Školstvo našu djecu stavlja u kalup

Izvanredna profesorica na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, profesionalna glumica i Zadranka Ivana Buljan Legati održala je na Sveučilištu u Zadru predavanje na temu “Bolest po&sie” (Bolest poezije). Predavanje je organizirala udruga Alumni klub Sveučilišta u Zadru, a gostujuću predavačicu je najavio potpredsjednik te udruge, doc.dr.sc. Tomislav Frleta.
Buljan Legati je u svom predavanju, laički rečeno, pokušala otkriti kako je nestala ljubav prema poeziji, analizirajući mijenjanje pjesništva kroz povijest te stavljajući dio krivnje i na loš osnovnoškolski i srednjoškolski sustav.
– Školstvo pridaje preveliku pažnju analitičnosti pjesme, a puno manje tome kako se osjećaju govornici dok govore poeziju i što se događa s njihovim tijelom u tom trenutku, a poezija zapravo i živi kroz ljude. Uvijek se sjećam kolege iz moje škole koji je jako rado govorio poeziju i često je bio prozvan u razredu da ju govori. On je tako jednom jednu pjesmicu tako neposredno izgovorio iz cijelog svog bića. Meni je to bilo fenomenalno gledati, a naša se učiteljica na njega tako bijesno okomila i vikala da treba znati gdje je točka, gdje je zarez, kad treba stati, kad treba podignuti glavu… On se pokunjio i lagano udahnuo. Meni je ta njena reakcija bila toliko u kontri s radošću koju sam vidjela u njemu dok je izgovarao tu pjesmicu. Ne zagovaram nikakav nered ni nepoštivanje jezičnog standarda, drago mi je da naša djeca znaju lijepo govoriti, ali pitam se kako su škole uspjele toliko ukalupiti tu našu djecu. Imamo obrazovanost jezika, ali obrazovnost individualiteta, posebnosti i duha ne. To sigurno ide iz nekog potpuno drugog algoritma, a ne iz ovog postojećeg, kazala je Buljan Legati.
Istaknula je još da je ova generacija mladih, generacija milenijskog skoka.
– To je generacija koja ne razmišlja više o romantičnosti poezije, već o krajnjem cilju, koja ne poznaje ljepotu, nego korist. Ali s ovim studentima, čini mi se, dolazi i nova generacija koja donosi novu ljepotu. Cilj je ukoniti strahove i napetosti iz govora i držanja tijela i vratiti prirodnost u govor poezije, rekla je Buljan Legati.
Urbani čovjek 20. stoljeću svjedoči najvećem razvoju u povijesti i u fokusu zanimanja su mu film, moda, arhitektura…
– Ali to je i najrazornije stoljeće po stupnju organiziranog kriminala i čovjek shvaća da ništa što je on radio nije uspjelo uspostaviti idealan društveni poredak. On je umoran od svega, od neuspjeha, od slika ranjenih ljudi i ne treba mu poezija da mu sve to još i produbi. Onda se pojavljuje pop kultura koja, između ostalog, slavi optimizam i čovjek u takvom stanju kreće za lakšim i ispraznijim životom, pojašnjava Buljan Legati kako je došlo do bolesti poezije.