Primorčeva rukavica

Studentske blokade fakulteta koje su se ovih dana iz metropole proširile i na druge fakultete, zadarski, riječki, osiječki, s ciljem ukidanja školarina kao i najavljeni štrajk javnih službi koji bi trebao biti u predvečerje lokalnih izbora, a ima naznaka da će u njemu uz svoje profesore promarširati i studenti, dovoljan su razlog za zabrinutost Dragana Primorca, ministra znanosti, obrazovanja i sporta koji je, pak, prvih dana studentskih prosvjeda kao u zemlju propao, a onda “ruke oprao”.
Bez obzira na autonomiju sveučilišta i činjenicu da visinu školarina određuje Fakultetsko vijeće, a ne ministar Primorac, teško je prihvatiti obrazloženje da se inače angažirani ministar, samo radi toga distancirao.
Kada se nakon raspisane “potražnice” konačno pojavio, ministar je mudro izjavio kako on prvi podržava besplatno školovanje od vrtića do diplome za sve koji to zaslužuju i bacio rukavicu u lice prodekanu za zananost na Filozofskom fakultetu Damiru Borasu, ukazavši na licemjerje onih koji školarine određuju i ubiru, a onda podupiru studente koji traže njihovo ukidanje, a u sklopu cijele “studentske bune” razapinju njega ni krivog, ni dužnog.
S obzirom da se, sudeći po njegovoj izjavi, i sam ministar slaže sa studentima, a imaju i potporu Fakulteta, događa se paradoksalna situacija da u cijeloj toj priči nitko nije kriv, ni odgovoran, ni nadležan.
Prije će biti da svi bježe od onoga što studenti traže jer u zemlji utonuloj u recesiju teško se provode sve akcije u kojima jedna strana treba izgubiti novac. Nitko ne spori da bi u zemlji znanja, kako je Hrvatsku ponosno nazvao ministar predan znanosti, bilo lijepo da oni koji redovno studiraju i na vrijeme završavaju studij budu oslobođeni plaćanja školarine, no nad tim zahtjevom visi veliki upitnik prije svega i zbog toga što smo uglibili u društvo u kojem teško nešto može biti besplatno, u društvo u kojemu je već dugo na djelu iskrivljena percepcija o sustavu vrijednosti jer znanje nije imanje, nego imanje daje znanje.
Tako se već duže vrijeme nitko ne čudi, a i ne uzrujava previše oko komentara o kupovanju ispita, o upisivanju preko veze, o kopijama pitanja za prijemne ispite. Akcije u kojima su privedeni profesori i studenti sudionici u kupoprodaji znanja, samo pokazuju da je znanje postalo roba i da studenti imaju pravo poneseni buntom oko školarina upozoriti da to tako ne smije biti.
Premda se sve svodi na problem školarina, u ozračju recesije, najavljenog štrajka javnih službi i nadolazećih lokalnih izbora, sve poprima šire razmjere u kojima bi se, nažalost, mogli potopiti studentski prosvjedi i biti “ugušeni” dahom većih nedaća.
Iako su se studenti i prodekan Boras ogradili od političkih upliva na zbivanja na fakultetima, ministar Primorac nije propustio priliku povezati politiku sa studentskim osvajanjem fakultetskih “bedema”.
Bez obzira kako se riješilo famozno pitanje školarina, ostaje činjenica da su studenti na prosvjedima, ukazali na dublje probleme cijelog obrazovnog sustava s kojima bi se trebalo pozabaviti nadležno ministarstvo. Ministar koji je imao problema oko državne mature, besplatnih udžbenika, kojega sada studenti, s pravom i li ne, pozivaju da ozakoni besplatno školovanje, sigurno ne bi smio nastupati u rukavicama, ali ni samo tako lako bacati rukavicu odgovornosti.