Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Ne uvjeravajte dijete da nema razloga za strah od klaunova!

20.10.2016. 22:00
Ne uvjeravajte dijete da nema razloga za strah od klaunova!


Prizori zastrašujućih klaunova kako trče za prestravljenim prolaznicima poharali su posljednjih dana većinu nacionalnih medija. “Jezivi klaunovi iskaču iz grmlja, trče za školarcima i mašu noževima”, Jezivi klaunovi plaše ljude u Slunju, Bjelovaru i Slavoniji?, „Strašni klaunovi teroriziraju i Sloveniju, jesmo li mi na redu?” samo su neki od novinskih naslova ponuđeni javnosti, a rezultat je očekivan – strah među djecom koji se školama i drugom odgojno obrazovnim ustanovama počeo širiti poput plimnog vala.
Strah nije zaobišao niti zadarsku djecu koja posljednjih dana sve više dolaze roditeljima sa sličnim pričama.
– Evo došao mali iz škole sav prestravljen, da školom kruži priča da su se pojavili klaunovi ubojice. Da straše djecu i ubijaju. Nisam u toku, jel i u drugim školama ista priča ili je bujna dječja mašta?! , komentar je zabrinute mame u jednoj Facebook grupi. Ona nije jedina. Slične upite počeli su dobivati i drugi roditelji, najčešće ne znajući kako da se nose sa strahovima svoje djece.
Učite ih kako se zaštititi
U ovom slučaju, postavljaju se dva pitanja. Prvo je pitanje odgovornosti medija, a druga pitanje odgovornosti društva, ističe specijalistica školske medicine i psihoterapeutkinja Polona Bencun-Gumzej.
– Koliko društvo, odnosno profesori i roditelji, uče djecu korištenju interneta? Što je dobro, a što nije? Kako da djeca kritički promišljaju svoje izbore što pročitati, a što ne? Jer, nemamo mi što zaštiti dijete od interneta, kada ono s dvije godine surfa bolje nego neki odrasli. Kao što smo nekad znali dijete naučiti kako otići u šumu, zaštititi se i tamo preživjeti, tako trebamo naučiti dijete da zna otići na internet, te se tamo zaštititi i preživjeti, kazuje Bencun Gumzej, dodajući kako nije poanta da mi djecu štitimo, već da ih učimo da se ona sama znaju zaštititi.
– Da znaju što je istina, a što laž, primjerice. Da znaju što je vjerodostojan izvor, kako procijeniti opasnost, a kako glupost? Jer, ovdje mogu biti različiti scenariji, počevši od tinejdžera koji se zafrkava. pa do istinskog psihopata koji će dobiti inspiraciju. Tu je ključna priča odgovornosti. Kako u tome tko će podnijeti odgovornost za vijesti koje daje, tako i za odgovornost učenja djeteta što konzumirati od sadržaja, a što ne, poručuje ova psihoterapeutkinja.
A što se tiče dječjih strahova, oni su tu i oni su prirodni, ističe.
– Kako se dijete razvija, tako prirodno ima i strahove i ti strahovi se zovu razvojni strahovi koji mogu biti vanjski ili unutarnji. Nema odrastanja bez straha, a oni jako ovise o tome koliko dijete ima godina. Važno je stoga znati da će djeca do treće godine života strah pokazati isključivo kroz ponašanje, a sve do odrasle dobi pokazat će ga kroz ponašanje i verbalizaciju. Naravno, onoliko koliko im je ona dopuštena i koliko su naučeni verbalizirati strah, pojašnjava Bencun Gumzej.
Također, razvojni strahovi ne zahtijevaju stručnu pomoć, oni se razvijaju skupa s djetetom, dodaje.
– Dijete koje se s tri godine boji maske, primjerice, s pet godina će se bojati mraka. A maska ce mu biti smješna. Kao da se strah razvije u novi objekt, primjereniji trenutačno njegovoj dobi.
No, ono što je važno jest da roditelji i profesori znaju da oni ne mogu osloboditi dijete od straha, a i ne trebaju, ističe psihoterapeutkinja.
Dovoljno je samo slušanje
– Ono što trebaju i što mogu, jest prihvatiti djetetov strah kroz razgovor, nezgražanje, nerješavanje… Dovoljno je samo slušanje. Naravno, ukoliko dijete ponudi neko rješenje, onda ga je potrebno podržati. Ono što roditelji najčešće naprave. kada vide strah kod djeteta, jest da pokušaju što brže i što prije to riješiti, ‘zaštititi svoje dijete’, čime mu uskraćuju njegovu razvojnu fazu, pojašnjava Bencun Gumzej.
– Uvažite njegov strah, ne uvjeravajte dijete da nema razloga za strah, promotrite taj strah iz perspektive djeteta, dajte mu prostor i priliku da se suoči s njime. Primjerice, pročitajte skupa naslove na internetu, pričajte s djetetom o tome; koliko ono to procjenjuje kao realno, koje je njegovo mišljenje o tome, kako bi se ono zaštitilo? Jako je važno da dijete dobije osjećaj da ono samo ima prostor za davanje rješenja.
S manjom djecom jedna od opcija je i igra, kao prostor za priliku i suočavanje, no s pažnjom da se dijete pritom ne izlaže strahu.
– Nikako ga nemojte posramljivati. A poželjno je i podijeliti vlastite strahove. Jer, svi smo se mi bojali Freddiea Kruegera, Noći vještica i sličnih filmova, kazuje Bencun Gumzej, pritom ističući i jedan fenomen po pitanju strahova, a koji treba imati na umu:
– Kada dijete prerasta strah i kada ga počinje integrirati, strah počinje imati fatalnu privlačnost. Odnosno, djeca koja su se panično bojala horora, odjednom ih počinju gledati. Iako ih se i dalje boje, postaju im silno zanimljivi i izlažu im se. To je jedna vrsta samoliječenja, psihološka imunizacija gdje se dijete kroz izlaganje onome čega se boji rastvara taj strah. No, nemojte im tada zabranjivati filmove, već razgovarajte s njima o tom fenomenu, poručila je psihoterapeutkinja.


 U ZADRU NIJE ZABILJEŽEN NAPAD


Na području PU Zadarske događaji vezani za tzv. ‘napade klaunova’ nisu zabilježeni, kazuje glasnogovornik Elis Žodan. No, svaka aktivnost nosi i svoju odgovornost, poručio je.
– Svaki događaj koji se odvije gledamo zasebno. Hipotetički, takva ponašanja mogu se okvalificirati i kao prekršajno i kao kazneno djelo. Zastrašivanje ljudi koje ugrožava slobodu drugih ljudi spada pod narušavanje javnog reda i mira. Eventualno nošenje hladnog ili pravog oružja može se podvesti pod Zakon o oružju. Ukoliko bi u događaju bilo prijetnje, to bi onda moglo prerasti u kaznenu odgovornost, pojasnio je Žodan, naglasivši kako kazneno i prekršajno mogu biti odgovorne sve osobe starije od 14 godina. No, i za mlađe osobe pokreće se procedura koja uključuje roditelje i Centar za socijalnu skrb.
– U svakom slučaju, bilo kakav događaj te vrste, a i svaki drugi kada ljudi smatraju da su ugrožena njihova prava, prijavite na telefon 192 i policajci će izaći na teren. Tu je i aplikacija ePolicija gdje možete i fotografirati događaj te fotografiju proslijediti direktno OKC-u PU zadarske, nakon čega naši policajci reagiraju odmah po dojavi i kreću na teren, poručio je Žodan.