Digitalno doba, stari problemi

Vrlo nekvalitetan prijem RTV-signala na Bokanjcu, poglavito u njegovom novom naselju, ponovno se aktualizirao nedavnim medijskim natpisima o tome kako su za prijem, osobito TV-signala, krivi Talijani i njihovi jaki odašiljači. Problem se nije toliko isticao budući da se loš prijem događa u vremenu kad su jake propagacije, za juga, vlažnog vremena i magle. Zadarska podružnica Odašiljača i veza nedavno je reagirala tzv. mjerenjem područja na Bokanjcu, ali je ustvrdila da je s prijemom sve u redu. Štoviše, otkrila je da je kod određenih pretplatnika loš prijem uzrokovan lošom instalacijom antenskog sustava. No s tim zaključcima se ne slaže nekadašnja zaposlenica Dalme Marija Lasan kojoj je također onemogućen kvalitetan prijem televizijskog programa.
– Do sad se nisam žalila, ali je ovo stvarno prevršilo svaku mjeru. Ja sam nezaposlena još od kako je propala Dalma. Suprug mi je u mirovini, ali redovito plaćamo pretplatu. Najprije su nas natjerali da kupimo opremu za digitalnu TV, kad ono slika još i gora. Jedino možemo gledati TV kad je lijepo vrijeme. Razmišljam da otkažem preplatu i kupim računalo te da preko interneta gledam programe Hrvatske radio televizije, požalila nam se Marija Lasan.
Cijelu situaciju komentirao je RTV stručnjak i nekadašnji šef odašiljača Ćelavac, Rade Punoš. Punoš ističe da na HRT-ovoj stranici teletexta br. 136. stoji kako antenski sklop treba usmjeriti prema najjačem izvoru TV signala.
– Samo nije poznato prema kojem to odašiljaču gospođa Lasan treba usmjeriti svoju antenu. Je li to prema Ćelavcu ili Ugljanu koji rade na istim kanalima. Je li to prema Pagu, Slivnici koja je odašiljač za potrebe Starigrada ili možda prema Učkoj. Šalu na stranu. Odakle dolazi najjači TV-signal, može se samo izmjeriti kvalitetnim mjeračem polja. Činjenica je da ljudi plaćaju pretplatu i njih ne zanima, niti trebaju znati koji su tehnički problemi distribucije signala. Dužnost je i obveza HRT-a, a napose Odašiljača i veza, osigurati kvalitetan prijam signala svim svojim pretplatnicima, rekao je Punoš.
Punoš ponavlja da se sve moglo riješiti emitiranjem programa na nižim, a ne višim kanalima. Dokaz tomu jest i nesmetan prijem lokalnih TV postaja kao što su VOX, Gradska televizija, TV Šibenik koji rade na nižim kanalima. Međutim, za to treba provesti kompliciranu, čak međunarodnu proceduru jer se emitiranje mora uskladiti sa susjednim zemljama.
– Pitanje je što su oni do sad radili i što se svih ovih godina toliko usklađuju. Paradoksalno je da ja najbolji prijem i to za lijepa vremena imam kad antenu okrenem prema Istri, a ne prema npr. Ugljanu kojeg skoro da mogu vidjeti sa svog balkona. Mogu naglasiti da nije samo rječ o nekvalitetnom prijemu TV, nego i radijskog signala, pa ne znam uopće kako rješiti ovaj problem, rekla je na kraju Marija Lasan.
Neslužbeno, iako je odavna donesena odluka o njegovom izmještanju iz stare mletačke tvrđave Sv. Mihovil, odašiljač Ugljan još će prilično vremena s istog mjesta „krasiti” vizuru istoimenog otoka. Razlozi nisu samo materijalne prirode i sporost, bolje rečeno neuspješnost u rješavanju imovinsko-pravnih odnosa na lokaciji Velika Glava na koju se trebao izmjestiti odašiljač, nego se razmišlja o radikalnom zaokretu u načinu distribucije RTV signala. Hoće li internet, sustav kablovskog prijenosa tona i slike, ili jednostavni prijenos RTV signala kroz utičnice za struju biti glavni nositelji cijelog posla, još nije definirano. Do tad stanovnici Bokanjca morat će se uzdati u lijepo vrijeme.