Želim hrvatski mali nogomet vratiti na pobjedničke staze

Finale s Libijom bila je posebna priča. U prvom poluvremenu smo ih “razbili”, ali smo postigli samo jedan gol. U nastavku oni izjednačuju i onda u ruletu šesteraca mi pobjeđujemo. Da sam pisao tu priču ne bih je bolje napisao.
Očekujem puno, ali prije svega treba biti realan. To realno je da se plasiramo u drugi krug Europskog prvenstva. To neće biti lako, ali to nam je cilj. A dalje kako bude
Hrvatskom je prije desetak dana poprilično jako odjeknula vijest da je Hrvatska malonogometna reprezentacija osvojila Mediteranski kup u Libiji, prestižno natjecanje na kojem je sudjelovalo 16 svjetskih reprezentacija. Vijest je time značajnija jer se više od deset godina hrvatska futsal reprezentcija nije plasirala na niti jedno veliko natjecanje, a sada se nalazi u sklopu priprema za predstojeće Europsko prvenstvo koje će se održati u Hrvatskoj u veljači 2012. godine. Gradovi domaćini bit će Split i Zagreb. Kao što smo naglasili, vijest koja je stigla iz Libije bila je fantastična tim više što je ova reprezentacija tek u stvaranju, a taj težak posao pred sobom ima novi izbornik Mato Stanković. Stanković je itekako poznat u futsal krugovima kako u Hrvatskoj, tako i u Europi i svijetu i nesumnjivo se radi o najboljem i najpriznatijem hrvatskom treneru. Uostalom to što je Mato preuzeo reprezentaciju dovoljno svjedoči i tome da su se i u HNS-u odlučili napokon vratiti stari sjaj malonogometnoj reprezentciji, posebno sada kada je EP pred vratima. O novom izborniku najbolje svjedoče njegovi rezultati. Nekada je i kao igrač malog nogometa osvojio naslov prvaka Hrvatske sa Splitom, da bi kasnije kao trener s najboljim splitskim, pa i hrvatskim klubom bio prvak pet puta, uz pet osvojenih kupova. Prije četiri godine postao je izbornik malonogometne reprezentacije Libije koja do tada nije ni postojala i odveo je na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Nije teško provjeriti činjenicu da je to prva reprezentacija Libije koja je ikada i u bilo kojem sportu otišla na najveću sportsku smotru – Svjetsko prvenstvo. Uz to osvojio je jednom Afrički, a dvaput Arapski kup s Libijom. A sada se vratio na to mjesto gdje ga doživljavaju poput najvećeg junaka i s reprezentacijom svoje domovine osvojio Mediteranski kup u finalu svladavši upravo Libiju koju je sam stvorio.
– Bilo je to interesantnih sedam dana u kojima sam uživao. Moram priznati, nisam mogao pobjeći od emocija koje su u tom trenutku kada smo protiv Libije osvojili kup zavladale sa mnom. Nitko ne može ostati leden u trenutku kada pola dvorane navija za Hrvatsku usred Libije i to kada igraš protiv njihove reprezentacije. To mi je veliko priznanje. Zato sam prije pripremljene zastave Libije i Hrvatske koje sam povezao odnio na pune tribine s libijskim navijačima i poklonio im ih – kazivao je zadovoljni izbornik Stanković u uvodu razgovora i nastavio:
Priča iz Libije
– Trenirao sam Libiju pune četiri godine. Moram naglasiti da sam tamo otišao na preporuku Ilije Lončarevića i Ante Čačića. Libijci nisu imali nikakvu ligu, a ni dan danas je nemaju. Krenuo sam po gradovima i praktički po kvartovima skupljao igrače. Ne znam ni sam koliki je broj prošao kroz te pripreme dok nismo formirali reprezentaciju. Bio je to mukotrpan posao, ali kada su rezultati počeli dolaziti onda sam vidio da sva muka itekako ima koristi. Osvojili smo gotovo sve u Africi što se moglo osvojiti i plasirali se na Svjetsko prvenstvo. Nikada niti jedna reprezentacija Libije u bilo kojem sportu nije bila na najvećoj europskoj smotri. A mi smo uspjeli i naravno da smo u Libiji postali svojevrsni heroji. Ne moram naglašavati da smo u nekoliko navrata bili na primanju kod njihovog predsjednika Moamera Gadafija. I sada osvojiti Mediteraski kup za mene je bila velika stvar.
Malo tko je to očekivao jer je ova reprezentacija formirana prije vrlo kratkog vremena.
– Iza sebe imao sam tek desetak dana priprema u Dubrovniku. Uz to dva vrlo važna igrača nisu putovala u Libiju, a to su Despotović i Bajrušević. Iskreno igračima nisam nametao veliki imperativ iako sam ih u svakoj utakmici dodatno motivirao i govorio im da mogu puno. Bila je to svojevrsna “pila naopako” jer sam znao da možemo puno. Iskreno želio sam finale s Libijom. Najprije smo u grupi pobijedili Libanon, jaki Maroko i utakmicu po utakmicu uspjeli se plasirati u polufinale. Tu nas je čekala Slovenija koja za razliku od naše reprezentacije redovito nastupa na europskim i svjetskim smotrama i koju nismo pobijedili pet godina. Na kraju je završilo 7:3 za nas, uz malo sreće i puno kvalitete uspjeli smo im nanijeti težak poraz. Finale s Libijom bila je posebna priča. U prvom poluvremenu smo ih “razbili” , ali smo postigli samo jedan gol. U nastavku oni izjednačuju i onda u ruletu šesteraca mi pobjeđujemo. Da sam pisao tu priču ne bih je bolje napisao.
Veliki motiv
Kako to da ste se odlučili preuzeti hrvatsku reprezentaciju s obzirom na brojne ponude koje imate, pogotovo u Africi?
– Kao što je poznato, reprezentaciju sam preuzeo prije nepuna dva mjeseca. Moram biti iskren, u tom trenutku već sam imao “u džepu” ugovor s Iranom, ali s obzirom da očekujemo prinovu u obitelji odlučio sam ostati u Hrvatskoj. Preuzeo sam vođenje prvoligaša Brodosplit Inženjering, nakon čega sam razgovarao s predsjednikom Komisije za mali nogomet Borisom Durlenom, te smo dogovorili susret sa Zorislavom Srebrićem. Nakon kratkog susreta i razgovora s njim odlučio sam preuzeti hrvatsku reprezentaciju.
Motiva sigurno ne nedostaje, nakon što ste kao izbornik Libije otišli na SP, sada vam je sigurno želja i s Hrvatskom ostvariti uspjeh na jednom velikom natjecanju.
– Svakako, motiva mi ne nedostaje. Činjenica je da se Hrvatska nalazi pred Europskim prvenstvom koje će se za nepunu godinu i pol održati u našoj domovini. Također je činjenica da Hrvatske gotovo 15 godina nema na velikim natjecanjima, ni na europskim ni na svjetskim. Sada kada se Europsko prvenstvo održava u Zagrebu i Splitu red je da se barem vratimo na staze gdje smo nekada bili. Hrvatska je zadnji put na jednom velikom natjecanju bila, ako se ne varam, 1996. na SP-u u Gvatemali kada smo ostvarili odličan uspjeh, peto mjesto na Svijetu. Otada smo nestali sa svih futsal karata, a na meni je da upravo tamo Hrvatsku vratim.
Rad i samo rad
To će zasigurno zahtijevati puno posla, jer kako se čini, našu ste reprezentaciju potpuno pomladili i sada to treba uigrati.
– Da ne želim raditi i da nemam motiva ne bih se ni prihvaćao ovog posla. Vodio sam se nekim smjernicam, prije svega kazao sam sebi: “Ako dosadašnja reprezentacija nije ništa napravila u prethodnih 10-15 godina, onda tu nešto ne valja i to drastično treba mijenjati”. Jer s vremenom se u igrače uvuče gubitnički mentalitet, a onda je to teško, gotovo nemoguće mijenjati. Zato sam se odlučio na drastično pomlađivanje reprezentacije. Odlučio sam u sljedećih 4-5 mjeseci isprobati 20-30 igrača iz naše lige uz 6-7 igrača koji već sada svojom kvalitetom odskaču i koji će činiti kostur ove reprezentacije.
Sigurno ste planirali nekoliko reprezentativnih okupljanja?
– Naravno, koristit ću svaki trenutak i priliku da se okupimo i odigramo što više utakmica. Za sada postoji plan da se prvo sedam dana okupimo u Solinu na pripremama. Nakon toga 26. siječnja je okupljanje reprezentacije u Slavonskom Brodu gdje ćemo odigrati četiri ogledne utakmice, dvije s Rumunjima, dvije s Libijom. Puno posla je pred nama i vjerujem da ćemo ga napraviti kako treba. Samo treba ići korak po korak. Želim da Hrvatska bude prepoznatljiva, da zaustavimo konstantan pad ove reprezentacije. Moja želja je da ravnopravno igramo s ponajboljim reprezentacijama na svijetu poput Brazila, Španjolske, Portugala, Italije koje definitivno odskaču u svim segmentima, ali prije svega moram vratiti reprezentaciju u takvu formu da pobjeđujemo sve ostale redom. Da ne duljim previše, treba puno raditi, a što manje pričati.
Iako je ostalo još puno vremena do tada, možete li nam reći što očekujete od sebe i svojih reprezentativaca na EP-u u Hrvatskoj?
– Očekujem puno, ali prije svega treba biti realan. To realno je da se plasiramo u drugi krug Europskog prvenstva. To neće biti lako, ali to nam je cilj. Vjerujem da to možemo i moramo pogotovo jer ćemo nastupati pred svojim navijačima. A dalje, kako bude. Važno je kakav bude ždrijeb, a koliko znam mi ćemo biti u prvoj jakosnoj skupini, pa bi u prvom krugu mogli izbjeći najjače reprezentacije. Osim znanja, i sreća će odigrati svoje. U svakom slučaju veliki sam optimist – kazao je na kraju razgovora uvijek susretljivi Mato Stanković, izbornik s kojim hrvatska nogometna reprezentacija može napraviti puno. A o tome će se još puno pričati i pisati. U to uopće ne sumnjamo.

Osobni karton

Mato Stanković rođen je 28. rujna 1970. u Dubrovniku. Inače, rodom je i odrastao je u Ćilipima. Oženjen je suprugom Dijanom, a ima i sedmogodišnjeg Šimu. I prinova je na putu, krajem prosinca Šime bi trebao dobiti bracu ili seku. Mate je aktivno igrao nogomet u Konavljaninu i Jadranu iz Supetra, a nakon toga se prebacio na mali nogomet. S MNK Split je osvojio naslov prvaka Hrvatske kao igrač. Nakon toga je još pet puta kao trener Splita, a kasnije Split Gašperova i Brodosplit Inženjeringa osvajao prvenstvo i još toliko puta kup. Osvojio je Afrički kup 2008. godine s Libijom, a s njima je još dvaput osvajao Arapski kup i to 2007. i 2008. godine. Svakako najveći uspjeh ostvario je plasmanom Libije na Svjetsko prvenstvo gdje su na kraju bili 12.

Zadar bi bio odličan domaćin

U jednom trenutku se pričalo kako bi jedan od domaćina Europskog prvenstva pored Zagreba i Splita mogao biti i Zadar, ali se to na kraju pokazalo kao dezinformacija.
– Obožavam Zadar, puno sam puta boravio u njemu. Uostalom imam i puno prijatelja iz Zadra s kojima sam studirao. Znam također da je u Zadru velika popularnost kako velikog nogometa, tako i malog. Posljednji put sam u Zadru bio na prvenstvenoj utakmici Zadra i Istre koju je Zadar dobio. Jedan od razloga bio je i taj što je tada na klupi Istre sjedio moj veliki prijatelj Robert Jarni. Bio sam i u Dvorani Krešimira Ćosića na Dvoranskom prvenstvu Hrvatske i vidio kakvi su Zadrani domaćini. Siguran sam da bi takvi bili i u slučaju da je reprezentacija Hrvatske nastupala u Zadru na Europskom prvenstvu. Žao mi je što to nije tako i nadam se da će u budućnosti Zadar ugostiti Malonogometnu reprezentaciju Hrvatske.