Nedostatak mladih igrača veći je neuspjeh od Druge lige

U prvenstvo se ušlo bez prethodno odrađenih priprema, a igrači sezonu i trenera (Igor Nikolić op.a.) nisu shvatili ozbiljno. Nadalje, nisu išli na gostovanja, nisu dolazili na treninge, dok je raspored u prvih sedam Nikolićevih kola bio iznimno težak. Igrači svoj dio zadatka nisu odradili na očekivanoj razini

U prosincu  prošle godine Romano Perinović vratio se na klupu Zadra kako bi u proljetnom dijelu Prve hrvatske rukometne  lige pokušao izvući klub iz  Mocira iz nimalo zavidne situacije. Zadrani su u 12 utakmica utržili samo četiri boda,  iz kola u kolo zapadali su u  dublju krizu, te je bilo očito da  im treba pozitivan šok. Treći  ovosezonski trener “plavih”,  nasljednik Igora Nikolića, odnosno Miroslava Čačića, sa  sobom je donio mnoge promjene: intenzivirao je rad na  treninzima i njihov broj, vratio je samopouzdanje posrnulom sastavu, u 14. utakmica  koliko je bio na mjestu prvog  trenera prikupio je 15 novih  bodova, no to na kraju nije  bilo dovoljno. Zadar je u posljednjoj ovosezonskoj utakmici u Županji ispustio i posljednju priliku za osiguranje  ostanka. Kako je došlo do  ispadanja Kluba u Drugu ligu  i kakva je budućnost pred  njim, neke su od tema koje  smo pretresli s nekad proslavljenim vratarom, a danas  strategom svjesnim brojnih  problema s kojima je suočen  RK Zadar.
Gdje je puklo?
Kako ocjenjujete učinak  Zadra od dolaska na mjesto  prvog trenera?
– Od kada sam na klupi  osvojili smo 15, a u proljetnom dijelu prvenstva u 13 kola  – 13 bodova. Smatram da je to  zadovoljavajući učinak, posebno ako uzmemo u obzir da  smo na raspolaganju imali  praktički šest-sedam igrača,  od kojih je Ivan Mijolović,  jedan od nositelja igre, za sve  to vrijeme s momčadi odradio  svega pet treninga. Kada sve  zbrojimo i izoliramo učinak u  nastavku prvenstva možemo  biti zadovoljni, no, on nam  nažalost nije bio dovoljan za  ostanak u ligi.
Je li Zadar priliku za ostanak ispustio u posljednjem  kolu u Županji ili mnogo ranije?
– Prilika za ostanak ispuštena je prije odlaska u Županju.  Tamo smo trebali pobjedu s  pet ili više golova razlike, a i  da nije bilo tako: da nam je  trebala samo minimalna pobjeda, svjesni smo da bi nam i u  tom slučaju šanse bile minimalne. Zadar je ispao iz lige  najviše zbog loših rezultata u  jesenskom dijelu, kada je u 12  odigranih utakmica uspio prikupiti samo četiri boda, a zatim i zbog ispuštena dva boda  u Ivancu u nastavku prvenstva. Tu smo utakmicu morali  dobiti i smatram je ona objektivno jedini pravi kiks moje  momčadi u proteklih 13 kola.  Sve ostale gostujuće utakmice  bile su izuzetno teške i kod  suparnika koji su također bili  pod imperativom. Pod gubitke bih upisao i domaću utakmicu s Kaštelima, no tada smo  bili primorani igrati bez Šime  Humbolta i Domagoja Suraća  i radilo se o prvom dvoboju  nakon stanke u prvenstvu. Nedovoljan broj pripremnih  utakmica i kratak jednomjesečni ciklus uigravanja još su  neki od objektivnih razloga za  gubitak utakmice 14. kola, tako da nju ne bih nazvao “kiksom”.
Dojam je da ste nakon posrtaja u Ivancu u 18. kolu sva  preostala gostovanja odradili  po istom obrascu: držali bi se  dobro većim dijelom utakmice, a onda posustajali u završnicama.
– Da. Sve naše gostujuće  utakmice nakon Ivanca su bile  takve, od prve do posljednje.  Nekoliko je razloga za to, a  prvi je onaj koji sam već spominjao, koji se odnosi na mali  broj raspoloživih igrača. Kada  šest ili sedam igrača igra svih  60 minuta, a ključni igrači na  vanjskim pozicijama ujedno  imaju ključne i najteže uloge u  obrani, onda se oni maksimalno troše. Svaki njihov izlazak iz igre, makar se radilo o  predahu od dvije do maksimalno pet minuta, bio je  poguban za igru i rezultat.  Pokušali smo dozirati njihovu  minutažu, no to bi onda rezultiralo gubitkom prednosti.  U takvim situacijama domaća  momčad dobije krila i podršku publike, pa se kasnije  jako teško vratiti u utakmicu.  Jedan od razloga jest i podatak da današnji nositelji  igre nisu previše participirali u  prijašnjim sezonama, počevši  od kapetana Jeraka pa nadalje. Zbog toga u ključnim  trenucima nisu donosili najbolje odluke za momčad, nisu  bili svjesni da su oni sada  nositelji, već bi se prepuštali  stihiji.
Koliku ulogu je igrao pritisak? Naime, svaka od 13  posljednjih utakmica za vas je  bila potencijalno kvalifikacijska.
– Izuzmemo li početak drugog dijela prvenstva, moram  priznati da nisam previše osjećao pritisak kod igrača. Nakon pobjeda nad Osijekom i  Brodom on je potpuno nestao  i ne smatram ga razlogom za  neuspjeh na gostujućim utakmicama. Rekao bih da se prije  radilo o strahu od pobjede.  Konkretno u Ivancu, igrači  kao da su se prepali sedmog  uzastopnog osvojenog boda.  Da je bilo drugačije, tada bismo situaciju okrenuli u svoju  korist: stekli bismo prednost u  odnosu na konkurente sa  začelja i mogli kudikamo rasterećenije odigrati nadolazeće utakmice.
Gdje se najviše griješilo u  jesenskom dijelu, kada je Zadar prikupio samo šest bodova iz 13 utakmica?
– U prvenstvo se ušlo bez  prethodno odrađenih priprema, a igrači sezonu i trenera  (Igor Nikolić op.a.) nisu shvatili ozbiljno. Nadalje, nisu  išli na gostovanja, nisu dolazili  na treninge, dok je raspored u  prvih sedam Nikolićevih kola  bio iznimno težak. Igrači svoj  dio zadatka nisu odradili na  očekivanoj razini. Propustom  u tom dijelu smatram jedino  domaću utakmicu s  Ivančicom. Kada je na klupu  došao Miroslav Čačić  momčad se kompletirala: stigao je Ivan Lukežić na lijevi  krilo i Ivan Mijolović na vanjsku poziciju, počelo se ozbiljnije raditi, no dogodila su  se tri velika kiksa To su bili:  remi s Crikvenicom te porazi  od Umaga i Županje. Sa sastavom koji je Zadar imao u  tom trenutku ti se bodovi nisu  smjeli izgubiti. Tri spomenute  utakmice bile su ključ svega.
Veliki i najveći  problemi
U najavi proljetnog dijela  sezone spominjali ste da ćete  računati i na mlađe igrače, no  oni se u nastavku nisu pretjerano naigrali.
– Imperativ rezultata s jedne je strane značajno utjecao  na njihovu minutažu, a s druge, pokazalo se da su naši  mlađi igrači još uvijek daleko  od forme koja bi im omogućila da ravnopravno konkuriraju u Prvoj ligi. Kada sam  dolazio na klupu smatrao sam  da će moći dobiti veću priliku,  no kasnije se pokazalo drugačije. Lovre Klasanović i Matija Merhar ulazili su “na kapaljku”, no na njih, kao i na  ostatak mlađih igrača, nisam  mogao računati zbog nedovoljno kvalitetnog angažmana  u obrani. Oni trebaju shvatiti  da se prvenstveno obranom  zaslužuje mjesto u prvih sedam. Da su u obrambenom  dijelu mogli doprinijeti sa  10-ak minuta po utakmici, jednaku šansu bi sigurno dobili i  u napadu.
Uoči odlaska u Županju,  dakle i prije ispadanja u Drugu ligu, spominjali ste potencijalne rezove igračkog kadra i preustroj kluba. Možete  li detaljnije elaborirati o kojim se potezima radi.
– Smatram da je najprije  potrebno analizirati rad omladinskog pogona. Naime, imamo golem problem u rupama  između generacija. Ove sezone nam je prvo lijevo krilo  igrao Tomislav Zelić – čovjek  koji je ponovno počeo trenirati da bi izgubio pet kilograma, a na kraju smo trebali njegove usluge. Isto tako  imamo probleme i na drugim  pozicijama. Na desnom krilu  je Humbolt koji je u trećem  desetljeću, a prave zamjene,  drugog kvalitetnog ljevaka nemamo. Slična je situacijama i  na vanjskim pozicijama: s Jerakom, Brkljačom i Pešom –  članovima 1984. generacije,  koja je bila posljednja kvalitetna. Klub se stoga mora  zapitati zašto nema mlađih  igrača, kako se radi u omladinskom pogonu i tko radi u  njemu. Bez toga, budućnost  kluba je nikakva. Što se igrača  tiče, ove je sezone bilo evidentno da ne mogu svi podnijeti zahtjeve Prve lige.
O kojim je igračima riječ?
– Za klub ne bi bilo dobro da  se isključivo na iste igrače  oslanjamo i sljedeće godine.  Oni su maksimalno korektno  odradili svoje obveze, na  čemu im mogu čestitati, no  ako želimo stvoriti zdravu  momčad, momčad koja će  imati želju za napredovanjem,  onda moramo dovesti tri do  četiri mlada igrača koji će biti  voljni trenirati i koji će na  koncu i igrati. Dovesti jer toliko kvalitetnih vlastitih igrača  trenutačno nemamo. Istovremeno, stariji i iskusniji igrači o  kojima sam pričao bi trebali  biti potpora mlađima, a ne da  bude obrnuto, da ponovno  igraju 55 ili svih 60 minuta. U  razdoblju od godine ili dvije  dana tako bismo izašli na pravi put. Na to sam mislio kada  sam govorio o promjenama u  igračkom kadru, a ne na drastične rezove.
Što je veći neuspjeh: ispadanje u Drugu ligu ili problem s nedostatkom kvalitetnih mlađih igrača o kojem ste  upravo govorili?
– Nedostatak mlađih igrača  svakako je veći neuspjeh, a još  bih dodao i da je neuspjeh što  su Jerak, Brkljača, Surać, Zelić… bili igrački zreliji sa 17, 18  godina, nego su to danas. Dovođenja različitih igrača sa  strane u proteklih osam ili  devet godina dovelo je do toga  da su domaći igrači izgubili na  kvaliteti i sigurnosti. To je  također jedan od najvećih  neuspjeha Kluba koji je po  spomenutom pitanju trenutačno na dnu. Sreća da imamo  još nekoliko iskusnijih igrača  na koje se možemo osloniti  dogodine, no svjesni smo da  to neće još dugo trajati. Moramo početi stvarati kvalitetne igrače.

I dalje za kormilom

Ostajete li i dogodine na mjestu prvog trenera?
– Ostajem, a motiv će mi biti da u bliskoj budućnosti stvorimo  momčad koja će se ravnopravno nositi s većinom sastava iz  Hrvatske.

Naj, naj

Koja pozicija je Zadru nedostajala ove sezone?
– Najviše su nam nedostajali  vratar i oba krila.
Najbolja i najlošija utakmica u  proteklih 13 kola?
– Najbolje smo odigrali u Mocirama protiv Broda, Osijeka i  Đakova. Te tri utakmice u nizu bile  su zaista dobre i označile su vrhunac naše forme, međutim, nakon njih smo počeli padati. S druge strane, loše smo odigrali kod  kuće protiv Preloga, a najviše podbacili u Crikvenici gdje smo imali  jako lošu obranu, primili smo previše golova u prvom poluvremenu,  a u drugom promašili previše zicera te dopustili protivniku da nas  lakoćom iskontrira. Krivci nisu bili  suci, već isključivo mi sami.

Biograd i Arbanasi

Suradnja s Biogradom i Arbanasima?
– Od mog dolaska na klupu Zadra pojačali smo suradnju s  rukometnim klubovima Arbanasi i Biograd. Smatram da je za dobrobit  zadarskog i županijskog rukometa ona neminovna i u budućnosti. Nije  tajna da ozbiljno razmišljamo o dovođenju jednog ili dva perspektivna  igrača iz Arbanasa, no najprije moramo sjesti i dogovoriti uvjete s  odgovornim ljudima u njihovom klubu.

Povratak (ne)će ovisiti o pojačanjima

Perinović je istaknuo da je cilj njegovog kluba što brži povratak u Prvu  ligu, što bi značilo već sljedeće godine. No tako se ponovno aktualizira  pitanje igračkog kadra. Pod pretpostavkom da svi iskusniji igrači ostanu  na okupu (dio njih ne potpiše vjernost novom prvoligašu Biogradu), Zadar  će istovremeno morati voditi računa i o snazi Hrvatskog dragovoljca i  Metkovića 1963, sastava koji će izgledno biti među najvećim favoritima  za osvajanje prvog mjesta – jedinog koje vodi u viši rang. Stoga, pojačaju  li se konkurenti, velika je vjerojatnost da će isto napraviti i u Mocirama.