Rukometni narodnjaci

GUŽVA NA BAJAKOVU
Nakon što je prethodno osvanuo na You Tubeu i svim internetskim portalima, naše su tv-kuće u svoje informativne emisije stavile snimak carinika na Bajakovu koji prodaje svoju čast i poštenje za pet posr…h pet eura. A s obzirom da se radi o službenoj osobi u uniformi, time automatski sramoti i svoju, tj, našu domovinu. E sada, reći će netko, mnogi su praveći se velikim domoljubima ovu istu domovinu iskoristili i osramotili na razne druge maštovite načine, ali to je već druga priča o kojoj ja neću pisati jer postoje oni koji su za to plaćeni pa neka rade svoj posao. Ono što me posebno smeta je to što su se takve priče uglavnom vezivale uz istočnobalkanske zemlje gdje se mora potplaćivati sve živo što nosi uniformu i hoda po cesti i uz nju, a sada ispada da nismo ništa bolji i kultiviraniji od njih. Sramota!
“UKUS” JEDNE MISICE
Smeta me kada čovjek ima predrasude pa makar one bile vezane uz misice i manekenke, jer i među njima ima vrlo pametnih i kulturnih (sjetite se samo Marovtice i Rupene). Taman sam to pričao u jednom ugodnom društvu, kada je u Red Carpetu emitiran kratak intervju s nekakvom najnovijom misicom. Na pitanje zašto je u vezi s nogometašem odgovorila je “zato što je nogometaš”. Najzgodniji muškarac joj je Zdravko Mamić (zbilja je to rekla, ne lažem), a omiljena svjetska ličnost joj je (držite se dobro) Naomi. Cijelo mi se društvo grohotom nasmijalo i pokazivalo me prstom. Eto, toliko o misicama i njihovoj inteligenciji. Tu više ne mogu pomoći ni Bernarda ni Vanja.
HUMOR NA TV-U
Ove su jeseni krenule nekolike emisije koje bi trebale biti duhovite i nasmijati hrvate u ovo recesijsko doba, a pošto nisam pogledao baš sve, onda o tome još ne mogu ni pisati. Vidio sam novoga Knjaza, odličnog “Instruktora”, ali ne i “Periferiju city” i nove epizode “Stipe u gostima”. Nadam se da ću do slijedećeg četvrtka biti vrijedan, ali moram vam se nešto i požaliti. Strašno je, naime, koje ja žrtve moram trpjeti svake nedjelje uvečer. Da bih pogledao meni omiljene “Bijele udovice” moram otrpjeti pola “Red Carpeta” sa svim njihovim pevaljkama iz Srbije, trendsetericama i ostalim defektnim ljudima i da ne nabrajam više. Ali, probava je nekako izdržala, a “udovice” su bile toliko dobre ismijavajući Sanadera, Polančeca, Šukera i onog debelog pjevača, da me zbilja čudi kako ih već netko nije … “suspedirao”. Ali, nažalost dok ovo pišem na ekranu je Ciganović koji sav prepl… zagorio, priča o tome jesu li mu prsa obrijana ili ne. Ima li tome kraja?
SELEKTOR KOJI VOLI NARODNJAKE
Jedna od sportskih vijesti o kojoj smo slušali prošlog tjedna je ona o postavljanju Slavka Goluže na mjesto selektora naše proslavljene rukometne reprezentacije, i to nakon odlaska “Maga di Umaga” koji je otišao tako kako je otišao, a u međuvremenu se počeo baviti i politikom što dosta govori o svemu pa i njemu. A za Golužu u svakom, ali baš svakom prilogu govore da je “trener bez iskustva na klupi, ali zato s bogatim igračkim iskustvom.” Ali, dodao bih i ja -“s bogatim iskustvom u novokomponovanoj narodnoj muzici”. Goluža je naime jednom prilikom uhvaćen (kamerom) u narodnjačkom klubu kako uživa u u hitovima ortodoksnih pevaljki. A zna se da takvu deračinu normalan čovjek ne može slušati pa iz toga proizlazi da nije normalno ni moralno da nam reprezentaciju vodi netko takav, naravno, ako je sve to istina. I nema veze što je svojedobno na dočeku rukometaša na Trgu Bana Jelačića iz petnih žila pjevao sa jednim “domoljubnim” pjevačem, jer to nije ništa suprotno. Nema veze, jer to je ionako vrsta muzike za istu onu publiku koja voli srpske narodnjake.
EMISIJA ZA LJUBITELJE LOVA I OSTALE DEGENERIKE
U serijalu “klasici hrvatskog dokumentarizma” vidjeli smo dokumentarac “Franjin lovački gulaš” našeg čuvenog režisera Rajka Grlića koji je u njemu majstorski prikazao surove i primitivne lovačke običaje. Film je napravljen tako da izazove gađenje i u tome je uspio, a osobito u završnim kadrovima gdje uz divljačko revanje (nekome je to pjevanje) detaljno prikazuje te odvratne likove. Jedan uzima bocu i prije i poslije natezanja iz nje (neka prozirna tekućina, voda nije sigurno), ispušta neke “jiiihhiiihiiiii” urlike i pri tome praznim pogledom gleda u pravcu kamere. Drugi, s ništa normalnijom facom i još bezizražajnijim pogledom, gleda u pravcu limene glazbe, ručetinama čvrsto stišće nekakvu puščetinu iz koje svako malo okine. Ne želim dalje opisivati ove gnjusne ljude, samo se čudim zašto nisu stavili znak da se ne preporučuje mlađima od 18 godina, jer ovo je zbilja užasno i uzalud je HRT u najavama napominjala kako je ovaj film 1975. g. zabranjen zbog aluzija na lovačke običaje Josipa Broza. To su priče za malu djecu. Svakome je jasno da je film zabranjen jer je odvratan, a toliko je morbidan da u njemu mogu uživati uistinu samo poremećene osobe.