Batistuta Gabrijele…

TKO IMA PRAVO NEKAŽNJENO STVARATI NERED?
Svake godine u ovo doba u informativnim emisijama gledamo razularenu mladež, mladež koja završava srednju školu i sada po nekim neobičnim pravilima sebi daje slobodu da divlja po urbanim središtima i pravi nered. Netko će sada reći da sam ja čangrizavi starac kojem sve smeta, ali će samo djelomično biti u pravu. Starac ipak još nisam, čangrizav jesam, ali ne pretjerano, a smeta mi samo eksplicitni nered, što ove tzv. ludijade i jesu.
Kao i uvijek kada se rade ovakve reportaže, mikrofon se gura pod nos onim najglasnijima, a oni kao da su na to jedva čekali i onda onako znojni i prljavi urlaju i deru se promuklim, divljim glasovima i sve je to jako neugodno i gadljivo. Nikako ne mogu razumijeti i taj odvratni običaj posipanja brašnom, a to očigledno rade oni kojima je u životu jako dobro kada mogu tako bacati hranu, umjesto da se ugledaju na svoje vršnjake iz Rijeke koji su za svoje novce kupili brašno i darovali ga Crvenom križu. Da, ali dalek je put od Rijeke do Zagreba.
ODLIČNA EMISIJA U OČAJNOM TERMINU
Prošlog smo tjedna imali priliku gledati još jedan u nizu odličnih HRT-ovih dokumentaraca, a radilo se o portretu Luke Paljetka. Upravo je zanimljivo kako je ova emisija dobro napravljena i kako je ovaj ugledni umjetnik odlično prikazan sa svim svojim talentima i dostignućima. Saznali smo da je neko vrijeme (pre)živio i u našem gradu, čime se sve bavio i kako je unaprijedio kulturni život, ali je mene osobno najviše dojmila mirnoća i odmjerenost kojom je iznosio detalje iz svoga života. Većina pohvala ide na račun HTV-a, ali ne i ona vezana uz termin emitiranja. Njihovi urednici kao da se boje da bi dobra emisija mogla djelovati na ljude da postanu bolji i plemenitiji pa su je smjestili u zgodan termin, negdje iza 23 sata, kada većina gledatelja nemirno spava umorna nakon gledanja niza sapunica, političkih emisija i krvavih kriminalističkih serija.
VELIKI USPJEH HRVATSKIH SPORTAŠA
Naši su tenkvandoaši ostvarili veliki uspjeh na svjetskom (ili europskom) prvenstvu, tj. osvojili su čak 6 medalja, što znači da u tom sportu globalno značimo daleko više nego u mnogim drugim, daleko razvikanijim sportovima. I kako je to popraćeno? Tako da prvo ide vijest o tome kako je “tamo neki” brazilski nogometaš za nekoliko desetaka milijuna eura potpisao novi ugovor sa svojim španjolskim klubom, pa onda kako je naš tenisač ispao u prvom kolu “tamo nekog” turnira, pa o tome kako je neki naš igrao zadnjih deset minuta u “tamo nekoj” utakmici njemačke nogometne lige, a tek onda, na kraju da su naši osvojili šest medalja za Hrvatsku.
Pogledao sam i na teletekstu dan nakon njihovog povrata i nisam našao baš ništa. Ali je zato u rubrici sport bilo sve o sportovima u kojima smo važni: o košarci (uh, oprostite, u košarci smo NEKAD bili važni), rukometu, vaterpolu… Pa onda o manje relevantnim sportovima – odbojci, tenisu, stonom tenisu, da bi se završilo s onima u kojima usitinu ne predstavljamo ništa – skijaškim skokovima, Formuli 1, motociklizmu, hokeju na travi, pa čak i bejzbolu. Netko će reći – pa to je bilo jučer. Da ali, primjerice, za skijaške skokove su nam prikazani rezultati još od 11. mjeseca prošle godine i da sada ne nabrajamo više. Što im se taekwondo toliko zamjerio?
OLIĆ PROMAŠIO PENAL. PA ŠTO ONDA?
Konačno je završila nogometna Liga prvaka, natjecanje u kojem se dvadesetak najbogatijih europskih klubova bori za titulu najboljeg, eksponirajući pritom svoje enormno plaćene igrače. S obzirom na to da naš prvak već godinama služi samo za sprdnju, mi, naravno, nemamo svog predstavnika pa nesretnici koji se zbog toga osjećaju uskraćeni postaju veliki navijači španjolskih i engleskih klubova, kao prate ih i svakog utorka ili srijede za njih navijaju. Najgore je ako netko od naših plaćenika uđe u igru zadnjih pet minuta pa naši spikeri padaju u nesvijest od ushićenja i to prikazuju kao veliki uspjeh hrvatskog nogometa.
Ovom se prilikom radilo o Ivici Oliću koji malo igra pa ne igra u tom svom Bayernu, a koji je ušao pred kraj utakmice. Nije, naravno, napravio ništa posebno u tom kratkom vremenu, iako je bio u par dobrih situacija i radi se o kvalitetnom igraču, ali je zato promašio penal zbog kojeg je, među ostalim, Bayern izgubio naslov europskog prvaka. I sada se naši novinari brinu kako će to utjecati na njega na predstojećem Europskom prvenstvu na kojem se od njega očekuje i pokoji gol za hrvatsku reprezentaciju. To pitanje je jako glupo i bezobrazno s obzirom na to da je velika razlika od plaćeničkog igranja za tamo neki klub u Njemačkoj i časti igranja za vlastitu reprezentaciju. Samo neka se on potrudi da dobro igra pa neće biti problema i kada zabije po jedan gol (može i dva) Ircima, Španjolcima i Talijanima sve će ovo brzo zaboraviti.
[email protected]