17 °C
Online izdanje
Nedjelja, 25.lipnja 2017.
Vi ste ovdje:  Home » Prilozi » Donat
RSS feed
Današnji broj
Donat
Povratak
Prevoditelji se nalaze na samom dnu hranidbenog lanca
Piše: Valentina Mlađen
Marko Fančović, kritičar, novinar, esejist, povremeni pisac i aktivni prevoditelj, u Zadru je gostovao na manifestaciji Ruski dani gdje je održao predavanje "Naranča na navijanje vs. Paklena naranča: iskustva prevoditelja"
Foto: Vedran SITNICA
Kao što postoje dosadne knjige tako postoje i dosadni prijevodi - Marko Fančović

Kad bih svoje prevedene knjige htio nabrojiti na prste morao bih se izuti i još uvijek mi ne bi bilo dovoljno prstiju, šali se Marko Fančović, iskusni prevoditelj s tridesetogodišnjom praksom. Ovaj kritičar, novinar, esejist, povremeni pisac i aktivni prevoditelj, osobito znanstvene fantastike, u Zadru je gostovao na manifestaciji Ruski dani. Nakon predavanja "Naranča na navijanje vs. Paklena naranča: iskustva prevoditelja" Fančović je za Zadarski list rado podijelio svoja iskustva prevoditelja. Uglavnom prevodi s engleskog jezika, a ako naiđe na neku referenciju na francuskom ili španjolskom jeziku uvijek se može konzultirati sa suprugom Milkom Benini koja je, također prevoditeljica.

Marko Fančović odličan je poznavatelj opće kulture, a to bi značilo da gotovo ne postoji pitanje na koje on ne zna odgovor. Strastveni je ljubitelj zadarske košarke i Zadra, gdje je proveo deset godina svoga života i kojemu se uvijek rado vraća.

Strastveni navijač KK Zadra

Krenuli ste iz Zadra i uvijek ističete da se ste strastveni navijač KK Zadra?

- Svi moji gradovi su na z. Živio sam u Zadru i Zemunu, a sad trenutačno živim u Zagrebu, ali Zadar je moj grad, Zadar je i moj košarkaški klub. Dok sam živio u Zemunu gledao sam ga dok je igrao s Partizanom i Zvezdom, u Zagrebu ga gledam dok igra s Cibonom i Cedevitom. Dolazio sam u Zadar nekoliko puta, ali još nisam bio na Višnjiku. U Dvoranu Krešimira Ćosića ulazim samo kad budem išao gledati utakmicu i neću prije.

U Zadru ste govorili o iskustvima prevoditelja, a iza sebe itekako imate i više nego dovoljno prevedenih djela. Kakva djela uglavnom prevodite?

- Prevodim sve što mi se plati, ali uglavnom najviše volim prevoditi "science fiction" i "fantasy" jer se tim područjima i inače bavim kao kritičar i kao pisac. Smatram da sam jedan od boljih za to područje, tako da ako ja to ne prevedem vjerojatno će to dobiti neki lošiji prevoditelj. Naravno, ukoliko to nije moja supruga ili netko od kolega koje cijenim, recimo Vladimir Cvetković Sever ili jedan Zlatko Crnković.

Što je važno za dobrog prevoditelja?

- Najbitnije je, ako je moguće, ali je ujedno i najteže i najpoželjnije, da prevoditelj ne prevodi ono što je pisac napisao, nego ono što bi pisac napisao da je pisao djelo na jeziku na koji se prevodi. Drugim riječima, dobar prevoditelj prvenstveno mora biti načitan na vlastitom jeziku, poznavati kulturu i referencije koje stavljaju strani pisci u svoja djela. Ipak, najvažnije je poznavati djela mnogih pisaca i "uhvatiti" kad ćete ono što neki lik govori prevoditi krležijanskim stilom, stilom jednog Ranka Marinkovića, ili nekog drugog. Meni pomaže da zamislim podjelu uloga u svojoj glavi i koji bi glumac igrao ulogu nekog lika, pa sve dijaloge određujem po načinu izražavanja tog glumca. Za dobrog prevoditelja je, također bitno da zna, za ono što ne zna, gdje može to znanje pronaći.

Ne treba uvijek biti strogo vjeran originalu, odnosno je li bolje biti vjerniji originalu ili biti svoj?

- Što god je potrebno i što leži. Vrlo često je potreban odmak od originala da na hrvatskom ne bismo dobili neku nepoželjnu referenciju. Nedavno sam prevodio jednu fantastičnu priču u kojoj se sporedni lik zove Grom. Kako to na hrvatskom referira na grom, posljedicu munje ja sam ime promijenio u Grum da bih izbjegao tu referenciju koju autor nije zamislio. Bitno je da prijevod bude lijep i dobar i da prenese smisao onoga što je pisac htio reći, a ne samo njegove gole riječi.

Prijevod bolji od originala

Jeste li se ikad našli u prilici da pisac od vas traži recenziju prijevoda?

- Ne, nisam, ali ono što je meni mnogo bitnije jest da sam nekoliko puta bio u prilici konzultirati se s piscima koji su još živući, a čije prijevode sam radio. Nekoliko puta i nisam, pa je ostalo grešaka zbog kojih je i piscu i meni žao. Jedan mi je sa žalošću rekao da bi više volio da sam ja ispravio neke greške u njegovom tekstu nego da sam ih preveo onakve kakve su. U vrijeme kad je pisao djelo nije mogao provjeriti neke stvari, jer nije bilo recimo Wikipedije, a za koje sam ja znao da su pogrešne, no nisam se usudio popraviti ih. Prošle godine sam bio u komunikaciji sa sjajnim škotskim piscem znanstvene fantastike Charlesom Strossom i zapazio sam jednu zemljopisnu pogrešnu u njegovu tekstu, na što sam ga uputio. Iako je to ostalo u tekstu drago mi je da sam imao priliku konzultirati se s piscem o tome.

Koga ste još od pisaca koje ste prevodili imali priliku upoznati? Je li vam upoznavanje pisca pomoglo u radu na prijevodima?

- Upoznavanje pisaca osobno zna biti vrlo zabavno i ugodno druženje, ali puno je bitnije ono što čovjek dozna o piscu čitajući njegova djela. Ja sam guštao sjesti s jednim velikim Timom Powersom, popiti piće, pročavrljati s njim i upitati ga i neke druge stvari o piscima koje sam prevodio.

Kakva vam je komunikacija s izdavačima? Kakav je odnos izdavač - prevoditelj?

- Oni u principu naručuju prijevode od nas kad uspiju skrpiti novce za prava na nešto, a skloni su prihvaćati i naše preporuke, ali u nekim trenucima jednostavno ne mogu sklopiti financijsku konstrukciju. Izdavaštvo je kod nas, nažalost, na aparatima jer znamo da prosječni Hrvat/ica pročita 0,5 knjiga godišnje, 50% ih ne pročita nijednu knjigu, dapače oni su, grubo je reći, ali funkcionalno nepismeni jer iako znaju razlikovati slovo a od slova b to svoje znanje koriste samo za listiće na kladionici ili za isprazne članke o suprotnom spolu. Za knjige je ostao mali krug čitatelja, međutim, time je trud veći jer ako upoznate dvojicu ljudi kojima se svidjela vaša knjiga ili prijevod to je jedan poseban doživljaj.

Kakvi su honorari, može li se živjeti samo od prevođenja?

- Radi se sve što se plati, osobito u vremenima kad honorari ne samo što su mali, nego i ne stižu. Veći problem od malih honorara, jer i oni na kraju krajeva mogu platiti režije, jesu honorari kojih nema ili stižu s godinu dana zakašnjenja, što sam sve doživio na svojoj koži. Za neke izdavače, koje sad neću imenovati, nisam htio niti prihvaćati prevodilački posao, jer sam sumnjao da će mi biti plaćeno.

O odnosu lektora i prevoditelja

Koliko vam treba za prijevod jedne knjige?

- Ovisi o prirodi teksta. Ako je potrebno malo dublje ući u tekst, nalaziti neke referencije i zaključiti što je čovjek rekao treba duže, no postoje i tekstovi koji vas toliko uvuku da sa strašću prevodite. Kao kad čitate neki dobar triler pa morate završiti još samo ovu stranicu, i onda se dogodi da pročitate cijelu knjigu. Tako je i kod prijevoda, jednu po jednu, i onda zaspete za tipkovnicom. Kao što postoje dosadne knjige tako postoje i dosadni prijevodi koji se rade zato što se mora, u ovom slučaju zato što će biti plaćeni. Tekstovi se mogu raditi jako brzo pa onda redaktura traje duže, a svaki pošten prevoditelj će prijeći cijeli tekst još barem jednom i koliko god može izmijeniti red riječi da struktura što više odgovara hrvatskom jeziku. Ako to ne stigne onda se mora pouzdati u lektora, a u našim uvjetima se često dogodi da vaš tekst ne obrađuje lektor nego Hannibal Lecter.

Jeste li ikada izmislili neku novu hrvatsku riječ kao istoznačnicu za izmišljenu riječ nekog autora?

- Prevoditelj se uvijek nađe u takvoj prilici, ali to nije problem, pogotovo ako poznajete lingvistiku pa znate kojim je mehanizmima taj autor došao do te riječi. Onda jednostavno reproducirate taj mehanizam i preslikate ga na hrvatski, koliko je god moguće i stvorite neku sličnu kovanicu. Naravno, tu su i konzultacije s kolegama.

Kakav je danas status prevoditelja u Hrvatskoj?

- Ukoliko je čovjek član Društva prevoditelja može ostvariti neke benificije. Ja još uvijek nisam aplicirao na članstvo jer nisam stigao, no to mi je u planu. Status je inače dosta slab, mi smo na dnu hranidbenog lanca. Riječ lektora će se poslušati u većini slučajeva prije nego naša, što nije dobro jer mi puno bolje poznajemo prijevod i tu često dolazi do sukoba. Znate da kod nas ni pravopisna situacija nije riješena, pa ako vi radite po Aniću lektor će se držati Babić-Finka-Moguševa pravopisa ili obratno. U principu su mi najdraži izdavači koji mi dopuštaju da lektoru dam isprintani tekst i onda njegove korekture ispisane rukom ja ponovno unosim u tekst da bih mogao odrediti je li to ispravna primjedba ili nije.

Koji vam je najbolji hrvatski prijevod?

- Kao čovjeku iz branše najbolji prijevod koji sam ikada čitao na hrvatskom bio je Crnkovićev "Doručak kod Tiffanyja". Nekoliko puta sam ga čitao na engleskom i onda sam pročitao Crnkovićev prijevod i ostao sam fasciniran. Nema riječi koju bih bolje preveo od njega, a jako dobro poznajem to djelo.

 

 MARJAN KNJIGA UNIŠTILA TERRYJA PRATCHETTA

Kakva je kvaliteta hrvatskih prijevoda danas?

- Kvaliteta je raznolika. Na neke stvari bi se čovjek mogao požaliti, pogotovo nekih izdavačkih kuća koje vrlo zahtjevne tekstove povjeravaju nedoraslim prevoditeljima. Recimo Marjan knjiga je toliko uništila Terryja Pratchetta da ga ljudi ovdje čitaju radije na engleskom. To je užasno zahtjevan tekst koji je više odrađen nego urađen prijevod tako da je izgubljeno ne samo onih 30% koje se svaki put mora izgubiti u nekom prijevodu, nego je izgubljeno više od 60% autorova rada. Sa svakim čitateljem koji se, iživciran prijevodom, okrene originalu mi gubimo jednog čitatelja, a hrvatski jezik gubi jednu točkicu da se održi u prevlasti velikih svjetskih jezika. To nije dobro, kvalitetu prevoditeljstva treba poboljšati.

Trenutno nema komentara

Komentiranje više nije dostupno
Copyright © 2008. Zadarski list Uvjeti korištenja | Zaštita privatnosti | Impressum | Marketing
Powered by Sitestudio.hr