Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Komes: Seljak se ima pravo ponositi svojim seljaštvom

20.11.2010. 23:00
Komes: Seljak se ima pravo ponositi svojim seljaštvom


Imala sam sreću da kao Zagrepčanka i gradsko dijete nisam hodala samo po asfaltu, nego sam išla baki i djedu u Moslavinu. Toliko sam voljela zemlju, preorane brazde, seosku prašinu, vlati trave, izniklu pšenicu. Kao djevojčica maštala sam da ću se kao novinarka javljati tako da ću se kao mrav zavući u travu, da ću javljati što se zbiva među stanovnicima zemlje: mravi, buba, krtica, insekata, pčelica, kaže Komes
Međunarodna godina biološke raznolikosti koju je ove godine proglasio UN potiče na potrebu očuvanja biološke raznovrsnosti i promicanje održivih navika u upravljanju izvorima. Biološka raznolikost je izvor brojnih dobara ljudi a uz zaštitu okoliša temelj je projekta EDEN (European Destinations of Excellence) – europske destinacije izvrsnosti, pri čemu izvrsnost znači očuvanje prirode. Projekt promiče izvornu ljepotu prirode i nove vrijednosti održivog turizma, otkrivajući manje poznata odredišta.
Veleposlanica Hrvatske za EDEN u Bruxsellu je Lidija Komes, urednica Obrazovnog programa Hrvatskog radija, prof. engleskog jezika i književnosti. Dvadeset godina je autor i voditelj ekološke emisije ‘Slušaj kako zemlja diše’ u kojoj razgovara s domaćim i stranim znanstvenicima o temama važnima za opstanak ljudi, planeta i duhovne snage. Emisija ne tematizira agronomiju nego odnos čovjeka i prirode. Uvodna najava emisije glasi: ‘Slušaj kako zemlja diše, slušaj kako raste trava; slušaj kako pod stopama našim, skrivena snaga u sjemenci spava’. Stihove je napisala Komes.
More, kopno, šume
– Misao vodilja je da cijenimo travku koja raste, zvijezdu, sunce, sve što sačinjava naš planet. Imala sam sreću da kao Zagrepčanka i gradsko dijete nisam hodala samo po asfaltu, nego sam išla baki i djedu u Moslavinu. Toliko sam voljela zemlju, preorane brazde, seosku prašinu, vlati trave, izniklu pšenicu. Kao djevojčica maštala sam da ću se kao novinarka javljati tako da ću se kao mrav zavući u travu, da ću javljati što se zbiva među stanovnicima zemlje: mravi, buba, krtica, insekata, pčelica. Privlačilo me naše tlo. Poslije je to u meni osvješteno kao hrvatsko tlo. Imamo sjajnu zemlju: sve te ljepote mora, kopna, prirodnih šuma koje su u Europi nestale; močvare, Kopački rit, Crna mlaka, nedovoljno zaštićena dolina Neretve. Imamo toliko različitosti da možemo biti uzor svijetu. Samo treba sve to sačuvati, kaže Komes.
Emisiju želi učiniti privlačnom čovjeku koji ne treba biti puno obrazovan; na njivi ili u kući sluša o tajnama zemlje.
– Da to volimo i poštujemo. Da je seljak s velikim tiskanim svijetlećim slovima seljak, da je to ponos, trebao bi biti ponos za cijelu Hrvatsku. Zemljoradnik! Onaj tko ima mali vrt, svatko tko ima lončanicu ili veliko polje, da je cijeni, da zna da je to vrijednost. Mi bismo u Hrvatskoj to trebali cijeniti, poručuje Komes.
Kaže da je imala čast živjeti u selu, a danas nije čast živjeti u ruralnoj sredini. Glorificira se metropola, grad. Kao djevojčica boravila je u moslovačkom selu Vitrenjak, crkva je bila u Ludini.
– Izuzetno poštujem zemlju. Moji baka i djed su radili na zemlji, imali krave, konje, orali, sadili, sijali pšenicu i povrtnjake. To su snažni dojmovi. Zemlja je ostala duboko u meni kao snaga iz koje sve niče; tada su bile i velike lijepe svetkovine povezane sa pšenicom, žetvom, odlasci u crkvu, kaže Komes.
Njena edukativna emisija je odgojila generacije koje su uzljubile zemlju te je radosna kad vidi da mladi idu u poljoprivrednu školu, agronomski fakultet.
– Čudilo me da djeca vole tu emisiju. A radim je jednostavno. Svaka rečenica treba biti razumljiva, da obrazovani i manje školovan čovjek u jednostavnosti shvati ljepotu, dubinu i snagu zemlje, te Hrvatske koju volimo. Emisiju sam htjela posvetiti svima koji vole biljku i zemlju, rade na njoj, njeguju plodove koje donosi. Drago mi je da se prepoznalo kako je to emisija za ‘malog čovjeka’ koji voli svoju hrvatsku zemlju.
 Prošla je cijelom Hrvatskom.
Stvaramo raj čuvajući prirodu
– Kad se ide prema Vukovaru, Iloku, to je more zemlje! To je kao da se plovi kroz brazde zemlje, to su širine, spaja se s nebom. To je čudo! Neobično more plodne debele crnice, samo je treba znati voljeti i oploditi. Pa ljepota i mirisi našeg krša, Paga, Kornata. Nema šume ni zemlje, a bilje na tom kršu opstane. To je čista snaga! Smilje koje miriše. To su mirisi da čovjek mora osjetiti uzvišenost, mora osjetiti da je gore ta snaga. Taj Bog koji nam sve to pruža. Od postanka svijeta i priče o raju, Adamu i Evi, u dubini duše čeznemo za rajem iz kojeg smo svojom krivnjom otišli; pa smo mudri i pametni ako na zemlji gdje trenutno živimo stvaramo raj tako da čuvamo prirodu, uzgajamo i stvaramo ljepotu koja je onda i turistički privlačna. To znači EDEN, raj, rekla je Komes kao hrvatska veleposlanica u Bruxsellesu gdje je, kaže, lijepo biti Hrvat u trenutku proglašenja hrvatskog mjesta europskom destinacijom izvrsnosti. Na velikom video zidu pojavi se slika destinacije, čuje se Croatia na svim jezicima.
 U Hrvatskoj je ove godine, u konkurenciji Fužina, Iloka, Karlovca i Krapnja, pobijedio Nin. Nedavno su njegovi predstavnici u sjedištu Europske komisije primili to priznanje. Hrvatska sudjeluje u EDEN-u s članicama EU iako nije članica. Projekt traje četiri godine, svake godine je određena tema. Ovogodišnja je ‘Turizam uz vode’
 Prvi nacionalni pobjednik EDEN-a o temi ‘Turistička destinacija na ruralnom području’ bio je Sveti Martin na Muri, zatim Đurđevac, grad Picoka kao lokalna nematerijalna baština, a prošle godine pobjednik teme zaštićena područja bio je nacionalni park Sjeverni Velebit. Destinaciju izvrsnosti u svakoj zemlji proglašava nacionalni ocjenjivački sud stručnjaka. Destinacije pobjednici u EU-u se ne rangiraju, nego ulaze u mrežu europskih destinacija izvrsnosti. Svi su na karti Europe označeni kao EDEN, ‘raj’ prirodne ljepote na zemlji. U turističkoj bazi u Briselu na karti se ucrtavaju te točke, Japanci i Amerikanci posjećuju baš ta područja. To je izvrsna promocija, kaže Komes, ponosna da je Hrvatska član projekta a nije članica EU. Zato još uvijek ne može dobiti novac kojeg članice primaju, ali treba biti prisutan na europskoj sceni, smatra Komes. Veleposlanicom EDEN-a imenovali su je Hrvatska turistička zajednica i Ministarstvo turizma.
Voda iz slavine – 10 bodova
– Konačno je nekom u Europi palo na pamet da očuvati prirodu nešto znači. To je zato što su toliko uništili prirodu da oni svojim rijekama moraju vraćati pitku vodu, boju, iz zemlje moraju micati zatrovano tlo i nanositi svježe, moraju osvježiti svoj zrak na sve moguće načine. Njima je čudo kad dođu kod nas i vide da pijemo iz slavine. To je pojam u Europi. Za piti iz slavine a ne vodu u bocama bili su posebni bodovi, dodatnih deset bodova. Razvijeni svijet s industrijom je zagadio vode, prekomjernim umjetnim gnojem uništio tlo, biljke ne mogu rasti u osiromašenom tlu. Postali su toga svjesni i sad liječe rane. Imamo ih i mi, ali ne u tolikoj mjeri. Europa je postala svjesna i sad nama propisuje zakone što smijemo, da ne napravimo greške, kaže Komes.
Bila je i predstavnica Hrvatske u međunarodnom sudu za izbor najljepših gradova i sela Europe po pravilima Entente floreal, asocijacije za cvijeće i krajobraz. Kategorija ekološkog obrazovanja je nosila deset bodova. U jednom velegradu su im kao žiriju ponosno pokazali u centru grada polje trave, močvaru. Tu su zabranili urbanizaciju, žele netaknutu livadu da ljudi vide što je trava, ptica koja ima gnijezdo, patka koja pliva. To nije park, posađeni travnjak, nego prirodna livada i raslinje jer žele pravu biološku raznolikost, kaže Komes.
Međunarodna zajednica nije ostvarila ciljeve Konvencije o biološkoj raznolikosti za smanjenje gubitka biološke raznolikosti do 2010. g.; 45 posto cjelokupnih šumskih površina je izgubljeno, 38 posto vrsta prijeti izumiranje, a zbog ljudskih aktivnosti sadašnja brzina izumiranja vrsta je 1.000 puta veća od prirodne.
Hrvatska je biološkom raznolikošću među najbogatijim zemaljama Europe, a zbog velike raznolikosti kopnenih, morskih i podzemnih staništa ima brojne vrsta s endemima. U Hrvatskoj je 38.000 poznatih vrsta, pretpostavlja se da ih ima između 50.000 i 100.000, što je visok broj za zemlju male površine. U Hrvatskoj su mnoge vrste koje su ugrožene u Europi. Usprkos velikoj vrijednosti naše prirode, u mnogočemu je i ugrožena.
Pobjegli smo u gradove
– Nažalost, dugo nismo bili svjesni da imamo mogućnost da imamo Hrvatsku, da je naša domovina. Sad je vrijeme, daj Bože da bude, da smo svjesni da sve ljepote hrvatske zemlje treba staviti u prvi plan; more, sve vezano uz zemlju, tlo pod našim nogama, što je naša Hrvatska. Nije dovoljan samo instinkt prema zemlji koja nas hrani, trebamo biti svjesni da je zaista volimo. Došli smo u teška vremena, ali imamo šansu, poručuje Komes, ožalošćena prodavanjem djedovine. Zato emisiju posvećuje čovjeku na zemlji na drugi način.
– To nije poljoprivredna emisija nego sam željela razviti ljubav čovjeka prema zemlji. Napustili smo sela, pobjegli u gradove gdje život nije ljepši nego frustriraniji. Na selu postoji mir, taj dodir sa zemljom koja daje snagu, dodir s nebom, zvijezdama i svime lijepim što čovjeku daje zdrav život i unosi mir u čovjeka. To je Kristov mir. Krist nam uvijek daje mir; na misi pružamo mir jedni drugima. Trebamo shvatiti kako je važno da čovjek u sebi nosi mir. I ako ga izgubi da mu taj mir vrate dragi Bog, priroda i čovjek. Svi smo povezani. Velika je sreća ako u sebi imamo duhovnost i ako nam donosi mir, kaže Komes.
Bila je u cijeloj Europi i nigdje nije vidjela raznoliku ljepotu prirode i bogatstvo na kamenu i zemlji, kao u Hrvatskoj. Zaključuje:
– Nisam subjektivna, objektivno to mislim. Tu ljepotu i raznolikost nitko nema. To je dragulj. Hrvatska je malo čudo prirode. Uvijek mislim da je vrijedno boriti se do zadnjeg trenutka za svoju ideju, ljubav. Mislim da mnogi prerano odustanu, mnogi kažu ‘To se ne može’. U trenutku kad to kažeš i okreneš se na drugu stranu, zaista se ne može. Ali kad si uvjeren da se do zadnjeg trenutka može, otvori se. I zaista se može. Možemo sačuvati ljepotu Hrvatske, možemo biti turistički privlačna zemlja, možemo prestati prodavati Hrvatsku. Nismo toga svjesni. Hrvatska je izuzetno vrijedna! Kad bi svatko od nas širio ideju da možemo sačuvati svaki naš komad i da možemo učiniti što želimo, postigli bismo puno više. Mislim da se uvijek može i da je dobro biti do kraja uporan u dobroj ideji. Na taj način i zlo nestaje. Ako ima puno ljudi koji čine dobro, tada zlu nema mjesta».


 NIJE UTIHNULA NI U RATU


Komes je autorica više knjiga ekološkog profila, dobitnica priznanja za novinarski rad, europskih priznanja te Zlatnog Oskara i Velebitske degenije, najviših priznanja u Hrvatskoj za zaštitu okoliša. U agresiji na Hrvatsku radila je u informativnom programu i šefovi su htjeli da u njega prijeđe.
– Cijenim taj program ali nisam to učinila. Jer obrazovati ljude na način koji nije samo vijest je nešto sasvim drugo.
U ratu su ukinute mnoge emisije na Hrvatskom radiju. Komes je stalno pitala hoće li ukinuti i njenu emisiju budući da nije politička.
– Rekli su ‘Ne’. To je izuzetno snažna emisija i potrebna nam je u ovom vremenu. Emisija nikad nije prestala s emitiranjem. To je veliko zadovoljstvo. Toliko ljudi je govorilo o ljepoti hrvatske zemlje, Jadrana, pa smo govorili ‘Slušaj kako more diše’, obala, otoci, Slavonija, Zagorje, Lika, kaže Komes.




 PROJEKT “NAJLJEPŠI ŠKOLSKI VRTOVI U HRVATSKOJ”


Nositeljica je i projekta “Najljepši školski vrtovi u Hrvatskoj” koji je nastao po oslobađanju Hrvatske.
– Željela sam da naša djeca koja su propatila uz pomoć zemlje dobiju snagu. Djeci su razrušeni domovi, ostali su bez roditelja; kad su se vraćali u škole nisu mogli mirno sjediti i pratiti nastavu. Kao novinarka Obrazovnog programa razmišljala sam kako bi djeca mogla postati smirenija, da im se život normalizira. Pomislila sam: ‘Zemlja, biljka, dodir te tvoje zemlje s koje si otjeran, a sad si se vratio, prisjeća se Komes.
Njen prijedlog obnove školskih vrtova odobrilo je Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Pedagozi, agronomi, psiholozi, krenuli su po Hrvatskoj djeci i odraslima tumačiti kako uzgajati biljke, što raditi. Djeci je odobreno da ne idu na nastavu nego da uređuju prostor oko škole. Tako su se vraćali u školu, nastajali su školski vrtovi. Prve godine javilo se 98 škola iz mirnih dijelova i s prve crte bojišnice.
U projektu koji traje 16 godina sudjeluje 600 osnovnih škola a u Hrvatskoj je više od 800 osnovnih škola.
– Saznali smo da je to jedinstven projekt u Europi, nigdje nema takvog. I dobili smo europsku nagradu za projekt ‘Najljepši školski vrtovi’, za edukaciju i razvoj mladih osoba. Objavili smo i monografiju. Jako sam ponosna na to. Kroz to je puno djece zavoljelo biljku i zemlju. Ti mladi na najljepši način doživljavaju Hrvatsku i vole je, svoje podneblje. Uvijek nastojimo da su to vrtovi prostora u kojem žive. Da ne rade nešto umjetno, uvoze biljke, nego, ako je to Mediteran, da njeguju mediteranski vrt i ljekovito mirisno bilje; u Slavoniji slavonsko cvijeće, slavonske šume, da svaka škola ima hrast lužnjak; zagorski tradicijski vrtovi su predivni. Imamo malo čudo u školskim vrtovima, kaže Komes.