Saborski kviz

Ako su izbori praznik demokracije, onda je aktualno prijepodne u Saboru bilo spuštanje zastave demokratske odgovornosti na pola koplja. Tek što je pao zastor lokalnih izbora, politička elita okupljena u Saboru još uvijek je ostala pod dubokim dojmom sveopćega zadovoljstva izbornim rezultatima pa umjesto da su izbornu epizodu u većoj mjeri ostavili iza sebe okrećući se konačno gospodarskim problemima i recesiji kojoj još nitko nije do kraja definirao razmjere i trajanje, svi su se zdušno prijavili na saborski kviz (ne)znanja, pokazujući tako neodgovornost i nekorektnost prema onima koji su izašli na lokalne izbore očekujući od njih prije svega odgovornost i viziju za boljitak njihovih sredina.
Tragikomičnih činova u saborskim dramama bilo je i do sada, no u trenutačno teškim gospodarskim okolnostima postizborno prepucavanje vladajućih i oporbe u najmanju ruku nije primjereno i vrijeđa zdravu pamet građana, onih istih koji su ih lansirali na visoku i odgovornu poziciju.
S obzirom da je u nekoliko većih gradova preostao i drugi izborni krug, odlučili su ga počasno trčati i sabornici te su zaboravljaući da se nalaze na dostojanstvenom mjestu kao što je Sabor, razinu komunikacije spustili na uličnu parlaonicu.
Iako je to teško logički razumljivo, iz ove su izborne bitke, sudeći prema njihovim ocjenama i HDZ i SDP kao dva najveća politička rivala, izašli kao pobjednici. Na takve se istupe “na prvu loptu” samo može nasmijati, no kada se bolje razmisli nikakve drugačije izjave se nisu ni mogle očekivati. Ipak saborski kviz nije razotkrio to sveopće zadovoljstvo nego suprotno, gorčinu SDP-ovih ispitivača i isprovociranost premijera Sanadera koji je uhvaćen u blic kviz davao neprimjerene odgovore umjesto da se kao samoproglašeni izborni pobjednik, s njemu svojstvenim stilom, samouvjereno pripremio na one teme kojima se odmah poslije izbora trebalo okrenuti.
Štoviše, ispitivanje SDP-ovaca o školarinama, invalidninama, potrošačkoj košarici, participacijama, nezaposlenosti, cijeni plina i struje, vanjskom dugu pa i o tome kako posluju Hrvatske pošte, Sanader je kao mudar političar trebao predvidjeti jer je to i dalje karta na koju može igrati najveća oporbena stranka. No, umjesto pripremljenih konciznih odgovora premijer se nadmoćno pozvao na rezultate izbora pa je čak igrajući i na duhovitost pozvao u pomoć svoga “glasnogovornika” za takva pitanja Milorada Bibića Mosora.
S druge strane, s pljuskom pripremljenih pitanja za koja su znali da premijer na njih neće dati odlučan odgovor, SDP-ovci nisu samo razotkrili premijera nego i svoje nezadovoljstvo proizašlo iz činjenice da niti u situaciji kada je teška gospodarska situacija politički išla njima na ruku nisu uspjeli na lokalnoj razini uzdrmati HDZ. Zato premijer nije odolio da im “posoli” izborne rane.
Isto tako glavni grad koji je utvrda SDP-a, HDZ bi rado htio imati i ne može sakriti kako činjenica zagrebačkog poraza ipak boli.
Tako se ono prethodno isticano sveprisutno zadovoljstvo izbornim rezultatima otkriva kao politički korisna laž.
Lokalni su izbori, zanju to svi kvizofili u Saboru, zapravo test za one parlamentarene pa se zato na njih i prelio niz “visokih” tema i niskih udaraca.