Glazbeno putovanje otvorenom cestom

Chris Rea demonstrirao nam je savršenu muzičku podlogu za putovanje otvorenom cestom na kojoj nema previše znakova, na kojoj je samo jedna, povremeno isprekidana crta i za vožnju kojom više od skupog auta i Prve pomoći trebaš vlastitu intuiciju
Chris Rea došao je u Zagreb privatnim zrakoplovom zajedno s članovima benda koji ga prati na novoj turneji. Održao je koncert u Boćarskom domu, prostoru za koji bi malo tko mogao reći da je “baš za koncerte”. Ovo mu nije prvi put u Zagrebu. Imao je koncert i 2008. godine, i to u još jednom “nekonvencionalnom” prostoru, na zagrebačkom Velesajmu.
Oko 2.000 karata bile su unaprijed rasprodane i za očekivati je bilo da ćemo čuti/vidjeti/doživjeti “pristojni” koncert glazbenika koji je 40 godina na sceni i u karijeru nije imao velikih iznenađenja, tek kvalitetnu muziku i dobro upućene fanove.
Bez predgrupe, s “počekom” od četrdesetak minuta u kojima je publika još ulazila, skidala jakne, odlazila po pivo, došao je na stage i krenuo.
Otvorio je koncert pjesmama “The Last Open Road” i “Work Gang”, na neki način je oredio i svoj zagrebački nastup i svoju karijeru. Sve je vodilo ka nekoj otvorneoj cesti koju treba proći, makar jednom, makar prvi put ili makar JOŠ jednom. Teško je bilo oteti se dojmu poziva na putovanje koje je kao i život – pamtljivo, potrebno i cilj mu nije najvažniji “faktor”.
U sat i pol vremena nizale su se lagane pjesme “Where the Blues Come From”, a uskoro je došla na red i “Josephine”, Rein evergreen kojim je kupio publiku do kraja koncerta. Uslijedila je fantastična izvedba pjesme “Easy Rider” u kojoj je najviše do utjecaja došao njegov hrapavi, zadimljeni i zavodljivi vokal, a potom i “Til the Morning Sun Shines on My Love and Me”.
Zaredao je i neke stare hitove, “Looking For The Summer”, “Julia”, “On The Beach”…
Godinama izgrađen i obilježen glas Chrisa Reae i njegov izgled podsjećaju na tešku bolest, rak gušterače s kojim se Rea suočio prije deset godina.
Ono što je većina publike komentirala na izlasku bilo je – ozvučenje. I tu smo se vratili na sam početak i pomalo smiješan odabir lokacije za nastup, koji na kraju priče nije bio nimalo smiješan nego možda i ključan, u pozitivnom smislu. Zvuk je, naime, bio fantastičan.
Tek na kraju sam se sjetila kako nije pozdravio publiku. Mislim, jest pokretima ruku ali nije rekao ni dobra večer ni doviđenja. Što bi me inače smetalo, ovaj put nije.
Chris Rea demonstrirao nam je savršenu muzičku podlogu za putovanje otvorenom cestom na kojoj nema previše znakova, na kojoj je samo jedna, povremeno isprekidana crta i za vožnju kojom više od skupog auta i Prve pomoći trebaš vlastitu intuiciju i smirenost.
Nema puno filozofije, samo puno dobre muzike koja se slijeva iz nekoliko gitara koje je promijenio te večeri, malo riječi i odličan prateći bend koji je cijelo vrijeme bio na visini zadatka. I kao što je sam Rea u nekoliko navrata izjavio da mu je, uz obitelj, u oporavku najviše pomoga muzika, imala sam osjećaj da je i na nas u publici ta ista muzika u živoj izvedbi djelovala ljekovito.

 DABY: BLUES KONCERT S DRAGOM OSOBOM

U Boćarski dom došao je i jedan od “frontmena” Postolara Trippera, Darko Predragović, poznatiji pod nadimkom Daby.
– Nisam baš neki fan, ali išao sam s dragom osobom koja ga obožava. Ipak sam maksimalno uživao u koncertu i njegovom osebujnom vokalu. Svidja mi se što nije svirao previše starih hitova nego je odradio jedan pravi blues koncert.

 BRALIĆ:REA MI JE UZOR

Na koncertu je bio i Tomislav Bralić sa suprugom.
– A što ću vam reći nego da me koncert potpuno oduševio. Uživao sam, dvi ure su mi prošle ko dvi minute, za čas! Znao sam da je odličan vokal, ali nisam znao da je tako dobar gitarist, strašno nešto. Dugo ga slušam, što se tiče glasa mi je apsolutni uzor. Dvorana je bila puna njegovog glasa. Čitao sam dosta o njegovoj bolesti i žao mi je muke kroz koju je prošao. Želim mu da ustraje, da i dalje pjeva i svira jer vidim da mu to daje snagu. Čim sam vidio da ima koncert dogovorio sam se sa ženom da idemo i guštali smo i sigurno bih požalio da nismo otišli.