Sjećate li se kada je zadnji put pala kiša?

Prošlo ljeto paralelno su se natopljavali oleandri na Bulevaru dok je stanovništvo Bokanjca mjesecima živjelo bez vode. Bokanjac ili Zemunik bez vode tijekom sljedećeg ljeta je nešto što ne smijemo na početku 21. stoljeća dozvoliti, poručuje predsjednica Eko Zadra Atana Grbić.

Voda je naše najveće prirodno bogatstvo. Bez nje nema ni života, a opet ponašamo se prema njoj kao da će uvijek biti tu. Okrećemo glavu kada se priča o globalnom zatopljenju, nezainteresirani smo kada je u pitanju iskorištavanje naših izvora pitke vode, a i sami se često kao pojedinci prema vodi se odnosimo nesavjesno, puštajući je da teče do unedogled. Danas je Međunarodni dan voda, prigoda da podsjetimo što ona znači, još jednom istaknemo njezinu važnost, ali i nesigurnost oko pristupa izvorima u budućnosti. Hrvatska spada među rijetke zemlje čije stanovništvo ima privilegij piti pitku vodu iz svojih slavina, no kontinuiranim lošim upravljanjem njezinim izvorima situacija se lako može promijeniti. Što se događa s izvorima pitke vode u Hrvatskoj, jesmo li dobri gospodari, gdje nas vidi u budućnosti – dio su pitanja postavljenih Atani Grbić, predsjednici Eko Zadra, udruge koja dio svog aktivističkog djelovanja temelji upravo na ovom segmentu.
Kako Hrvatska stoji po pitanju održivog iskorištavanja izvora pitke vode?
– Pitanje daje ujedno i odgovor; ukoliko se spominje “iskorištavanje” tada ne može biti i održivo. Načelo održivog razvoja podrazumijeva integralno upravljanje vodama. Zadatak države je osigurati dovoljno kvalitetno pitku vodu za javnu vodoopskrbu stanovništva; osigurati potrebnu količinu vode odgovarajuće kakvoće za različite gospodarske namjene, zaštititi ljude i materijalna dobra od štetnoga djelovanja voda, postići i očuvati dobro stanje voda zbog zaštite vodnih i o vodi ovisnih ekosustava, te osigurati dobro stanje površinskih, podzemnih, prijelaznih voda i priobalnih voda (mora).
Jesu li oni dovoljno zaštićeni?
 – Možemo puno bolje kao država. Voda je javno dobro, vlasništvo svih građanki i građana Hrvatske. Nedopustivi su bilo kakvi oblici privatizacije vode, vodoopskrbnih i vodoprivrednih sustava (infrastrukture), a pogotovo pretvaranje državne ustanove u trgovačko društvo. Postoje problemi s koncesijama koje u dijelu slučajeva izazivaju sumnju. INA primjerice svoje podatke o koncesijama vode tretira kao poslovnu tajnu što je apsurd s obzirom da je ta tvrtka danas u većinskom vlasništvu druge države. Odluke o svim zahvatima u okolišu koji mogu dugoročno naštetiti zdravlju i sigurnosti života građana moraju se donositi transparentno, uz mogući uvid u sve faze odlučivanja.
Dugoročnim planiranjem te kvalitetnim studijama utjecaja na okoliš (kakve dosad uglavnom nisu bile) potrebno je odrediti lokacije centara za mehaničko-biološku obradu (u daljnjem tekstu MBO centri). Gradnja istih predstavlja prvi veliki izazov nove Vlade kojim ćemo riješiti pitanje otpada u Republici Hrvatskoj. Zbog mogućeg zagađenja podzemlja i dragocjenih rezervi pitke vode određivanjem lokacija za odlagališta otpada i MBO centara na krškim poroznim terenima, poput Lećevice, moguće su ugroze podzemnih vodotokova te je u konačnici opskrba pitkom vodom središnje Dalmacije gdje živi oko pola milijuna ljudi upitna.
Gdje se Hrvatska nalazi u usporedbi s drugim europskim državama, svijetom?
– Mada je kod nas ustaljena tvrdnja da posjedujemo ogromne resurse vode, velika suša u Europi automatski utječe na sliv vode u Hrvatskoj. Suša uzrokuje porast cijena hrane. U svijetu postoje ekološke izbjeglice koje su primorane zbog velikih suša napuštati svoje domove. Velika odgovornost je pred svim pojedincima. Danas postoje “ekološki bezobraznici” koji kad se primjerice briju ili peru zube ostavljaju vodu cijelo vrijeme da teče. Neki dan sam u Zagrebu u frizerskom salonu čula objašnjenje: “Neka teče, i ovako isto plaćamo”. Osobno se iznenadim koliko štetna može biti glupost neodgovornih pojedinaca i pojedinki.
Kako komentirate nedavne novinske naslove o tome kako koncesionari pitke vode tu istu dobivaju za tri lipe, a prodaju za čak 5 kuna?
– Šteta bacanja novaca… I zdravlja. Postoje dokazi o štetnosti ispuštanja tvari iz plastičnih boca tijekom skladištenja, transporta i prodaje.
Nedavno je na emisiji Potrošački kod bila analiza nekoliko flaširanih voda i jedne vode iz slavine. Etikete s flaširanih boca bile su skinute, međutim po obliku boca bilo je vidljivo da je riječ o najprodavanijim markama voda. Analiza je pokazala da je sastav svih voda uključujući i one iz slavine približno isti. Postavlja se zaključak da se i izvorske vode pune na istim pipama dok cijenu reklame plaćaju naivni sugrađani i sugrađanke.
Što bi trebalo napraviti da naše najveće prirodno dobro ostane u naslijeđe za sljedeće naraštaje?
– Potrebno je temeljitom znanstvenom studijom hitno izvršiti novu procjenu zaliha pitke vode, njihove stvarne čistoće i pitkost, te ukupnih vodnih potencijala.
Područja koja obiluju zalihama pitke vode te zaštićena područja nacionalnih parkova, parkova prirode i zaštićenih rezervata ne smiju se smanjivati niti prenamjenjivati. Lokalna zajednica treba direktnom demokracijom (referendumom) odlučivati o svim investicijskim zahvatima koji mogu ugroziti zalihe pitke vode.
Kakva su vaša predviđanja po pitanju izvora pitke vode u svijetu te njihove potražnje u skoroj budućnosti?
– Više me zabrinjava sadašnjost. Sjetite se kad je zadnji put pala kiša? Posljedice suše osjetit ćemo na cijeni hrane.
Skora budućnost je također izazov. Bokanjac ili Zemunik bez vode tijekom sljedećeg ljeta je nešto što ne smijemo na početku 21. stoljeća dozvoliti. Prošlo ljeto paralelno su se natopljavali oleandri na Bulevaru dok je stanovništvo Bokanjca mjesecima živjelo bez vode.
Iz svijeta stižu informacije o izraelskim naseljenicima koji su prisvojili desetke izvora vode na Zapadnoj obali na štetu palestinskog stanovništva kojem su potpuno ili djelomično onemogućili pristup vodi, objavio je u ponedjeljak Ured UN-a.
Zbog rasta svjetske populacije, intenzivne poljoprivrede i razvoja industrije, razina podzemnih voda niža je iz godine u godinu, kao nikada u povijesti. Zbog onečišćenja zraka, vode i tla, priprema pitke vode zahtijeva vrlo mnogo energije pa su vodovodi u mnogim gradovima najveći pojedinačni potrošači električne energije. Stoga su briga za čišći zrak i borba protiv kemikalija u tlu najvažniji čimbenik u očuvanju izvora pitke vode. I naravno – odgovorno ponašanje i štednja svih građanki i građana planete.