Davanje obogaćuje čovjeka

Svaki dan možemo primijetiti da postoji puno njih kojima je teže nego nama, kako kao pojedincima, tako i cijeloj zemlji. Pritom se najčešće sjetimo siromašne, gladne djece na pogođenom Tahitiju ili u Africi koja bi teško mogla opstati bez međunarodne humanitarne pomoći
Svake godine na sutrašnji dan, 23. studenog se u svijetu na razne načine obilježava Međunarodni humanitarni dan, koji nas podsjeća koliko je važno pomoći drugome, a kroz to graditi i sebe. Humanitarne akcije su na svakom koraku, na ulici, u dućanima, na televiziji… Često se na njih i ne obaziremo jer “imamo pametnijeg posla” ili smo ogorčeni kad čujemo da pod krinkom humanitarnog netko, nimalo socijalno ugrožen, stavlja novce sebi u džep. Česti su i komentari “što država ne obnovi bolnicu, nego žicaju građane”…
Ipak, nismo svi postali toliko nepovjerljivi prema ljudima, ni prema ovakvim organizacijama, inače bi sve funkcioniralo puno teže. Ne funkcionira ni sad idealno, ali ruke koje pomažu mogu promijeniti svijet.
Od povrća do građevinskog materijala
Kako kaže don Ivica Jurišić, ravnatelj Caritasa Zadarske nadbiskupije, ne postoji savršeno društvo u kojem nema ili neće biti onih koji su u nekoj potrebi, osobito onih koji u materijalnoj oskudici, tako da je humanitarno djelovanje važno da se tim ljudima pokuša olakšati životna egzistencija.
S obzirom da je Caritas izrastao iz krila Crkve, a jedna od službi Crkve je upravo pomaganje ili karitativno djelovanje, zadaća Caritasa je, koliko je moguće, pomoći ljudima u potrebi. Kod nas je, čini mi se, još uvijek pomalo prisutna percepcija Caritasa iz ratnog i poratnog vremena kad se na Caritas gledalo kao na ustanovu koja isključivo nešto dijeli. No, ipak čini mi se da se zadnjih nekoliko godina to pomalo mijenja i da naši vjernici sve više shvaćaju funkciju Caritasa i što je, odnosno tko je Caritas. Caritas su svi vjernici i to što se mijenja je da vjernici pokušavaju kroz Caritas pomoći ljudima, braći i sestrama u potrebi, govori don Ivica, dodajući da vjernici Zadra, ali i cijele županije pomažu na razne načine, od onih većih akcija pred Božić i Uskrs, pa do pojedinačnih donacija.
Pomoći su, dodaje, raznolike: od povrća do građevinskog materijala.
– Ono što mene kao ravnatelja uvijek razveseli jest da vjernici sve češće sami u svojoj okolini prepoznaju braću i sestre u potrebi pa se pokušavaju sami organizirati i pomoći. Mi smo tu da pomognemo, ponekad samo u logistici, da se vjernici bolje i lakše organiziraju i da mogu ciljano pomoći obitelji ili pojedincima. Jasno, iz naših redovitih akcija mi pomognemo i materijalno, odnosno novčano, koliko smo u mogućnosti. Tako imamo više primjera gdje je na inicijativu župljana i u međusobnoj suradnji, Caritas sudjelovao u izgradnji ili uređenju obiteljskih kuća. Ljudi često zovu kad imaju građevinski materijal, stolariju ili namještaj, a mi ih pokušavamo spojiti direktno s nekim kome je to potrebno, priča don Ivica.
Kako ističe, to je samo jedan vid rada Caritasa. Postoji još niz programa Socijalne službe, Obiteljskog savjetovališta.
Kad darujemo naše oči sjaje
Korisnici programa Socijalne službe su samci, stari i nemoćni, beskućnici, obitelji s brojnom djecom, socijalno ugroženi, ljudi koji su ostali bez posla, ovisnici… Korisnici Obiteljskog savjetovališta su pojedinci i obitelji koje se nađu u raznim životnim problemima, zatim počinitelji obiteljskog nasilja, mlađi pacijenti liječeni od psihoza s kojima se program provodi u suradnji s Odjelom psihijatrije Opće bolnice Zadar, zatim ovisnici. Baš smo u rujnu ostvarili suradnju s Terapijskom zajednicom Papa Ivan XXIII., čiji voditelji svaki utorak dolaze u prostorije Caritasa gdje se susreću s ovisnicima i njihovim roditeljima u svrhu pripreme za odlazak na liječenje. Možemo reći da su korisnici Caritasovih programa uistinu iz svih slojeva društva, kaže don Ivica.
Svaki dan možemo primijetiti da postoji puno njih kojima je teže nego nama, kako kao pojedincima, tako i cijeloj zemlji. Pritom se najčešće sjetimo siromašne, gladne djece na pogođenom Tahitiju ili u Africi koja bi teško mogla opstati bez međunarodne humanitarne pomoći. Zadrani su se pokazali u tome, s obzirom da sve više njih postaju kumovi afričkoj dječici. Kako i ne bi, kad je za njihovo jednogodišnje školovanje potrebno samo 50 eura?
– Izuzetno me veseli što su naši sugrađani socijalno osjetljivi, što prepoznaju čovjeka u potrebi i što, koliko god i sami imali malo ili nedovoljno za vlastiti život, još uvijek imaju srce i dušu da i od toga malo što imaju mogu izdvojiti za one koji imaju puno manje ili gotovo ništa, ističe don Ivica, dodajući da se kumstva u misijskim zemljama ostvaruju preko Misijske centrale Hrvatske biskupske konferencije.
Humanitarne akcije, kao i brojne socijalne institucije, nezamislive su bez volontera.
U zadnje vrijeme je porastao i broj volontera, kako starijih tako i mlađih, studenata i učenika, što znači da se kod nas ipak pomalo razvija svijest o potrebi pomaganja drugome. Važnost humanitarnog, karitativnog, volonterskog djelovanja je višestruka. Prvo kao pojedinci nekome bar malo možemo olakšati život ili egzistenciju, drugo postajemo svjesni da i sami možemo doći u takvu životnu situaciju u kojoj će nam biti potrebna tuđa pomoć. A treće, takvo djelovanje je dobro za izgradnju čovjeka. Pomažući drugima mijenjamo sebe u “veće” ljude, postajemo čovječniji. Vjerujem da svaka, i najmanja sitnica koju od srca damo nekome u potrebi, razgaljuje naše srce i čini nas sretnim. Lijepo je dar i primiti, ali kad darujemo naše oči više sjaje, osobito kad vidimo da smo svojim, makar i malim darom, nekoga razveselili ili mu pomogli. Uostalom i Isus nam kaže u evanđelju da je blaženije davati nego primati, na drugom mjestu nam kaže kad dajemo milostinju neka nam ne zna ljevica, što nam čini desnica, a kako smo mi kršćani, bar se još uvijek tako zovemo, lijepo je kad bar nešto iz evanđelja pokušavamo i živjeti, zaključuje don Ivica.