Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

(Ne)moralna ponuda

20.10.2011. 22:00


Nudeći svoju kuću kao jamčevinu za puštanje na slobodu prijatelja Ive Sanadera koji je optužen za kriminal, predsjednik Sabora Luka Bebić otvorio je u predizborno vrijeme ne samo moralna nego i duboka politička pitanja.
Kroz pomalo filozofske rasprave o tome što je Bebić mogao učiniti kao građanin, što kao predsjednik zakonodavnog tijela, te istaknuti član HDZ-a (stranke koja se, kako ističe premijerka, neumoljivo obrušila na korupciju, a nju trenutačno poput živog spomenika simbolizira upravo Sanader), na vidjelo je izašlo licemjerje političara s poprilično kratkim pamćenjem.
Najprije se Bebić trebao prisjetiti da je svoju funkciju predsjednika Sabora navodio kao razlog zbog kojeg ne može posjetiti svog prijatelja u pritvoru, a onda bučno ustvrdio kako njegovo predsjedanje Saborom ne može biti prepreka da pomogne u prikupljanju jamčevine.
Istina je ono što kaže Bebić da mu nitko ne može birati prijatelje, no isto je tako istina da on nije samo građanin, nego i predsjednik Sabora te se u tom slučaju ne može ponašati kao „običan” jamac. Njegov postupak, bez obzira što on nije ulazio u to je li Sanader nedužan ili kriv i što u tom smislu nije prekršio zakon, nego se naprotiv čvrsto držao izjave da je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivnja, ipak šalje poruku.
Iako Bebić nije prestao biti uz Sanadera ni u vrijeme kada su se razbježali i utišali i glasniji Sanaderovi “prijatelji”, ponuda jamčevine u prvi mah je iznenadila, zatim je taj ipak neočekivani potez izazvao i mrvu simpatija jer je za to, čulo se, trebalo političke hrabrosti, a onda je proradio i crv sumnje u to Bebićevo uzvišeno i „skupo” prijateljstvo.
To ne čudi, s obzirom da javnost sve manje vjeruje političarima, a posebno njihovim prijateljstvima. Nije se teško prisjetiti da je premijerka Kosor u stopu pratila Sanadera koji ju je i doveo na čelo stranke i Vlade da bi ga se onda odrekla, kao i drugi članovi HDZ-a koji su ga nekad gledali kao rođenog političkog pobjednika.
Je li Bebić posljednji među političarima koji drži do prijateljstva i moralnih postupaka ili je nemoralno biti među glavnim ljudima u državi, a nuditi jamčevinu za osobu optuženu za kriminal velikih razmjera bez obzira kako svi postupci protiv Sanadera završili?
Ostavi li se po strani moralna dilema, na političkoj razini dileme zapravo i nema. Bebić na zalasku svoje političke karijere kao da se osvećuje premijerki Kosor i HDZ – u jer svojeglavo, bez stranačke stege radi po svome. Možda premijerki nikad nije oprostio što je na njega vikala, a od HDZ-a koji ga je gledao kao „sanaderovca”, izgleda više voli mirovinu u carstvu mandarina i maslina.
Kako je i Bebićeva imovinska kartica poprilično debela, kuća u Komarni vrijedna 1,8 milijuna kuna koja bi u ukupnoj jamčevini od vrtoglavih 12,4 milijuna kuna bila dio zaloga da bivši premijer neće bježati od suda, čini se kao odmjeren prijateljski prilog.
No, iako je jamčevina zasad odbijena, spominjanje milijuna u ovom kontekstu, u današnjoj situaciji neizbježno zvuči nemoralno i posebno iritira hrvatsku javnost, a osobito radnike Đakovštine koji su ostali bez kune, jedu stari kruh i ne mogu naći one koji bi im jamčili – tek radno mjesto i skromnu plaćicu.