Poznajemo li potrebe svojih učenika?

Važno je poznavati razvoj djece koja se različito ponašaju pred izazovima svakodnevnog života. Potreba je manjak ili višak nečega što bi, da je prisutno u prikladnoj količini, doprinijelo dobru stanju organizma i ličnosti, rekla je Lončar, istaknuvši da je nezadovoljena potreba za ljubavlju jedan od najčešćih izvora neprilagođenosti
“Bit’ ću ja lopov, moji roditelji rade u policiji”, rekao je učenik 6. razreda i otišao od kuće. Roditelji i učiteljica su ga tražili, a kad ga je učiteljica nazvala dječak joj je rekao: “Pa što ste se zabrinuli, ja sam samo htio privući pažnju na sebe” – to je iskustvo iznijela jedna vjeroučiteljica na stručnom skupu vjeroučitelja Zadarske nadbiskupije na temu “Poznajemo li potrebe svojih učenika?” održanom ovih dana u Sjemeništu “Zmajević” u Zadru.
Važnost odgoja
– Znati još uvijek ne znači i ponašati se u skladu s tim znanjem, poručila je predavačica na tom skupu Luči Lončar, defektolog, viša savjetnica za djecu s posebnim potrebama u splitskoj podružnici Agencije za odgoj i obrazovanje.
Nakon izlaganja u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II. održane su pedagoške radionice po vijećima na temu: “Razumijevanje potreba učenika kao preduvjet uspješnog odgojno-obrazovnog rada” s voditeljicama Luči Lončar, Nadom Šalinović i Danicom Bavčević. Govoreći o uvažavanju i razumijevanju potreba učenika, kojih djeca i mladi često nisu svjesni, Lončar je upozorila da se sve više potiskuje odgojni aspekt na račun obrazovnog te je problem odgoja jedan od najtežih s kojim se učitelji svakodnevno suočavaju. Nastavni proces čine odgoj i obrazovanje, no kakvi su sustav vrijednosti, obrazovna postignuća i usmjerenost na obrazovne probleme – to je tematizirala prof. Lončar, upitavši “Jesu li nam se u obrazovnim izgubili odgojni problemi učenika?”.
To je ilustrirala i sve češćim novinskim napisima, poput “Kod psihijatra prošle godine 800 djece, “Djeca više vole pucat nego čitat”, piše se o ponašanju djece i mladih, njihovu odnosu prema roditeljima, vršnjacima, nastavnicima, okolišu, problemu alkohola, droge, kriminaliteta i nasilja djece i mladih. Kako prepoznati svoje i tuđe potrebe, koliko odrasli prepoznaju svoje potrebe, jesmo li svjesni ponašanja koja proizlaze iz nezadovoljenja potreba, ta je pitanja razlagala predavačica, navodeći razvojne faze djeteta, a u svima njima potrebe ne mogu biti uvijek zadovoljene.
Ljubav i sigurnost
– Važno je poznavati razvoj djece koja se različito ponašaju pred izazovima svakodnevnog života. Potreba je manjak ili višak nečega što bi, da je prisutno u prikladnoj količini, doprinijelo dobru stanju organizma i ličnosti, rekla je Lončar, istaknuvši da je nezadovoljena potreba za ljubavlju jedan od najčešćih izvora neprilagođenosti. Ljubav i sigurnost stečeni u prvim godinama života preventiva su kasnijih poremećaja, smetnji u ponašanju, ovisnosti, delinkvencije, nasilja. Velika je uloga obitelji, majke i oca.
– Nezadovoljenje potrebe za ugledom i poštovanjem dovodi do inferiornosti, slabosti, bespomoćnosti i lošoj slici o sebi. Živjeti na razini viših potreba znači bogatstvo nutarnjeg života. Često na putu do zadovoljenja potrebe imamo različite prepreke koje izazivaju frustraciju koju neki ljudi bolje, a neki lošije podnose, rekla je Lončar dodavši da su potrebe i motivi usko povezani. Motivi su pokretači čovjekove aktivnosti.
– Potrebe ne nestaju i zadovoljenje jedne pokreće drugu. Prepoznati potrebe znači razumjeti ih i najbolje odgovoriti na njih, poručila je Lončar. Vjeročitelje je suočila s pitanjem prepoznaju li što se krije iza ponašanja učenika koji je nemiran, ometa nastavu, ne poštuje pravila. Zašto se tako ponaša, koje su njegove potrebe i što će učiniti. Samoostvarene osobe prihvaćaju sebe i druge, realistično percipiraju osobe i okruženje, spontani su, jednostavni i prirodni, samostalni i neovisni, uživaju u društvu drugih, ali i u samoći. Imaju sposobnost rješavanja problema i suočavanja s njima. Zadovoljenje potreba vodi realizaciji vlastitih potencijala. Zadovoljan učenik ima poštovanja, zaključila je Lončar.