Vjetar u jedrima

Ako još niste, svakako pođite u Gradsku ložu i razgledajte izložbu pod naslovom Olimpijska bajka Šime Fantele i Igora Marenića. Izložba je postavljena u organizaciji Narodnoga muzeja (autorica postava Nevena Štokić, kustosica Galerija umjetnina) i svojim sadržajem primarno oslikava likove i djela Šime Fantele i Igora Marenića (JK Sv. Krševan, klasa 470), sadašnjih olimpijskih pobjednika, svjetskih prvaka i europskih doprvaka. Ali, izložba kao takva značajno nadilazi natjecateljski jedriličarski kontekst i s mnogih aspekata otkriva nam blisko Šimino i Igorovo okružje, poziciju i značenje njihovih obitelji u vremenu od kad su prvi put na prvom treningu sjeli u jedrilicu, do današnjega dana. Promatrajući izloške dobit ćemo i potvrde starih, te neke nove spoznaje. U konačnici posve će nam se razotkriti koliko je u vrhunskom sportu bitno biti dosljedan, ustrajan, entuzijastičan i motiviran da bi se od početne točke došlo do Olimpa. U pothvatu Šime Fantele i Igora Marenića (dvojca koji je sveudilj jedreći svjetskim morima, natječući se i pobjeđujući uspio ostvariti i akademsko obrazovanje) imamo zorni primjer brižno stvorenog i njegovanog kontinuiteta sigurnog, punog samopouzdanja, praćenja svake uporišne točke u projektu. Nevelika družina, od idejnoga tvorca Ede Fantele, preko obiju obitelji, subjekata koji su ovako ili onako podupirali projekt, u nešto više od jednog i pol desetljeća ostvarila je nešto što je na početku, iskreno, samo rijetkima izgledalo ostvarivo. Sjaj zlatne olimpijske medalje, na koncu, prekrio je svekoliku žrtvu podnošenu iz godine u godinu, cijelo jedno desetljeće i još polovicu drugoga.
Ovdje je bitno reći da je jedrenje u Zadru, ima tomu tridesetak godina, snažno ušlo u ključnu razvojnu fazu nakon što se JK Uskok preselio na Vitrenjak. Tijekom godina stasavali su novi naraštaji, a Grad Zadar i drugi subjekti pomogli su podizati novu infrastrukturu dostojnu sjajne organizacije svjetskih i europskih prvenstava. Nastanak JK Sv. Krševan donio je kvalitetu više pa je Zadar znao imati i po nekoliko jedriličarskih olimpijaca u pojedinim ciklusima. Baš na primjeru zadarskoga jedrenja možemo veoma lako uočiti ono što je neizostavno u ostvarivanju visokih sportskih postignuća. Infrastruktura, ljudi (struka i vodstvo) koji znaju što će raditi i koji znaju što rade, te visoko motivirani sportaši. Korak po korak (ili, regatu po regatu) natjecateljsko jedrenje se afirmiralo i etabliralo kao trofejni zadarski sport. U usporedbi s košarkom koja je prije devet godina dobila fantastičnu infrastrukturu i novca se za nju uvijek nađe, ali je negdje putem izgubila one ljude koji i znaju i mogu pa iz igračke baze nikako ne uspijeva stvoriti niti višu srednju klasu za tržište, jedrenje je nekoliko kopalja iznad.
Drugim riječima, danas je jedrenje u Zadru došlo do točke kad mu je kao cjelini nužno potreban novi projekt. Takav projekt čiji će sadržaj pomoći da se jedrenje jednom zauvijek u gradu na prelijepoj morskoj obali proširi i dodatno učvrsti u osnovnim i u srednjim školama. Odatle jedrenje treba dobiti buduće šime i igore. Jer, jednom će i Fantela i Marenić, kao i Cupać, Kostov, Ninčević, Župan… prestati jedriti. Ali, Zadar kao cjelina treba napraviti sve da bi i budućim olimpijskim pobjednicima (zašto ne!?) već danas omogućio povoljan vjetar u jedrima. Svima koji u jedrenju već jesu i koji će sutra u jedrenje ući, Fantela i Marenić idoli su. Stvarni, sa zlatnim medaljama i lovorom ovjenčani.
Zadar je na moru. Zadar ima sjajne klubove. Zadar ima vrsne stručnjake. Zadar ima ljude koji u jedrenju mogu doslovce sve. Zadar ima dovoljno mladosti. Zadar ima nešto što bi mnogi u svijetu, vjerujte, plaćali suhim zlatom. Za još bolje jedriličarsko sutra Zadar treba samo malo mudrosti. I odvažnosti barem onoliko koliko su odvažnosti imali Šime i Igor kad su prvi put sjeli u jedrilicu…
* U ovoj je kolumni nedavno bilo objavljeno kako Zadar treba razmisliti o Muzeju sporta. U nabrajanju pojedinaca koji su više ili manje prikupljali građu iz zadarske sportske povijesti, slučajno sam previdio ime Bernarda Kotlara. On, naime, posjeduje dosta građe iz košarkaške prošlosti. Ujedno, hvala mu na svesrdnoj i nesebičnoj suradnji u pripremi svečanosti proglašenja najboljih sportaša. Za taj događaj Bernard Kotlar ustupio je Zadarskom listu niz fotografija pokojnoga Leonarda Baila čije ime nosi jedna od dviju (druga je Nagrada Mile Filipi) utemeljenih nagrada.