Jusup: Trenere treba pustiti da rade

Fred House je imao frakturu u dva navrata, Pero Antić jedanput, Morgunov je imao jaku distorziju koja ga je na 20-ak dana maknula s terena. Još neki igrači su bili izvan stroja. Zaista je ponestalo sreće – istaknuo je Jusup razloge nešto lošijih rezultata s Lokomotivom
U razgovorima o Zadru i košarci nerijetko se spomene ime Danijela Jusupa, trofejnog trenera Zadra koji je bio jedna od ključnih karika koja je Zadar, nakon Domovinskog rata, vratila na košarkašku kartu. Dobro, Zadar nikada nije otišao s te karte, ali poprilično mnogo vremena tonuo je u sivilu. Popularni Jupe isklesao je generaciju koja je vratila osmjehe na lica Zadrana. Prvi veliki “boom” se dogodio u sezoni 1997./1998. kada je Zadar osvojio prvi trofej u samostalnoj Hrvatskoj i to onaj Kreše Ćosića (onaj koji ove godine neće osvojiti). Prvi Kup Krešimira Ćosića igrao se u Jazinama, a Zadrani su prvo svladali Split da bi u finalu bili bolji do Zagreba. Iako nisu uspjeli doći do titule prvaka, tih godina su se Zadrani na zaista pravi način suprotstavljali neusporedivo jačoj i skupljoj sezoni. Za Danijela Jusupa tada se moralo priznati da je izvlačio maksimum od igrača. To se pogotovo može kazati u sezoni 2002./03., kada je Zadar preko Crvene zvezde i Maccabija osvojio Goodyear ligu, trofej za koji sam Jusup kaže da mu je ipak najdraži. Momčad koja je u tom trenutku imala čak osam Zadrana i samo jednog stranca u rosteru pokazala je kako se može nositi s jačim timovima. No, sada su druga vremena. Jusup se samo rijetko vraća u Zadar, a isti taj Zadar sada broji mnogo manje zadarskih igrača. Ove sezone zadarski trener bio je na kormilu ruskog Lokomotiva iz Rostova. Jusup je tako otišao, kako se činilo, u novu košarkašku zemlju snova. Mnogo novaca se uložilo u stvaranje momčadi, iako cijela situacija i nije bila toliko bajna kao što se činilo na početku.
Rostov odgovarao
– Jasno mi je bilo gdje idem. Radio sam u Poljskoj sezonu i pol, zemlji koja ima nekih poveznica s Rusijom. Ruska košarka i nije na takvoj razini kako se čini, pogotovo ako se baci pogled na igrače koji su ove sezone stigli. Klubovi su mnogo ulagali, ali mnoge stvari još nedostaju da bi se sve to podiglo na veću razinu. Prije svega infrastruktura. Dvorane nisu ni blizu onima u Španjolskoj ili Italiji. S druge strane, stječe se dojam da se kupovalo izvanserijski, samo da se kupuje. Kupovalo se imena, a nije se slagalo momčadi, zato i mnogi od klubova ne postižu rezultate kakvi su se očekivali, pogotovo ako se uzme u obzir roster koji imaju.
Kako vam se svidio Rostov?
– Grad je zaista odličan. Prava metropola. Ima zaista svega. Klima je, za Rusiju, odlična. Mogao bih reći, poput Zagreba. Zime nisu pretjerano hladne. Naravno, kada gostujete u hladnijim krajevima, zna biti problema, ali Rostov je zaista pravi grad. I ljudi su zaista dobri, ljubazni, čak bih ih usporedio s našim mentalitetom. Najveći problem u cijeloj priči su ta putovanja. Možda ne sam let avionom, koji zna biti poduži, oko sedam-osam sati, već same provjere. Zaista su rigorozni u tome. U Rostovu mi ništa nije nedostajalo. Žao mi je što je ovako završilo.
A završilo je na način da je Jusup podnio ostavku nakon poraza od AEL-a iz Limassola u Eurochallengeu i to na domaćem terenu. Uprava je ostavku prihvatila. No, malo je reći da je zadarski trener imao pehove tijekom sezone. Rijetko je imao na okupu kompletnu momčad, konstantno su mu se ozljeđivali igrači i na taj način nije bilo jednostavno igrati.
– Fred House je imao frakturu u dva navrata, Pero Antić jedanput, Morgunov je imao jaku distorziju koja ga je na 20-ak dana maknula s terena. Još neki igrači su bili izvan stroja. Zaista je ponestalo sreće. Ne mogu se sjetiti kada sam imao toliko ozljeda u jednoj sezoni. Možda jedanput u Zadru. Nakon toga je bilo nekoliko lošijih rezultata, ali mogu tvrditi da nam je samo jedan igrač od tih bio zdrav, imali bismo nekoliko pobjeda više, što bi potpuno promijenilo situaciju.
Unatoč problemima Lokomotiv nije stajao loše
Je li se moglo ipak još neko vrijeme ostati u klubu? Unatoč svim problemima Lokomotiv se i dalje nalazio na mjestu koje vodi u doigravanja ruskog prvenstva.
– Ostavka je bila logičan čin. Napravili smo sporazumni raskid ugovora. Ljudi u klubu su bili nezadovoljni rezultatima i bilo je logično da ponudim ostavku. Ljudi iz kluba su očekivali da budemo među prvih pet te da u Eurochallenge Kupu odemo što dalje.
S obzirom na kvalitetu momčadi, jesu li te ambicije bile realne?
– Mislim da nisu. Kažem, imali smo objektivnih problema, ali smatram da momčad nije dovoljno kvalitetna za ući među pet. Ima tu ipak znatno jačih momčadi od nas. No, uložilo se mnogo i tražili su se rezultati. S druge strane, ja sam stigao u klub, kada je selekcija već obavljena. Nisam mogao birati igrače i to je za trenera uvijek problem. Dogodilo se da je predsjednik birao momčad, a ja sam jedino doveo Housea.
CSKA ispred svih
U Rusiju je pred početak sezone stiglo mnogo trenera i igrača, no s vremenom mnogi igrači i treneri su i otišli.
– Kupovalo se napamet. Teško je preko noći stvoriti momčad, pogotovo ako kupuješ igrače koji su zvijezde. Ti, u biti, tada ne gradiš momčad, nego kupuješ imena. I tu dolazi do problema. Treneru se treba dati vremena da radi. Rijetko rezultati dolaze na brzinu, a kada na takav način trošiš i kupuješ, traže se rezultati. No nedostaje baza. Temelj. To je problem u Rusiji. Ima previše stranaca, a s druge strane, imaju niz odličnih mladih igrača u prvoj, ali i drugoj ligi. Strance treba kupovati pametno. Oni nikako ne smiju zakočiti razvoj mladih igrača, a velika kupnja to i čini.
Stječe se dojam da je moskovski CSKA za svjetlosnu godinu ispred svih ostalih.
– Imaju odličnog trenera koji je već dugo tamo i napravili su rezultat. Imaju osovinu, ne mijenjaju mnogo igrača i to je to. Rezultat je vidljiv. No, oni su i po svemu ostalome ispred svih i teško da će ih netko u skorije vrijeme stići.
U Rusiji nastupaju i tri hrvatska reprezentativca. Koliko ste mogli pratiti njihove nastupe.
– Zoran Planinić igra odlično. U velikom je klubu, trenira ga vrhunski trenener koji je njegovu igru digao na višu razinu. Čini se da je taj momak sazrio i trebao bi biti jedan od nositelja igre reprezentacije. Žao mi je što Marko Popović ima konstantno problema s ozljedama, iako i on ne igra loše, dok Krešimir Lončar pruža zaista dobre igre.
Reprezentacija je nakon dugo vremena napravila pravi rezultat. Preko jakog turnira u Ateni izborili su Olimpijske igre, gdje su došli do četvrtfinala?
– Pravi rezultat. Preko Španjolske se nije moglo, no sve što su napravili do tada, vraća nadu u reprezentaciju. No, i prije sam govorio da je dolazak Jasmina Repeše na čelo reprezentacije pravi potez i to se dokazalo.
Od reprezentacije prave stvari
Jedno vrijeme ste bili priključeni Repešinu stožeru?
– Samo sam pomogao. Pošto sam u odličnim odnosom s izbornikom, zamolio me da mu pomognem u jednom razdoblju priprema i ja sam se rado odazvao. To je i meni, kao treneru, koristilo.
Reprezentaciju očekuje Europsko prvenstvo u Poljskoj. Očekujete li dobar rezultat?
– Sigurno. Momci su dokazali da znaju igrati i da mogu pobjeđivati. Ove sezone mnogo njih se nalazi u velikim klubovima gdje imaju važnu ulogu i dobru minutažu. Svoj povratak je najavio Nikola Vujčić i s pravom se od ove reprezentacije očekuju velike stvari. Medalja? Nije nerealno očekivati je. U ovom je većina igrača sazrila, svjesni su svojih mogućnosti i to bi moglo biti dobro.
To znači da ne strahujete za budućnost hrvatske košarke?
– Tu bi mogao nastati problem. Ova generacija je dobra, ali pitanje postoji li generacija koja može nasljediti ove igrače. Mislim da klubovi ne proizvode dovoljno igrača. Kao i u Rusiji i kod nas se počelo mnogo kupovati, što nije dobro. Stranci moraju biti od prave pomoći, da se mladi igrač uz njih može razvijati. Nikako se ne smije pustiti da strani igrač potpuno zakoči razvoj domaćih igrača.
Zadar hvata Euroligu. Sezona je počela dobro, Cibona je zaostajala. No, u klubu su se počele događati turbulencije. Četiri igrača su promijenjena, tri trenera…
– Treba se boriti. Šanse ima. No, stekao sam dojam da se pred početak sezone stavio veliki imperativ prolaska u Euroligu. Teško je tijekom cijele sezone nositi to breme. Nije lako preskočiti Cibonu. Zagrepčani se sigurno neće predati. Sve će učiniti da ostanu u Euroligi. Imaju kvalitetu, imaju iskustvo i neće ih biti jednostavno maknuti. Sve dok iz Hrvatske ide samo jedan klub u Euroligu, Cibona će uvijek biti favorit.
Hoće li Danijel Jusup ponovno jednom sjesti na klupu Zadra?
– Teško je reći u ovom trenutku. Možda jednog dana. Ipak sam ja Zadranin, ovo je moj grad i sigurno da mi je ovo najdraži klub.

 FIGHT PA BASKET

Na utakmici četvrtfinala Kupa Rusije između Lokomotiv Rostova i Spartaka iz St. Petersburga izbila je tučnjava nakon koje su isključena čak šesnaestorica igrača.
– Bilo je gadno šakaranje. Zibirov je zaista dobio gadan udarac. No, možda i nisu trebali biti svi ti igrači isključeni. Većina njih je s klupe utrčala na teren da razdvoji igrače, a to je po pravilu isključenje – objasnio je Jusup. U nastavku susreta su obje momčadi imale po četiri igrača, da bi utakmica na posljetku bila završena igrom tri na tri.
– To nikada nisam doživio u karijeri. Zaista nevjerojatna situacija. Na kraju se igrao pravi basket. Tri na tri. Mi smo dobili tu utakmicu. No, bilo je jasno da ćemo proći u polufinale, budući da smo u prvoj utakmici slavili u gostima sa 11 razlike.

 LJUBLJANA I GOODYEAR LIGA

Zadar je 5. travnja 2003. godine u Ljubljani došao do svog prvog međunarodnog trofeja. Nakon dramatične utakmice u polufinalu, kada su tricom Michaela Meeksa u posljednjoj sekundi svladali Crvenu zvezdu, momčad Danijela Jusupa u finalu je svladala veliki izraelski Maccabi (91:88). U momčadi Zadra tada je igralo osam Zadrana, jedan stranac, Michael Meeks. Od igrača koji nisu rođeni Zadrani, tu su se našli još Damir Tvrdić, Mladen Erjavec i Marko Šamanić. Za Maccabi su tada igrala svjetski poznata imena kao što su: Sharp, Goree, Shelef, Burstein, Saffar, Udrih, Besok, Halperin…
Strijelci za Zadar u finalu su bili: Tvrdić 21, Vladović, Popović 27, Longin 3, Perinčić 9, Šamanić 14, Špralja 6, Erjavec 2, Dijan 2, Banić, Pavić, Meeks 7.