tridesetak ronilaca iz cijele Hrvatske po deset, petnaest ili čak mjesec dana godišnje čistilo podmorje jednog školja u današnjem Parku prirode Telašćica. Izvukli smo gomilu smeća, ali smo uspjeli očistiti samo sam kraj školja. Ipak, tamo se čak pedeset godina bacalo smeće s otoka, priča Šoša.
Ljudi teško mijenjaju svoje navike, ali, kaže, puno se toga promijenilo u zadnjih dvadesetak godina.
– Kad sam 1995./’96. godine radio na tunarama, muku sam mučio da dokažem našim ljudima da se s broda ništa u more ne smije bacati. Ribari su nesvjesno sami sebi napravili štetu. Danas, kad se ribari vraćaju s mora, ispod prove vade vreće smeća i iznose na kopno. Prije bi to sve u moru završilo. Mislim da se treba djelovati na generalni stav ljudi, ali ne represivno, već edukacijom. Čak vjerujem da se pojedinačni stavovi uvelike mijenjaju, ali generalno je to još uvijek loše jer je profit važniji od svega, govori Šoša, aludirajući na velike ekološke katastrofe koje je izazvala industrija.
Ali svatko može dati svoj doprinos, za početak ne bacajući smeće u more.
– Na našim akcijama smo znali pronaći svašta. Od bombi iz Drugog svjetskog rata, do guma, bojlera, štednjaka, hladnjaka… prije se u more bacalo sve što ti je smetalo u kući. I sad to neki rade, ali se pobrinu da ih nitko ne vidi. Znači da znaju da to nije u redu. Plastika, staklo se i stotinama godina razgrađuju u moru. Dakle, samo jedna bačena plastična čaša ostaje trajni ‘spomenik’ za nekoliko generacija, govori Šoša, dodajući da se u samom Zadru puno napravilo od Domovinskog rata, posebice na sustavu kanalizacije.
Počistiti porat po porat
Pročišćivači i sustavna ugradnja kanalizacije doveli su do razbistrivanja mora. Kako kaže Šoša, priroda je strašna sila i za tren je razbistrila more od kanalizacije, klaonice i ostalih otpadnih voda.
– Kad je tamo bio mulj, nitko se nije pitao što je ispod. Sad kad se razbistrilo podmorje, smeće je izašlo na vidjelo. Posebice u portima gdje je prometno pa se i ne roni. Ljudi su vizualni tipovi pa im problem smeta tek kad se vidi. Kao, primjerice, mrlja u Meksičkom zaljevu. Kad se ubacila kemija, mrlja se razbistrila i kao, sve je uredu. A uopće nisu ni znali kako će ta kemija utjecati na ekosustav, što je zbog toga tamo ‘pocrkavalo’ i koje će vrste zbog toga još godinama biti ugrožene, ističe Šoša.
Šoša se inače bavi i podvodnom fotografijom, a kao i drugi ronioci iz kluba, velik je zaljubljenik u more.
– Ekološka osviještenost je automatski i dio svega toga. Nema goreg nego kad između prekrasnih boja i raznih bića u podmorju ugledam komad plastike. Nekad cijeli trud oko čišćenja djeluje uzaludno, ali sljedeći dan idemo opet ispočetka s novom voljom, kaže Šoša.
Trebale bi se, vjeruje Šoša, akcije čišćenja podmorja podići na još višu razinu.
– Trebalo bi se to omasoviti, da se uključe udruge, pojedinci i da se što više posla napravi. Bilo bi dobro da obiđemo naše otoke, počistimo jedan po jedan porat. Nije to veliki trošak, potrebno je više ljudi i dobra volja. Imali smo jednu ekološku akciju na Silbi na koju su se odazvali i ronioci pomorske policije i napravili smo puno posla. Evo, u subotu u suradnju s lokalnom zajednicom čistimo biogradsku plažu Jaz, najavljuje Šoša.
Malim koracima, upornim ekološkim akcijama i ustrajnošću entuzijasta, stanje u našem podmorju biva sve bolje. Ipak, takozvane “zelene generacije” koje će biti još osvještenije, tek dolaze. Možda je to upravo generacija djece koja nas pjesmom pokušava preodgojiti: “Lijepa naša Hrvatska i obala jadranska i čisto plavo more s više cvijeća, manje smeća…”