Dinarska glazba zaludila mladi naraštaj

U subotu i nedjelju, 24. i 25. rujna 2016. u odjelu Muzej grada Zadra Narodnog muzeja Zadar održava se radionica vokalne tradicijske glazbe dinarskog područja. Voditelj radionice je dr.sc. Joško Ćaleta iz Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba. Organizator ove radionice je Etnološki odjel Narodnog muzeja Zadar.
Prijavilo se pedeset troje polaznika i polaznica. Posebno treba naglasiti da je 21 sudionik u dobi do dvadeset godina, tj. najviše ih je u dobi od 13 do 18 godina. Ostalo su uglavnom stariji članovi kulturnoumjetničkih društava te poneki član srednje dobi. Među prijavljenima su i tri iskusnije polaznice kojima je tradicijska vokalna glazba inspiracija za njihovo stvaralaštvo, te će na ovaj način produbiti svoja dosadašnja znanja.
Ojkanje i groktenje su uvriježeni nazivi za najstariji sloj tradicijskih pjevanja na područjima Hrvatske koja po etnografskoj podjeli spadaju u područje dinarskog areala. Radi se o arhaičkom pjevanju za koje je karakteristično potresanje glasom posebnim načinom pjevanja iz grla. Ovu vrstu pjevanja, koju često nazivaju starinskim pjevanjem, izvodi pojedinac solo ili mnogo češće pojedinac uz pratnju drugoga glasa, koji u momentu potresanja leži na duljem pratećem tonu.
Ojkanje je opstalo zahvaljujući skupinama lokalnih narodnih pjevača koji su tu tradiciju prenosili pjevajući na seoskim svečanostima. Danas se ojkanje prenosi i naučava oralno u folklornim društvima (KUD-ovima), ali i audio i video medijima. No, vještina i tehnika individualnog tresenja glasom i brojnih dvodjelnih oblika ovisi većinom o talentiranim i vještim pjevačima i njihovoj sposobnosti obrazovanja novih generacija. Važnost ovog pjevanja prepoznalo je Ministarstvo kulture RH koje ju je upisom u Registar kulturnih dobara RH istaknulo kao nematerijalnu baštinu vrijednu javnoga promoviranja i poticanja lokalne kreativnosti i različitosti, posebno zbog svoje specifičnosti na području Dinarskog areala. Nakon niza predradnji i akcija glazbeni izričaj ojkanje je upisan 2010.g. i na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine, kao baština kojoj je potrebna hitna zaštita.
Neprestana seoba seoskog stanovništva u grad kao trajni proces, te dodatno veliki gubici stanovništva u nedavnom ratu, reducirali su broj izvođača ojkanja u zadarskom zaleđu, čime su se izgubili mnogi arhaični stilovi i žanrovi solo pjevanja. Stoga i UNESCO ističe potrebu prijenosa ovog tradicijskog načina pjevanja na mlađe generacije, za što je potrebno istraživanje, dokumentiranje i međunarodna razmjena znanja i iskustava s državama koje imaju istu i sličnu tradiciju ovog posebnog načina pjevanja.
Radionice će biti organizirane prema dobi i znanju sudionika. Na radionici će sudjelovati članovi kulturnoumjetničkih društava iz Galovca, Jasenica, Lišana Ostrovičkih, Ražanca, Rtine, Smokovića, Škabrnje, Vrsi i Zemunika, dvije nastavnice iz Osnovne škole Zadarski učenici sa troje učenika osmih razreda te šestero zainteresiranih pojedinaca različitog predznanja.