ZD DNEVNIK Ipak kuhano vino i kobasice!

Lijepo je svakodnevno divit se Donatu, rivi, ma “kamenu svakom što vječan je tu”. Osjetiti šušur Kalelarge, proći ulicama grada…
A kad zima pokuca na vrata, Poluotok se od mravinjaka pretvara u grad duhova. Pogotovo u večernjim satima. Rekao je nedavno jedan, ako se srušiš na Kalelargi oko sedam navečer, tek će te ujutro škovacin primijetiti.
Nedostatak sadržaja, nedostatak novca, kriza duha i prijateljstva… Svake zime kao da nas ponovno obuzmu.
Tužno je proći praznim Narodnim trgom na kojem se, umjesto znanih i neznanih zadarskih lica, samo bor pravi važan.
A ako nema ljudi, nema ni potrošača pa i obrtnici na Poluotoku, koji ljeti trljaju ruke od sreće zbog puno posla, zimi trljaju ruke samo zbog hladnoće, a zapravo se s rukama uglavnom hvataju za glavu. Egzistencija je upitna njima, a i onima što ostaju kod kuće i zbrajaju račune, umjesto da izađu vani i u druženju malo zaborave na probleme. Nije to da smo svi teški materijalisti pa bez novca ne možemo uživati u blagdanskom ugođaju, već se teško veseliti kad ne znate hoćete li sutra moći donijeti kruh na stol.
Ali, ako im damo besplatno parkiranje, jeftinije piće i hranu te popuste na kupovinu, možda dođu u grad, okrene se novac pa se za svih malo okrene i sreća. Tako se razmišljalo kad je nastao projekt gradske uprave, trgovaca i ugostitelja Đir po gradu. Već treću godinu zaredom Đir pokušava promijeniti tu sjetnu stranu Poluotoka.
Klizanje, koncerti, animacija za djecu i dobra spiza zaista bi mogli vratiti zimski šušur u grad. Iako je prije tri godine Zvonimir Vrančić, tada gradonačelnik, rekao da kobasice, senf i kuhano vino nisu za mediteranske trgove, ove godine su ipak uključeni u ponudu na Forumu u šatoru s klizalištem (iako ni klizanje nikad nije bilo tipično mediteranski sport). Svaka čast srdelama i bevandi, ali možda baš mirisi kotlovine, klinčića i cimeta izvuku ljude iz kuće i pomognu Zadru i tijekom zime živjeti.