Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Tradicionalna proizvodnja šokola nastavit će se i u Europskoj Uniji

23.01.2012. 23:00
Tradicionalna proizvodnja šokola nastavit će se i u  Europskoj Uniji


Meso se soli i drži tako tri do četiri dana. Potom se vadi iz soli te ga se pere u vodi i cijedi. Stavlja se u crno zakuhano vino. Nakon što odstoji dva do tri sata, vadi se na svježi zrak još toliko vremena. U tako ohlađeno meso što dublje se ubadaju zrna papra, klinčići…, kaže Skočić


Gotovo svi u obitelji sudjelujemo u Šokolijadi. Ja osobno od njezinog početka, prije deset  godina, po deveti put. Ne  zanimaju nas nagrade, one  nisu najbitnije. Želimo pomoći u zaštiti ninskog  šokola i održavanju višestoljetne tradicije njegove  izrade, kaže ninski šokolar  Šime Skočić kojeg smo zatekli u konobi uz obiteljsku  kuću sa suprugom  Đurđicom pred stolom punim mesa, začina, kožica i  ostalih potrepština potrebnih za izradu kvalitetnog i  ukusnog šokola.
Direktorica TZ-a “u  inspekciji”
Moraju napraviti šokole  od preuzetog mesa koje im  je prije neki dan podijelila  ninska Turistička zajednica. Dok primjećujemo  užurbanost, na murvi već  vise friško napravljeni  šokoli, a u crnoj kuhinji uz  vatru i dim ima ih još dosta.
Šimi i Đurđici, rođenoj  Karlovčanki, koja je s velikom ljubavlju prigrlila  Dalmaciju, Nin i izradu  šokola, pomažu kćeri Iva i  Tanja te unuk Danijel koji  ima sedam i pol godina.  Tanja i Iva su se i ove  godine pored oca prijavile  za Šokolijadu. Od oca mogu još ponešto naučiti kao  što je on učio od malena od  svojih pokojnih roditelja  Ive i Marije iz Petrčana te  djeda Jandrije.
 Brojne obitelji u Ninu  ove dane koriste za izradu  svog tradicionalnog suhomesnatog proizvoda.  Većina za vlastite potrebe,  njih 30-ak i za natjecanje  što ga je prije deset godina  pokrenula Turistička zajednica. Svakom potencijalnom šokolaru, a njih se ove  godine prijavilo ukupno 69  što je do sada rekordan  broj, podijeljeno je meso,  po dva svinjska vrata. Nije  stoga neobično vidjeti direktoricu Ureda TZ-a Mariju Dejanović u obilasku  natjecatelja. Zatekli smo je  u “inspekciji” kod  Skočićevih.
– Pokrenuli smo Šokolijadu kako bismo ovu našu  tradiciju zapadnog dijela  Zadarske županije pokazali i izvan vlastitih dvorišta  te posebno motivirali mlade za njezino održavanje.  Manifestacija predstavlja  važan doprinos unaprjeđenju kvalitete proizvodnje šokola, velike gastronomske kvalitete.
– Upravo na ovaj način  obogaćuje se ne samo turistička ponuda, već se ističe i gastronomska originalnost Nina i Zadarske  županije. Ocjenjivanje i  proglašavanje najboljih  šokolara upriličit ćemo 15.  srpnja na fešti od šokola.  Planiramo pokrenuti i udrugu šokolara koja bi nakon  ulaska Hrvatske u EU zaštitila ovaj autohtoni proizvod  i samu manifestaciju, ističe  Dejanović.
Način izrade šokola u Ninu stoljećima je isti. Od  obitelji do obitelji ljubomorno se čuva, a razlikuje se  samo u omjeru mirodija, koji gotovo svi kriju kao “zmija  noge”. Šime Skočić koristi  klinčiće mljevene i u komadima, papar usitnjen i u  zrnu, muškatni oraščić, cimet te, dakako, sol i vino.  Meso je najbolje od svinje  uzgojene na domaćoj hrani,  stare do godinu dana, teške  oko 170 kilograma, malo  masnije.
Kako nastaje šokol?
– Ako se meso vrata pravilno odvoji od kosti, dobit  će se osam kilograma mesa  što je dovoljno za dva šokola. Meso se soli i drži tako tri  do četiri dana. Potom se  vadi iz soli te se pere u vodi  i cijedi. Stavlja ga se u crno  zakuhano vino. Nakon što  odleži dva do tri sata vadi se  da odstoji još toliko vremena na svježem zraku.  Sljedeći je korak da se u  tako ohlađeno meso što dublje nabadaju zrna papra i  klinčići, natrlja ostalim  začinima, paprom, cimetom, muškatnim oraščićem  te se stavlja u kožicu, najbolje opnu sa svinjskog sala.  Dobro se stisne da ne uđe  zrak, povezuje se čvrsto svaka tri centimetra konopcem  od jute uz pomoć klinova i  stavlja se na dim, gdje ostaje  deset do petnaest dana. Kad  god je burno, iznosi ih se na  buru pa opet vraća na dim, a  kad popusti konopac tad je  šokol zreo. Nakon toga se  čuva u mračnoj i vlažnoj  konobi ili podrumu da ostane sočan. Najslađi je korak rezanje i kušanje, kaže  Šime Skočić te podsjeća da  se prvi šokol tradicionalno  rezao i jeo svake godine na  blagdan Prikazanja Gospe  od Zečeva 5. svibnja.
– Ninski hodočasnici jeli  su šokol za marendu i užinu  hodočasteći na obližnji  otočić Zečevo, mjesto Bogorodičina prikazanja. Jelo  ga se i uz radove u polju i to  najčešće u doba okopavanja  kukuruza u lipnju, u vrijeme  berbe grožđa, za Božić, a  čuvao bi se i za počastiti  nesvakidašnjeg gosta. Uvijek je bio cijenjen, a kako je  i lagano papren, moglo se za  njim i popiti i bolje raditi.  Danas, nažalost, u ovom  modernom dobu nema takvih radova pa se šokol jede  kad god se poželi. U Ninu  nema više ni domaćih autohtonih svinja tako da meso za šokole i pršute kupujemo kod domaćih mesara, kaže Skočić, dodajući  da će tradiciju čuvati i prenositi na mlađa pokoljenja,  zasada na unuka Danijela.
Upitani na kraju što će  biti s proizvodnjom šokola  kada Hrvatska postane članicom Europske Unije u  srpnju iduće godine, s obzirom na stroge kriterije koji  vladaju u proizvodnji mesa i  suhomesnatih proizvoda,  Skočići su nam odgovorili  da će se šokol i nadalje  pripravljati pa ako bude potrebno i “u ilegali”.


 JEDINSTVENA MIKROKLIMA NINSKOG KRAJA




 Jedinstvena mikroklima ninskog kraja i fenomen bure  sigurno su jedan od najpresudnijih čimbenika za  sušenje, dozrijevanje pa onda i kvalitetu i ukus šokola.  Bura ovdje na ninskom području objedinjuje “posoljeni”  morski zrak te planinski zrak obogaćen mirisima ljekovitog bilja s Velebita. Takva kombinacija daje jedinstveni utjecaj samom procesu sušenja te aromi i kakvoći šokola, objašnjava Marija Dejanović, promotorica  Šokolijade.