Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Pletikosa: Prioritet su nam djeca s teškoćama i palijativni bolesnici

21.01.2017. 23:00
Pletikosa: Prioritet su nam djeca s teškoćama i palijativni bolesnici


Zadranka Marija Pletikosa krajem prošle godine imenovana je za državnu tajnicu u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Obiman je ovo resor koji pokriva niz područja iz zaštite obitelji i mladih, a nedavno joj je povjeren i rad na suzbijanju ovisnosti.
* S obzirom da ste nedavno imenovani za članicu Povjerenstva za suzbijanje zlouporabe droga, što Vam je na tom području trenutno najvažniji cilj?
– Osobno bih rekla da je ključni “posao” svih institucija zaštititi obitelj jer kada govorimo o bilo kojoj vrsti ovisnosti polazim od toga da je obitelj temelj društva i ako se očuva funkcionalnost obitelji u smislu jačanja obiteljskih odnosa koja će omogućiti bolju međusobnu skrb jednih o drugima. Zadaća ovog Povjerenstva je usklađivanje aktivnosti ministarstva i drugih subjekata uključenih u program suzbijanja zlouporabe droga, usvajanje godišnjih programa nadležnih ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave. Bavimo se, između ostalog, programima prevencije za djecu predškolske dobi, učenike osnovnih i srednjih škola, za studente; programima za liječenje i odvikavanje od ovisnosti i za skrb o ovisnicima te njihovu resocijalizaciju; programima za pripadnike MORH-a i hrvatskih branitelja, programima za osobe u pritvoru, istražnom zatvoru i na odsluživanju kazne; te drugim posebnim programima općenito u nadležnosti državne uprave.
Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku u suradnji s Uredom za droge Vlade Republike Hrvatske organiziralo je 19. siječnja okrugli stol na temu „Psihosocijalna rehabilitacija žena ovisnica te skrb o djeci čiji su roditelji ovisnici”. Promatrajući i djelujući s pozicije sustava socijalne skrbi osobito je važna zaštita djece čiji su roditelji ovisnici, naime, ovisnost roditelja se, očekivano, u velikoj mjeri reflektira na psihofizičko stanje djeteta, i to od samog trenutka začeća kao i u periodu odrastanja, nerijetko biva združena s drugim patološkim ponašanjima te u ovisničkim obiteljima učestalo imamo i pojavu zanemarivanja djece i obiteljskog nasilja što onda, posljedično, u kasnijoj dobi djeteta može dovesti do predispozicija za stvaranje ovisnosti, čime ulazimo u začaran krug – a što nam je cilj spriječiti. Na području borbe protiv droge naglasak treba staviti na prevenciju i resocijalizaciju ovisnika, to zajedno čini potpun oporavak.
Rad s ovisnicima
* Zadar je, uz Rijeku, godinama bio u vrhu po broju ovisnika o drogi, smatrate li da naš grad raspolaže dovoljnim brojem institucija i kadrova za borbu protiv ovisnosti?
– Iz pozicije sustava socijalne skrbi može se reći da centri za socijalnu skrb raspolažu dostatnim brojem stručnog osoblja za rad s ovisnicima, koji nisu osobito brojna korisnička skupina u usporedbi s ostalim korisnicima sustava socijalne skrbi. Budući da je problem ovisnosti kompleksne naravi i zahtijeva multisektorski pristup, centri za socijalnu skrb u skrbi za ovisnike redovito surađuju s nadležnim službama zdravstvenog sustava, pravosudnog sustava, odgojno obrazovnog i sustava rada. Mišljenja sam da već imamo dovoljan broj kadrova u institucijama, a kada su neophodna pojačanja u preventivnim programima, nova zaposlenja se uvijek mogu osigurati kvalitetnim projektima u kojima će sudjelovati gore navedeni dionici. Takva umrežavanja kroz razne projekte na području Zadarske županije s ciljem povećanja sinergijskog djelovanja, imamo već dugi niz godina, od Treninga životnih vještina, i „Mentalno zdravlje za sve”, do projekata kao što su „Uključi se” koji za cilj ima resocijalizaciju liječenih ovisnika. Gledajući cjelokupno područje Republike Hrvatske može se ustvrditi kako su smještajni kapaciteti za ovisnike u skladu s potrebama na terenu. Sveukupno djelovanje svih dionika u prevenciji zlouporabe opojnih droga rezultira sve manjim brojem ovisnika u terapijskim zajednicama na rehabilitaciji, što pokazuje sve manja popunjenost ugovorenih kapaciteta u terapijskim zajednicama.
* Nedavno ste primili predstavnike udomiteljskih obitelji, smatrate li da je Zadar dovoljno senzibiliziran i na tom području budući da i Obiteljski centar organizira radionice za udomitelje, je li to dovoljno da bi se javnost više informirala o problemima napuštenih?
– Udomiteljstvo u Hrvatskoj je još uvijek nedovoljno iskorišten izvaninstitucijski oblik skrbi, iako se radi na senzibiliziranju i informiranju javnosti po tom pitanju. Uz spomenute radionice Obiteljskog centra, treba se dodatno raditi na pružanju informacija vezano uz udomiteljstvo, jedna od takvih planiranih aktivnosti za 2017. godinu Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku jest i kampanja za razvoj udomiteljstva u suradnji s UNICEF-om kao ključnim partnerom. U nacionalnoj kampanji, u koju bi onda svakako bila uključena i Zadarska županija, predviđeno je kontinuirano održavanje edukacija za udomitelje.
Spomenula bih i problem kod ovog oblika smještaja u Republici Hrvatskoj, a to je nejednaka rasprostranjenost udomiteljskih obitelji po županijama. Navodim primjer Zadarske županije u kojoj imamo 55 udomitelja za djecu i 16 udomitelja za odrasle, ukupno 71 udomiteljsku obitelj, a rješenjem Centra za socijalnu skrb 162 osobe iz Zadarske županije bile su smještene u udomiteljsku obitelj. Naime, izvaninstitucionalnoj skrbi potrebno je dati prednost pred institucionalnom u svim onim slučajevima gdje je to moguće kako bi smještena osoba ostala u što prirodnijem životnom okruženju.
Nedostatak domova za starije
* Kao dugogodišnja ravnateljica Doma za odrasle osobe upoznati ste sa starim problemom lista čekanja, kakvim biste ocijenili kvalitetu staračkih domova koji su pod skrbi Ministarstva?
– Svi pružatelji socijalnih usluga, pa i domovi za starije, moraju ispunjavati uvjete određene Pravilnikom o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga, kako bi uopće mogli pribaviti rješenja o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga, što kasnije ocjenjuje inspekcija. Kvaliteta usluga u domovima na području Zadarske županije je na dosta visokoj razini što mogu potvrditi i iz osobnog iskustva budući da je u jednom od domova smješten i član moje obitelji. Svjesni činjenice da nema dovoljno kapaciteta za sve zainteresirane važno je voditi računa o regionalnoj ravnomjernosti dostupnosti ovih usluga. No isto tako moram priznati da, nažalost, nema dovoljno kapaciteta za sve zainteresirane buduće korisnike zbog čega nastaje probem koji ste naveli s listama čekanja.
* Jeste li zadovoljni općenito kvalitetom socijalne skrbi za najpotrebitije u našoj županiji?
– Županija i Grad Zadar čine najviše što mogu, kao i svi zaposleni u socijalnoj skrbi, no uvijek moramo težiti boljem i pokušati napraviti više. Podržavam izjavu ministrice Murganić koja je naglasila koliko joj je važan objekt Mocire i njegovo stavljanje u funkciju, s obzirom da je našem gradu i županiji potreban i razvoj takvih socijalnih usluga koji će uključivati vrtić za djecu s teškoćama u razvoju, obrazovne programe za djecu i mlade s invaliditetom kao i niz izvan institucijskih usluga u svrhu zbrinjavanja odraslih osoba s invaliditetom, te također želim istaći da rješavamo problem neadekvatnog prostora Centra za socijalnu skrb Zadar. Kvaliteta socijalne zaštite ovisi i o osluškivanju socijalnih potreba zajednice i spremnom odgovoru na te potrebe, a svjesni smo da se potrebe zajednice kontinuirano mijenjaju pa tako danas težimo inkluzivnim modelima socijalne skrbi kako bi korisnicima osigurali što kvalitetniji i ispunjeniji život u zajednici.
Pomoć najugroženijima
* Smatrate li danas s perspektive državne tajnice da je Zadarska županija dovoljno senzibilizirana za sve kategorije socijalno najugroženijih građana?
Smatram da senzibilizacija građana uopće nije upitna. Mi smo u bezbroj akcija pokazali da imamo razumijevanja za potrebe najugroženijih građana, da smo uvijek spremni pružiti podršku i pomoć i doći i do najudaljenijih dijelova županije kako bi pomoć osigurali. Ali i senzibilizacija je moguća samo ako su osobe u potrebi „vidljive” među nama, što podrazumijeva njihovu uključenost u svim područjima života od najranije dobi. Zajedničkom interakcijom najbolje se upoznajemo s potrebama drugih i najviše možemo učiniti za druge na obostrano zadovoljstvo i obostranu korist.
Činjenica da su Zadarska županija i Grad Zadar u suradnji s udrugom socijalnih radnika pokrenuli osnivanje i rad Volonterskog centra u Gradu Zadru samo za sebe govori o senzibilizaciji zajednice za potrebe onih najugroženijih, bez volontera je teško zamisliti bilo kakve aktivnosti vezane za sinergiju između institucija i građana pojedinaca.
* Na čemu bi Zadar, po Vašem mišljenju, najviše trebao poraditi kada su u pitanju najosjetljivije skupine ljudi, počev od nezbrinute djece, pa do beskućnika, osoba s invaliditetom i drugih socijalno osjetljivih skupina?
– U Zadru i Zadarskoj županiji potrebno je osigurati veći stupanj podrške najranjivijim skupinama od najranije dobi, posebno djeci s teškoćama u razvoju i njihovim roditeljima kako bi djeca što duže bila u krugu svoje obitelji i odrastala kao i svi njihovi vršnjaci. Govoreći o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi svjesni smo nedostatnog broja udomiteljskih i posvojiteljskih obitelji na zadarskom području, ali jačanjem i profesionalizacijom udomiteljstva osigurali bismo da svako dijete ima obitelj kamo i pripada čak i onda kada to nije moguće osigurati u biološkoj obitelji.
Zadar je turistički grad i tu vidim dovoljno prostora za zapošljavanje najugroženijih i najsiromašnijih o čemu je potrebno sustavno voditi računa. Zadar ima dobar primjer skrbi o beskućnicima gdje je pokrenut projekt integracije beskućnika u zajednici. Naime, Caritas Zadarske Nadbiskupije je dao na korištenje poljoprivredno dobro korisnicima Prenoćišta zadarskog Caritasa. Obradom zemlje, uzgojili su pet tona krumpira koji je podijeljen pučkim kuhinjama u Zadru i Benkovcu. Na taj način su nahranili oko pet stotina ljudi. Takve projekte smatram vrlo potrebnima, a i korisnima za čitavu zajednicu jer je korisnicima takvo iskustvo vratilo dostojanstvo, imali su posao i mogli su vidjeti plodove svoga rada te pomoći drugim ljudima u potrebi, u ovom slučaju, korisnicima Pučke kuhinje.
Razvijanjem ovakvih projekata moguće je ovim ljudima vratiti dostojanstvo, ali ih i trajnije zapošljavati kako bi im se osigurao kvalitetniji život. Kao gradska vijećnica bila sam upoznata s problematikom urbanog stanovništva, od potreba za smještajem djece u predškolske ustanove, do toga da im je potrebno osigurati organizirano i kvalitetno cjelodnevno provođenje slobodnog vremena.
Palijativna skrb
* Imate li poziva iz Zadra, bilo osoba s invaliditetom, socijalno ugroženih ili drugih kategorija korisnika iz područja socijalne skrbi, koji Vam se obraćaju za pomoć?
– Poziva i upita uvijek ima, ne samo iz Zadra. Ministarstvu se javljaju ljudi iz cijele Hrvatske s različitim upitima, problemima, pa nerijetko i primamo građane u prostorima našeg Ministarstva i pokušavamo kroz razgovor s njima naći najbolje rješenje za ono što ih muči, naposljetku takvom se problematikom bavimo i u skladu s time nastojimo ostvariti što bolju komunikaciju, izaći im u susret i biti u stalnom, pa i izravnom, kontaktu. Svi koji nam se obraćaju za pomoć pomažu nam da identificiramo potrebe, ali i nedostatke sustavnih rješenja koje je potrebno što žurnije mijenjati.
* Godinama se govori o otvaranju hospicija u Zadru, kakve su po Vama šanse da grad konačno dobije takvu ustanovu?
– Pojmovno hospicij se više veže uz jedan oblik zdravstvene, a manje socijalne skrbi. Međutim, kada se gleda sadržajno upravo je problem palijativne skrbi jedna od problema koji zahtijeva integraciju vrlo različitih oblika pomoći bolesnom pojedincu i prije svega njegovoj obitelji. U tom dijelu je taj „socijalni” moment koji je vrlo bitan za funkcionalnost obitelji u kojoj neki od članova ima potrebu za palijativnom skrbi. Kao voditeljica radne skupine za skrb o starijim i nemoćnima na području županije dobro sam upoznata s problematikom, koja je jedna od pet javnozdravstvenih problema i prioriteta na području Zadarske županije. Ono na čemu se u zadnjih godinu dana intenzivno radi jest implementacija modela integrirane skrbi za palijativnog pacijenta. Model integrirane skrbi za palijativnog bolesnika nije samo hospicij, uključuje cijeli niz sastavnica od bolničkih službi, volontera i civilnog društva, socijalnih službi. Svaka za sebe navedene sastavnice predstavljaju vrlo različite (organizacijski, funkcionalno, materijalno, profesionalno) cjeline koje zahtijevaju vrlo visoke vještine koordinacije i upravljanja.
Prema specifičnostima Zadarske županije radi se na uspostavi takvog modela integrirane palijativne skrbi u kojemu će glavnu ulogu imati Dom zdravlja Zadarske županije, koji već od srpnja 2016. ima zaposlene dvije koordinatorice palijativne skrbi, te također pokušavamo razvijati ideju organiziranja stacionara doma zdravlja za palijativnu skrb. Također, ide se u smjeru osnivanja posebnih jedinca u domovima socijalne skrbi za osobe s Alzheimerom, i dalje će se raditi na uspostavi mobilnih timova. Bitnu dimenziju imaju volonteri tako da je osnivanje Volonterskog centra kojeg je pokrenula upravo udruga socijalnih radnika bila osnovni preduvjet da se uopće krene s kreiranjem modela koji će biti moguće implementirati na području Zadarske županije.