Punokrvni rock’n’roll bi ipak trebao biti uključen u struju

Goran Bare i Majke svirali su unplugged u Arsenalu u petak navečer. Unatoč relativno visokoj cijeni ulaznice (80 kuna u pretprodaji, 100 na dan koncerta) Arsenal je bio pun jer – Majke su Majke, a i ne vidimo ih toliko često u našem gradu kao neke druge izvođače koji su već izlizali pozornice zadarskih klubova učestalim nastupima.
Počeli su svirati nešto prije 22.30, što je isto svojevrsno čudo za zadarske prilike budući ovdje svirke rijetko počinju prije ponoći. Međutim, publika je ovaj put ozbiljno shvatila poziv u kojem je stajalo da koncert počinje u 22 sata, a nije odmoglo niti piće dobrodošlice koje su dobili svi koji su u Arsenal stigli prije 21 sat.
Unplugged koncert koji smo imali priliku čuti dio je turneje “Teške boje” i jedan je od posljednjih budući je bend u studiju i snima novi album, nakon čega slijedi i promotivna turneja.
Bare i barska stolica
Upravo sa istoimenog albuma je i većina pjesama koje smo u petak čuli, ali bili su tu i neizostavni hitovi koji su obilježili karijeru najpopularnijeg rock benda u Hrvatskoj.
Kad je u pitanju Goran Bare, pri svakom njegovom nastupu teško se oteti dojmu da bi mu mogao biti jedan od posljednjih – ispijeno lice, mršavo tijelo, teške kretnje i na trenutke nerazumljive riječi… I onda svaki, ali baš svaki put iznenadi energijom koja zavlada prostorom u kojem nastupa, ma koliko taj prostor mali ili veliki bio. U petak se popeo na barsku stolicu za koju je bilo predviđeno, ne biste vjerovali, da na njoj po potrebi sjedi tijekom ovog, po unplugged tipu, “mirnijeg” koncerta. I to ne u finišu, na bisu, nego već na prvih nekoliko pjesama. Bare na barskoj stolici. Stoji. Pa siđe. Pa se opet popne. Koncert i cirkus, sve u cijeni jedne ulaznice.
Ali to nije bilo sve. Naginjanje i ispijanje boce vina (dobro, ne cijele, podijelio je s klavijaturistom), kretanje na koljenima, silaženje u publiku… Jedan, jedini i neponovljivi Bare. Spomenimo i to da je odlično otpjevao sve pjesme, pa nek’ nam poživi još dugo.
Kako su Mujo i Haso tražili žuto
Što se tiče cjelokupnog koncerta, bio je dobar. Unplugged je i inače zamišljen kao tip koncerta na kojem publika u intimnijoj atmosferi sjedi, a jedina “struja” je ona koja puni razglas, iako je i to na nekim koncertima isključeno.
Međutim, publika u Arsenalu bila je preraspoložena da bi mirno stajala, a kamoli sjedila.
Pjesme koje znamo bend je izveo u nekakvoj “slow” verziji pa se većinu vremena moglo tek ljuljati s lijeva na desno, ali bilo je “mjesta” i za skakanje. Malo, ali ga je bilo.
– Pitali su me nekidan na jednom vašem radiju kakva je veza između mene i Zadra, pa sam im zapjevao onu od onog tuduma Bregovića ‘Ima jedna tajna veza…’, kazao je Bare i pokupio pljesak.
Pričao je i vic o tome kako su Mujo i Haso išli preko brda jer su vidjeli nešto žuto, a ispostavilo se da je to žuto samo žuta boja koju je neki slikar naslikao. Za umrijeti od smijeha, barem kada to priča Bare.
U ponoć i deset bend je mahnuo publici, Bare je rekao “laku noć” i pokupili su se s pozornice. U ponoć i trinaest svirali su bis, standardno najbolji dio koncerta. Pjesmama “Mene ne zanima”, “Put ka sreći” i Barin “Baretov blues”, kako bismo mi rekli, završili su koncert i vjerojatno ćemo ih u Zadru sljedeći put vidjeti kada zgotove album i dođu s novim pjesmama.