“Nisam agresivan, nego energičan i direktan”

amiru Avdiću je koncert u petak bio prvi zadarski nastup uopće, ali i prvi posjet našem gradu. Stigao je kako bi gostovao na prvom izdanju KaLibar Bestivala. I dok su se tog dana mnogi Zadrani uputili na polufinale Eurobasketa u Ljubljanu, upravo od tamo, jer je dugo godina na ljubljanskoj adresi, u Zadar se uputio umjetnik poznati kao Graha, Diplomac ili Bosanski psiho. Za razgovor smo se dogovorili par sati prije koncerta.
* Na Starigrad Paklenica film festivalu bila je svjetska premijera dokumentarnog filma o vama, a na premijeru je došao i slovenski redatelj Dušan Moravec. Publika je film odlično prihvatila, što vi kažete na njega?
– Super je da se on nije toliko bavio mnome privatno, nego se fokusirao na ono što radim, na pjesme i na muziku. Sam način snimanja je bio takav da u biti nisam ni osjetio da se snima. Mislim da se i na filmu vidi, nikad nas dvojica direktno ne razgovaramo. Kada bih ja negdje davao intervju, on je bio tu s kamerom i snimao. Mislim da je taj način bio bolji, jer sam tad bio fokusiran na osobu s kojom govorim, a ne na kameru, tako da je sve izgledalo prirodnije. I to je trajalo, išli smo i na neke koncerte zajedno. U međuvremenu smo se sprijateljili. Usput, on je iz jednog kultnog punk benda iz Slovenije. Zove se Kuzle, što bi značilo kuje. Uglavnom, bilo je prilično bezbolno sve skupa. Kad mi je lani javio da je film gotov, zamalo sam ga pitao “koji film?”.
* Film se zove “Damir Avdić: pravi čovjek za kapitalizam”. Zašto vi niste pravi čovjek za kapitalizam?
– On je to ime uzeo iz te pjesme koja opisuje američku epizodu. Ja ustvari ne znam što bi bio pravi čovjek za kapitalizam. To je malo ironično rečeno, a u mojoj izvedbi ne malo, nego puno ironično. Možda je i redatelj sam shvatio baš to i dao filmu taj naziv. Ja nisam imao ništa protiv, ali na kraju priče, to i nije bio moj, nego njegov film.
* Imate novi album, Human Reich. Kako je prihvaćen, tko ga treba čuti?
– Objavio sam ga kao i svaki album, nije posvećen nekoj posebnoj publici, tko nađe nešto za sebe neka ga sluša. Koji su s dobrom namjerom, dobrodošli su uvijek. Izdao sam ga u vlastitoj produkciji i nazvao sam to Kapital Rekord, baš Rekord sa “k”. Jednom ću ga možda i registrirati. Objavio sam ga na Bandcampu, znači http://damiravdic.bandcamp.com/. Tu ga ljudi mogu besplatno skinuti, i baš po tome vidim da su ga ljudi dobro prihvatili, da je već sada sustigao broj downloada koji je Mein Kapital imao malo kasnije. Ali uvijek će jedni biti za, jedni protiv, tako mi je bilo sa svakim albumom do sada. Jednom kad objavite album on ima svoj život i to onda više nema veze s vama.
* Je li vas ponekad strah samoga sebe? Kad ste, recimo, na stageu, pomislite li ikad – što li će sad iz mene izaći, kako će završiti ova pjesma…? Ili imate potpunu kontrolu kad ste na stageu i u svakom trenutku znate što radite?
– Ja znam s kojom ću pjesmom početi koncert i barem još dvije-tri. Otkad je izašao novi album, još tražim s kojom ću započinjati koncerte. Za večeras znam, to jest možda znam (smijeh). Ali za kasnije nemam listu. Kada kažu da je to što radim agresivnost, to uopće nije tako. To je samo energija i direktnost. Ja sam svjestan da sam energičan, ali to je energija koja mene vodi. To je energija koju dobijem od publike, bilo da ona sjedi ili stoji. To je uzajamno i počelo je sa prvim albumom. Ono što dajem, to i dobijem.