Zbog krize obitelj počinje pucati

Zadnjih par godina brinemo se jedino o ženama i djeci u Maloj kući i tu program teče normalno. Sve ostalo je na čekanju. No, nadamo se da će uskoro doći bolja vremena i da će se onda i programi pokrenuti, kaže Markulin Ježina

Mala kuća je uvijek puna, u njoj se uvijek nalaze i školarci i djeca predškolske dobi. Brinemo o svima njima i izuzetno nam je teško. Svi znamo kakva je situacija u Hrvatskoj, nalazimo se na projektima Grada i Županije, sad teku pripreme za njih, i iako bismo bez njih u potpunosti zatvorili, sredstva su dostatna jedino za preživljavanje, kazuje Gordana Markulin Ježina, ravnateljica skloništa za zlostavljane osobe Mala kuća.
Ruke vezane
U nedjelju 22. rujna se u Hrvatskoj obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, ipak nasilje je iz dana u dan raširenije, a uvjeti za borbu protiv njega sve lošiji.
– Čini mi se da se situacija pogoršala. Da je materijalna situacija svakog od nas bolja bilo bi puno manje sukoba. Mi se trudimo koliko možemo da pomognemo, kako u savjetovalištu tako i u skloništu, no da smo ekonomski jači mogli bismo napraviti puno više. Nažalost, ruke su nam ovako vezane, poručila je Markulin Ježina.
– Žene su istraumatizirane kada dođu u Sigurnu kuću, ali postoje pravila prema kojima se moraju ponašati. Jer, moramo funkcionirati kao jedna velika obitelj. Deveti mjesec, uz vrijeme blagdana posebno je težak, zbog financijskog stanja. Iako, uspijemo napraviti programe i osigurati poklone za djecu i mame. Ali to sve nije dovoljno. Trebali bismo imati konstantu koja bi nam omogućila jedan normalan program i šire. Ovo sada, to je gola egzstencija.
No, i dalje se trude.
– Radimo sa ženama u Maloj kući, u savjetovalište žene dolaze na savjetovanja, prije smo imali i programe pomaganja obiteljima s poteškoćama u ponašanju, no danas rijetko tko poklanja par sati svog vremena bez ikakve naknade, i to se nažalost ugasilo. Trenutno imamo pet idejnih projekata, no nažalost financijska situacija nam ne dopušta njihovu realizaciju. Zadnjih par godina brinemo se jedino o ženama i djeci u Maloj kući i tu program teče normalno. Sve ostalo je na čekanju. No, nadamo se da će uskoro doći bolja vremena i da će se onda i programi pokrenuti, kaže Markulin Ježina dodajući kako su razmišljali o privlačenju sredstava iz EU fondova, no nisu bili u mogućnosti pratiti niti same financijske troškove oko prijava.
Za pomoć im se javljaju – svi
Za pomoć im se javljaju – svi. Ipak, u ovoj krizi primjećuje da se po pitanju obiteljskog nasilja u posljednje vrijeme najviše ističe srednji stalež.
– Tu su ljudi do sada donekle normalno funkcionirali, no sada više ne mogu jer više nisu u stanju pratiti tu financijsku situaciju. Svi smo u nekakvim kreditima, školarce treba poslati u školu, a studente na studije. I tu nastaju problemi, obitelj počinje pucati, u smislu da više nema razgovora, već samo vika i verbalno vrijeđanje.
U savjetovalište im dolazi upravo takva struktura, dok u Maloj kući imaju sve profile, od slabijeg imovinskog stanja i obrazovanja pa do visoko obrazovanih pojedinaca koji nastoje nekako organizirati svoj život, no nekad ne uspijevaju.
– I njih sklonimo, no oni dosta brzo odlaze. S intelektualno jačim te obrazovanijim osobama je ujedno i teže raditi jer pružaju puno veći otpor. A kada stekne jedan obrazac ponašanja, žrtva ne osvješćuje da zapravo svojoj djeci čini medvjeđu uslugu dopuštajući nasilje nad sobom. I kada čujete da je “netko namlatio ženu”, to mahom ide iz primarne obitelji i to je negdje viđeno. I taj obrazac treba mijenjati u našoj sredini od malih nogu. O nasilju treba govoriti već u predškolskoj dobi, podučiti djecu kako ga kanalizirati i kako riješiti probleme na mirne načine. Tek tada, počinju se javljati uvjeti za jedno kvalitetnije društvo, zaključila je Markulin Ježina.