Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Tranzistorin kontra vukova

Autor: Nedjeljko Jusup & Markan Perušina

22.05.2013. 22:00


Otkad Krstanove ovce čuva tranzistor, vukovi se više ne približavaju, nema štete, nema Ane… Jedno gaj, kaže, stra da će morat plaćati priplatu HRT-u i unoj agenciji Zamp što naplaćuje slušanje pisama i od koje, govoru niki, i precjednik Josipović inkasira za svoja autorska prava


Vragu mu ja sriću dajen. Svaku dobru, men će pobratim Ivan. Ol nevdiš da pokolje i ovo zeru blaga štoj dikod ostalo. Zakolje, rastra, izmrcvari i – nikom ništa.
Kad su čuli o čemen smo počel divanti, pošto su i uni svoje odglasovali, skuplo se oko nas isprid škole dab desetak ljudi.
Neb tolko ni da i na janjetnu zoveš.
Znatel vi ljudi, jaćut njima, da je vuk u una davna, davna vrimena bija čoviku najveći konkurent. Ma kakvi ovo Bilić i Kalmeta. Toj ništa, pičkin dim. Vučnaj bija jači, okoprcniji i spretniji podenovo u lovu, sve dok se čovk nije osvoje na dvi nuge. Ko vidi dalje odma je u pridnosti. El tako?! A kad je još usavršja ruke, vuku više nije bilo spasa. S alaton i oružjen čovk širi svoja naselja i poljoprivrede, drži stoku na otvorenom, siče šume, a livode koristi za ispašu svojijeh ovaca, goveda, prasaca, kunja… Ubija vuka, tamani cile čopore di kod stigne. Sve do istribljenja.
Evo danaske u zapadnijim Europama nema njanci jednoga. U Velikoj Britaniji zadnji vuk ubijen 1743., Danskoj 1772., i Njemačkoj  1904..
E takoj, uskače u rič Tonći Ivanov, zvani Gare. Kad su ga tamo potamanli počeli su drugin naređivat da ga triba štitit. A di ćeš ga štitit neg di ima divljine, a u nas je, fala Bogu, ima svugdi. Milijun i kusur hektara polja u ledni, livode zaresle u redne. Šikara, drača i kupina. Puno gore neg je u svojen libru opisa Jurček Zekanović. Jedina smo divljina u Europi. Sve manje ljudi i blaga, sve više vukova. Ubiješ li ga ne gine ti kazna od destak tisuća kuna. Da desetak, kad je to bilo?! Nikidan je jedan naš lovac platje 50 iljada. Lažu uni Državnog zavoda za zaštitu prirode da u nas živi od 180 do 230 tj. u prosjeku 205 vukova, raspoređenih u 50-ak čopora. Ima ih sigurno trojduplo, množu se stalno i još ih odnikle dovozu.
Je, ja san na svoje oči vidje. Dođe vrtolet, nadliće i kad odabere misto spušte par sivih vukova, prisnažuje Krstan Kujić. Un je ima  priko 500 ovaca i koza, najviše u selu. Puno toga je mora smesti, što zbog vuka, što jer nema maće drčne, a i kob sad dite posla za blagon među vukove. I sam je, veli, ima bliske susrete s vukovin i njijovom svojtom. Kad noćon dol u Gromci zavijaju čovku se krv ledi u žilan. Al saš ti vidti čuda. Ja san in se zimus bije približje i kradomice promatra kako živu. Nećete virovat ma isto kaj i ljudi. Mate i ćaća su glavni. Prvi idu ulovljeno meso, unda starija braća i sestre pa tek mladunci. Kad mladi vuk navrši dvi godne mora ići dalje, na novom području stvorti svoj čopor. Iđe dalje. Nema parenja sa rodbinom, a kamol, nedaj bože, između braće i sestara. Pritom mužjak je taj koji odbija parenje.
Kob reka, ka čeljade, upada Blajo Dujelin. To nisan dosad zna, i sad san malo manje ljut na vuka. Pur je i meni zakla desetak glava blaga.
I tako, divanimo mi, divanimo… Samo o vukovin. O rezultatin izbora i pulitčarin niko ni beside. Taman da ćemo svak svojoj kući na večeru, kad etot malog Ćupe sinovca od kumašna Martina. Trči ki da ga svi vrazi gone. Viče: Ljudi, ljudi, striče Markane… Eno jopet tamo u Slivnici i oko Vinjerca pokolj. Vukovi zaklali 18 ovaca.  Činim se jopet unom Žuniću, Magašu i Srzentiću, što su in u više navrata klali i dosad. Odma zvali unu magistricu Anu Grgas. Eno je prigledava tragove, miri šubleron rane i ugrize.
Ko, el Ana Grgas?! Ma ajde čovče ništa od toga. Unat je od jedne državne službe plaćena da štiti i svituje stočare, dok u slobodno vrime, kaj sudska  vištakinja, surađuje s drugon koja štiti vuka. Sve po unoj vuk sit i ovce na broju. E sad ako čovk nema štalu il tor 200 metara od kuće i  ogradu od 1,20 metara visine oko tora, ako nema pasa tornjaka i ako nije bije uz blago kad je vuk napa, nema pravo na nikakve odštete, govori Krstan. Takoj samo u općini Posedarje u posljednje dvi godne poklano priko 2000 grla domaće stoke. Odšteta: nula bodova. Nikom njanci jedne lipe.
Je, striče Krstane, al ima ništo novo. Na svoje san uši čuja di Ana nuvnarim govori kako vuk nikad nije napa akol pastir uzase ima tranistor.
El, to rekla.
Je ovogami, mali će Ćupo, pokazujuć tri prsta. Trojstvo.
Fala joj di čula i nečula. A ja mislije kakoću legalizirat tor i oko tora, digniti zid, kupti pasa. Da sve bude po peesu. Al sad mi je otvorla oči dala ideju. Samo takvu, bogovsku. Što san mislije potrošt na štalu, zidove i pase ostavt ću u štramcu za još, nedajbože, crnja vrimena. Potrošću samo na tranzistoriće. Al ne sebi neg ovci Zrni zvonarci. Pridvodnici stada. Jedan njoj jedan da u toru sviri dan-noć. Ma što tranzistor, budel tribalo kupću Zrni i unu malu televizijcu, što mje unuk Antša zove tablet. Pa neka uživa i gleda što kod oće Ružu vitrova il Sulejmana kada opet počne.
Jesmo se ismijali, misleć da se Krstan zajebava. Kad štoš ti vidti. Un ujtro zoron ranom pali uno zeru traktorne i ode vrcon u Supernovu. Vraća se za po ure. Ovce čekaju u toru. Zrni stavlja tranzistor oko vrata i navija ga do korica. Tako će odsad svaki božji dan: Ujtro ga stavi i navije, navečer skine.
Sad nemoran ići za njiman. Samo i satiran jedan dan u Ogredicu, drugi u Bunarić, treći u Pilipušu. Satran, zatvorin lazu i iđen u polje za svojin poslon. Otkad ih tranzistor čuva, vukovi se više ne približavaju, nema štete, nema Ane… Bog bogova, zadovoljno trlja ruke Krstan, uvjeren da je za male novce, kaže nit za 100 kuna,  naša šprancu za čuvanje ovaca od napada vukova.
Jedno gaj, kaže, stra da bude mora plaćat pretplatu HRT-u i, ako saznaju inkasatori, unoj agenciji Zamp što naplaćuje slušanje pisama i od koje, govoru niki, i precjednik Josipović inkasira svoj dija za autorska prava. Ma dab ja precjedniku Josipoviću, al ko može podmirti sve une muktaše oko njega. Neb da prodan sve svoje ovce i blago cile Zadarske županije, el tako.