Liječnica stradalog: On je bio naša maskota, svi smo ga znali i voljeli!

Nesreća se dogodila 23. lipnja 2007. godine i to ispred kućnog praga optuženog. Autom je išao u “rikverc” kako bi ušao u dvorište te je zadnjim dijelom udario Bruna Semenčića koji je pao na tlo i udario glavom. Umro je nakon 15-tak dana u bolnici. Kao uzrok smrti navodi se upala pluća

Sjećam ga se još iz djetinjstva. Liječio ga je moj otac prije umirovljenja, a kada sam ja preuzela ordinaciju bio je moj pacijent. U Novalji su ga svi poznavali. Bio je naša maskota i svi su ga voljeli. Ljudi su ga često častili. Plaćali mu kavice, ali volio je i popiti. Ponekad i čašicu više – ispričala je jučer na Općinskom sudu u Zadru pred Sudskim vijećem Željka Đerđa, liječnica iz Novalje Mariella Pehovac.
Riječ je o sudskom postupku koji se vodi protiv Danijela Ropuša iz Novalje na otoku Pagu koji je optužen da je skrivio smrt svog sumještanina Bruna Semenčića 23. lipnja 2007.godine kada je on imao 50-tak godina.
Udario ga autom kada je ulazio u svoje dvorište
Prema optužnom prijedlogu kojeg u ovom slučaju zastupa zamjenica općinske državne odvjetnice, Branka Rukavina – nesreća se dogodila tog kobnog lipanjskog dana oko 10.30 sati na Krešimirovoj obali u Novalji. Danijel Ropuš svojim je autom išao u “rikverc” kako bi ušao u dvorište svoje obiteljske kuće te je zadnjim dijelom auta udario u Bruna Semenčića koji se u tom trenutku našao na ulazu u dvorište. Srušio ga je na tlo pri čemu je Semenčić udario glavom te je završio u zadarskoj Općoj bolnici gdje je nakon 15-tak dana umro. Kako se moglo čuti na raspravi u njegovom se “papirima” kao uzrok smrti navodi – upala pluća.
Upravo zbog toga u ulozi svjedokinje jučer je saslušana njegova obiteljska liječnica koja je stradalog Semenčića opisala kao dementnu osobu s psiho-motoričkim poremećajem, a kretao se otežano uz pomoć štaka. Komunicirao je na razini djeteta predškolske dobi. Nije bolovao od nekih kroničnih bolesti.
Često je znao padati pa bi ga liječnica šivala
– Zbog otežanog kretanja često je padao. Prosječno i po desetak puta godišnje bi znao padati i najčešće bi ozljedio glavu jer bi zbog svog stanja padao prema naprijed. Ja bih ga “sašila”, a onda bih ga vozila u zadarsku Opću bolnicu na daljnju obradu. I toga dana kada se dogodila nesreća, on je zapravo pobjegao od kuće. Nije smio izaći jer je bio bolestan, imao je temperaturu čak smo mu dan ranije kući davali infuziju – prisjetila se dr. Pehovac.
Svjedočio je i dr. Jakov Mihanović koji je toga dana u zadarskoj Općoj bolnici bio dežuran. Naglasio je kako se lika i izgleda pacijenta ne može sjetiti. Potvrdio je kako je uzrok smrti obostrana upala pluća te je odgovorio kako ne zna zbog čega nije rađena obdukcija iako je pri dolasku u bolnicu naznačeno kako je riječ o pješaku koji je oboren u prometnoj nesreći.
Optuženi Danijel Ropuš pak, ostao je pri svojoj obrani koju je iznosio na prethodnoj raspravi. Ponovio je kako se ne osjeća krivim te da je poznavao Bruna Semenčića.
Nakon nesreće optuženi ga posjetio u bolnici
– Živio je 200-tinjak metara od moje kuće. Kad sam ga vidio sjedio je na zidu moje ograde ispred kuće. Gledajući iz auta unazad, sjedio je s moje lijeve strane. Koliko znam prije ove nesreće bio je dva mjeseca bolestan i nije izlazio iz kuće. On je inače, cijeli život bio bolestan. Nakon nesreće išao sam ga u bolnicu vidjeti. Bio je pri svijesti. Nisam s njim razgovarao jer je s njim i inače bilo teško komunicirati, teško je govorio. I da mi je nešto rekao ne znam bih li ga razumio, ali osjećao sam potrebu da ga odem vidjeti – pojasnio je optuženi Ropuš.
Suđenje se nastavlja.